Nekadašnji britanski specijalac Melvyn Downes gostovao je u podcastu American Joyride, gdje je govorio o vremenu provedenom u britanskom SAS-u i lovu na ratne zločince u Bosni i Hercegovini.

SAS je elitna britanska vojna jedinica organizovana i obučena za specijalne operacije, nadzor i borbu protiv terorizma.

Downes je bio među specijalcima koji su poslani da pronađu optužene za ratne zločine. Iako detalji o potjeri za osobama optuženim za ratne zločine (PIFWC) i dalje ostaju strogo povjerljivi, Downes je mogao malo govoriti o tome, a njegovi komentari su vrijedni pažnje.

Na pitanje voditelja o tome kakvu je ulogu imao tokom rata u Bosni, Downes je kazao da je jedinica boravila u BiH 1994. i 1995. te pružala podršku i prenosila informacija, ali su bili prerušeni u članove drugih jedinica.

“Jedinica je već bila tamo više puta jer čak i uz najbolju inteligenciju, s dronovima i svim ostalim što imamo, ne možete zamijeniti ljude na terenu. Morate imati ljude na terenu. Bili bi na terenu, pružali bi podršku i prenosili informacije, ali bismo se pretvarali da smo druga jedinica. Pogotovo kad smo išli kao JCO, zajednički komunikacijski oficiri. Imali smo UN zastavu i sve te stvari. Ali, stvarno, sakupljali smo informacije i radili s tim. Također, bili smo uključeni, jer smo pokušavali pomoći ljudima jer je genocid, ono što se događalo, bio užasan”, kazao je on.

Britanski specijalci dodaje i da su zločini počinjeni u agresiji na BiH usporedivi sa nacističkim zločinima u Drugom svjetskom ratu.

“Svi su to bili komšije, a zločini koje su činili bili su usporedivi s onim što su nacisti radili u Drugom svjetskom ratu. Puno smo radili. Cilj nam je bio ciljati ljude, tzv. PIFWC (osobe optužene za ratne zločine). Iako smo bili tamo kao zajednički komunikacijski oficiri, oni nisu znali da smo specijalne snage. Bili smo svuda i uključeni, a također smo bili na prvim linijama, prenosili informacije o situaciji na terenu, jer ste dobili informacije koje nisu bile potpune. Ništa nije bolje od živih ljudi na terenu. To je bio dio našeg posla i to je trajalo dugo. Cilj nam je bio loviti te ljude, te ratne zločince”, dodao je on.

Voditelj podcasta je zatim upitao “da li ima razlike između lojalista režima, kao što je iračka vojska, u usporedbi s Al-Qaidom, ISIS-om ili ratnim zločincima u Bosni ili gdje god da su bili?”

“Vjerujem da su to ljudi s psihopatološkim osobinama. Ali što se događa kada ih uhvatite? Ratni zločinci i teroristi su najveći kukavice. Oni se sami popišaju, predaju se i otkrivaju sve. Nemaju nikakvog poštovanja. S druge strane, obični borci, oni slijede Ženevsku konvenciju, poštuju pravila. Ovi ljudi su samo zlo. Oni uzimaju civile, nevladine organizacije, radnike u humanitarnim misijama i odrežu im glave”, kazao je nekadašnji specijalac.

Dodao je i kako situacija u Bosni nije bila kao u tipičnoj ratnoj zoni, nisu mogli koristiti potpunu ratnu opremu i morali su se prilagoditi drugim okolnostima.

“Oblačili smo se jednostavno, i postojale su razne specifične misije koje ne mogao sve otkriti zbog sigurnosnih razloga. Išli bismo tamo kako bi izgledalo da smo samo dio NATO snage koja prikuplja informacije. U stvarnosti, prikupljali smo informacije o tim ljudima jer smo ih kasnije lovili. U tim misijama, prikupljanje podataka traje dugo. Odjednom bih bio u Bosni, obavio zadatak i već za 36 sati bio natrag u UK, kod kuće, gledajući TV s porodicom, dok sam upravo završio teške zadatke u Bosni. To bi se dogodilo vrlo brzo jer su mnogi ljudi koji su već bili tamo prikupljali informacije i rotirali se. To je bila stvar koja je bila jako važna, dok u Iraku i sličnim mjestima, imali biste nekoliko zadataka dnevno”, zaključio je on.

Podsjetimo, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma počela je zajednička vojna operacija Amber Star.

Čiji je cilj bio lov na ratne zločince i njihovo dovođenje pred pravdu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Operacija je obuhvatila specijalne snage i obavještajne agencije pet zemalja: Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Holandije.

Kada je ICTY osnovan, imao je ograničene resurse i kapacitete. Pored toga, NATO je potpuno odbio izvršiti hapšenja optuženih ratnih zločinaca. To je značilo da tribunal gotovo da nije imao sposobnosti da obavi zadatke za koje je bio osnovan.

Operacija Amber Star pomogla je tribunalu da stekne moć izvršenja pravde, osiguravajući da svi optuženi ratni zločinci budu dovedeni pred ICTY. Iako je operacija bila zamišljena kao zajednička misija, pojedine vlade i specijalne snage obično su radile odvojeno na pojedinačnim ciljevima.