FELJTON: 80. godišnjica prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a ‒ obnova Dana državnosti Bosne i Hercegovine
ZAPLETI NAKON DAYTONA (4)
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 18. Jan 2025. 14:01:54
25. novembra 2023. navršilo se 80 godina od osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kada je BiH dobila svoju međunarodnu ličnu kartu. Ona se može mjeriti s Poveljom Kulina bana koja je izdata 1189. godine. ZAVNOBiH je važno svjedočanstvo o kontinuitetu bh. državnosti, bez koje danas BiH ne bi imala šansu da se bori za opstanak i za bolju budućnost. BiH je prošla put od nedemokratske socijalističke republike, koja je od početka pedesetih godina prošlog vijeka zastupala ideju samoupravljanja, ali je nikada nije dosegla u punom smislu riječi, do sadašnjeg društvenog sistema koji je pojavno demokratski no obiluje krizama i ratnim prijetnjama nakon agresije na suverenost Bosne i Hercegovine. U njoj je razvijen koncept jednoglasnosti u političkim partijama koje su na vlasti, uz korupciju i druge vidove štetne za društvo. Od 25. 11. 1943. BiH trpi najteži napad od pokušaja njenog destruiranja od strane velikosrpske i velikohrvatske politike koordinirane u Beogradu i Zagrebu. Uz sve to ovdje su uključene i velike sile i regionalne silnice, koje BiH pokušavaju svrstati u svoj geopolitički prostor. O ovome je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji koju organizirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercgeovine (ANUBiH) govorio akademik prof. dr. Adamir Jerković. U svom kazivanju autor pravi osvrt na najvažnije događaje od 1943. do naših dana. Istovremeno se osvrće na nacionalno pitanje koje su komunisti zatomili pričama o bratstvu i jedinstvu, a ono nikada nije do kraja riješeno. Ovaj izuzetno važan govor objavila je ANUBiH u knjizi Državnost Bosne i Hercgeovine u XX i XXI stoljeću (2024), historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH, a štampalo sarajevsko Oslobođenje u deset nastavaka. S dopuštenjem autora objavljujemo ga za čitatelje Bošnjaci.net.

November 25th commemorates the 80th anniversary of the establishment of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH), marking the moment when Bosnia and Herzegovina acquired its international identity card. This achievement can be likened to the Charter of Kulin Ban issued several centuries ago in 1189. The ZAVNOBiH stands as a significant testament to the continuity of Bosnian-Herzegovinian statehood, pivotal for Bosnia and Herzegovina's opportunity to fight for survival and a brighter future. From 1943 to the present day, Bosnia and Herzegovina has undergone a transition from a non-democratic socialist republic. Despite advocating the concept of self-management from the early 1950s, it never fully materialized, leading to the current socio-political system. While it appears democratic on the surface, it grapples with tense crises, threats of war post-aggression against Bosnia and Herzegovina's sovereignty, and the emergence of a notion of unanimity among ruling political parties, coupled with corruption and other detrimental societal aspects. Since November 25, 1943, Bosnia and Herzegovina has been subjected to the most formidable assault aiming to dismantle its existence, akin to previous attempts made under the policies seeking the formation of Greater Serbia and Greater Croatia. All this involves major powers as well as regional forces attempting to align Bosnia and Herzegovina within their geopolitical spheres. This paper revisits pivotal events from 1943 to the present, addressing the unresolved national question that Communists suppressed through narratives of brotherhood and unity.


ZAPLETI NAKON DAYTONA (4)

OČEKIVANJA OD MIRA U DAYTONU:
U Daytonu (Ohio) je 21. novembru 1995. godine dogovoren mir u Bosni i Hercegovini, koji je ovjeren 14. decembra iste godine Parizu. Najveće dostignuće bio je mir i što je sačuvana bosanskohercegovačka supstenca. Od tada do danas Bosna je „mirna“ ali sa napetim, često dramatičnim situacijama, jer njeni protagonisti svaki na svoj način od tada do danas čitaju odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. Dejtonski mir je zaključen, ali njegovi protagnosti su ostali pri svojim nepomirljivim stavovima koji govore dovoljno o njihovim namjerama. Bošnjačke i probosanske stranke u svojim programima se zalažu za građansko društvo, a za pravljenje takve države odluke ZAVNOBiH imaju kapitalni značaj. Protivnici ove ideje, posebno na srpskoj strani, niti žele niti hoće Bosnu i Hercegovinu i „prirodno“ smeta im svaki koncept koji afirmira Bosnu i Hercegovinu. Na kraju Međunarodni sud u Hagu je utvrdio odgovornost rukovodstva dvije susjedne zemlje, Hrvatske i Srbije, za Udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini. Separatistički elementi su prije sudskih presuda (posljednja u avgustu 2021) koje su odredile karakter rata, „natjerani“ su nakon Dejtonske konferencije na „zajednički“ život. Suštinski, međutim, ostale su njihove tada „umirene“ težnje za nacionalnim državama odnosno za prisajedinjenje susjedima. Bošnjaci su vjerovali da će protek vremena i strani faktor učiniti svoje i da će polahko doći do prevladavanje ranijih suprotnosti. Srpska vladajuća stranka SNSD, ali i opozicioni prvaci, su čekali povoljan trenutak za ažuriranje svoje politike koja je zaustavljena u Daytonu. Odlaskom Paddy Ashdowna sa čelne pozicije u OHR-u počela je „srpska ofanziva“. Srpsko rukovodstvo je pri tome stalno testiralo učinkovitost strano faktora, do koje je mjere spreman ići u zaštiti cjelovitosti BiH projektirane u Daytonu. Kulminacije je uslijedila donošenjem Zakona o zabrani negiranja genocida u julu 2021. godine.

SRBI TRAŽE RAZDRUŽIVANJE: Napadi su se pojačali i bili su sve snažniji iz dana u dan, da bi danas kulminirali do otvorenih zahtjeva, posebno kod srpske strane za mirno razdruživanje sa Federacijom BiH. Nesumnjivo da je za ovakav razvoj događaja umnogome odgovorna međunarodna zajednica koja je potcjenjivala domete i mogućnosti srpske strane odnosno Milorada Dodika. Na ovakav razvoj događaja u budućnosti je stalno ukazivao predsjednik BiH Alija Izetbegović koji je u mnogo prilika govorio međunarodnim faktorima na opasnosti upravo od ovakvog njihovog tretiranja Milorada Dodika. Kao da je koprena prekrila oči stranaca koji su cijelo vrijeme tražili naše „povlačenje“ pred Dodikom, koji je oduvijek iskazivao svoj protivbosanski stav. O ZAVNOBiH-u ili 1. martu ne treba ni trošiti riječi. Srpski predstavnici su odbacivali svaku mogućnost obilježavanja ovog datuma barem ne u Rs-u. Zapravo bili su protiv same suštine ZAVNOBiH-a, drugim riječima po njima ne postoji nikakav oblik državnopravnog kontinuiteta. U Federaciji BiH se danas obilježava 25. novembar dok se u manjem bosanskohercegovačkom enitetu Rs ovaj praznik potpuno ignorira.


Kao savjetnik predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića često sam bio u proceduri koordinacije između kabinetâ članova Predsjedništva BiH i imao sam priliku da klasificiram čestitke koje su za 25. novembar dolazile Predsjedništvu BiH, između ostalog i Momčilu Krajišniku a kasnije Živku Radišiću. U knjizi Alija izbliza II na str. 51 prezentiram čestitku predsjednika Ukrajine Leonida Kučme upućenu predsjedavajućem Predsjedništva BiH Živku Radišiću. Ovakve čestitke su stizale svakog 1. mart i 25. novembra i bilo ih je mnogo. Ali, srpsko rukovodstvo je namjerno zanemarivalo ovu činjenicu. Pravili su se gluhi, a bili su i nijemi na čestitike iz inostranstva kojima su ih svjetski državnici stalno podsjećali na Bosnu i Hercegovinu. Oni su krili od svoje javnosti da su ovakvi brzojavi uopće dolazili za 25. novembar, ali ih je kabinet Alije Izetbegovića uvijek objavljivao, jer su oni stizali svim članovima Predsjedništva BiH. Posebno sam citirao telegram američkog predsjednika Clintona i drugih zapadnih političara. Srpski kadrovi su bili nemoćni, smetao im je narativ o Danu državnosti, ali ga nisu mogli ukinuti. Od 1995. godine, kada je porasla svijest kod bošnjačkih političara o značaju ovog datuma, Dan državnosti se slavio naglašeno pri čemu je srpska strana (Rs) bojkotirala sve što je bilo vezano za ovaj datum. Ovaj dan Stranka demokratske akcije, koja je u poslijeratnom periodu držala vlast (u ime Bošnjaka), nije nikada dovodila u pitanje državnost Bosne i Hercegovine kao ni ostale probosanske partije. Srbi iz manjeg bh. entiteta niti su priznavali odluke prvog zajedanja ZAVNOBiH-a a niti su dolazili (kao što izostaju i danas) na svečane prijeme i manifestacije Dana državnosti. Ovaj veliki datum iz naše prošlosti političari iz HDZ bojkotirali su također u vrijeme predsjedavanja Ante Jelavića i djelimično za mandata Dragana Čovića. Bošnjačka politika (sve stranke bh. provenijencije) je naglašeno i ustrajno obilježavala ovaj dan, nastojeći da ga afirmira kod svih građana Bosne i Hercegovine. Govori predsjednika Alije Izetbegovića, koji je nastupao ne kao vođa SDA nego kao čelni čovjek države su odisali ne samo svečanim duhom nego i porukama namijenjenim ne samo Bošnjacima nego i ostalim građanima Bosne i Hercegovine. Izetbegović je 1998. godine rekao: „Historija ne počinje sa nama i mi se sa poštovanjem trebamo sjetiti hrabrih ljudi koji su se toga dana, prije 50 godina, okupili da bi potvrdili identite i državnost Bosne i Hercegovine.“

(U sljedećem nastavku: Pokušaji rastakanja Bosne i Hercegovine)