Knjiga “Bošnjaci i ja”
dolazi u veoma važnom trenutku
Božidar Proročić, književnik i publicista sa Cetinja, rođen 1979. godine, predstavio je javnosti svoju dvadesetu knjigu pod naslovom “Bošnjaci i ja”, što je i povod ovog razgovora. Ova impozantna publikacija na više od 600 strana donosi sveobuhvatan prikaz historije, kulture, identiteta i savremenog položaja Bošnjaka. Kroz ovu knjigu, Proročić, iako nije Bošnjak, ali se na najljepši i najdublji način bori za očuvanje identiteta, bosanskog jezika, vjere, običaja i tradicije bošnjačkog Naroda, među Kojima ima brojne prijatelje, ali i dodatno naglašava svoju ulogu kao čovjeka, intelektualca i borca za prava manjebrojnih naroda. Naravno njegova posvećenost ne zaustavlja se samo na Bošnjacima. Poznat je i kao zagovornik prava i zaštite ostalih manjebrojnih zajednica, poput Albanaca, Hrvata, Roma, i drugih. Njegovo djelovanje nije ograničeno na teorijska zapažanja već se ogleda u praktičnom radu kroz eseje, kritike i javne istupe, čime postaje prepoznat kao glas razuma i pravednosti u savremenom crnogorskom društvu.

Knjiga "Bošnjaci i ja" ne predstavlja samo autorsko djelo, već i vrijednu publikaciju od značaja za očuvanje identiteta Bošnjaka u Crnoj Gori. Objava knjige je podržana od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, što dodatno svjedoči o značaju i relevantnosti ovog djela. Kroz niz tekstova, intervjua, kritičkih osvrta, eseja i historiografskih analiza, Proročić otkriva kompleksne odnose između Bošnjaka i šireg crnogorskog društva. Posebnu pažnju posvećuje pitanju očuvanja bosanskog jezika, što je jedan od stubova aspekata identiteta Bošnjaka.

Značaj knjige “Bošnjaci i ja” ogleda se u njenoj sposobnosti da služi kao vrijedan izvor za istraživače, studente, profesore, kao i širu javnost, jer ona nudi cjelovit uvid u historijski i savremeni položaj Bošnjaka u Crnoj Gori. Ova publikacija je ujedno i snažan apel za širu društvenu solidarnost, međusobno razumijevanje i zaštitu kulturne različitosti, što je od presudnog značaja za multietničku Crnu Goru. Kroz ovu knjigu, Božidar Proročić ponovo potvrđuje svoju ulogu hrabrog intelektualca, zagovornika pravde i zaštitnika manjinskih prava. Njegova borba za Bošnjake, ali i za sve manjebrojne narode, svrstava ga u red najangažovanijih savremenih autora i intelektualaca na prostoru Crne Gore. Njegova riječ ima težinu, jer dolazi iz autentične potrebe za pravednim društvom u kojem će svaka zajednica moći slobodno da razvija svoj identitet, jezik i kulturu.

BOŠNJACI I JA: Knjiga „Bošnjaci i ja“ ne predstavlja samo publicistički već i društveni projekat koji se bavi pravima manjebrojnih zajednica, afirmacijom njihove kulture i očuvanjem jezika. Njena vrijednost ogleda se u činjenici da ne donosi samo retrospektivni prikaz prošlosti, već otvara dijalog o sadašnjim izazovima i budućnosti manjebrojnih zajednica. Svojim pisanjem, želio sam ne samo da prikažem bogatu istoriju Bošnjaka, već i da pozovem na solidarnost, razumijevanje i međusobno uvažavanje svih etničkih zajednica u Crnoj Gori. DRUŽENJE SA HILMOM IZ SREBRENICE: Kroz te razgovore i susrete, shvatio sam koliko je važno čuvati veze koje su stvarane u najtežim trenucima. Zato je ova uvodna priča i tužna i bolna, jer me svaki put kada je se prisjetim obuzmu emocije a suza mi zaiskri u oku. Posebno se sjećam našeg zajedničkog druženja i djetinjstva sa Hilmom Hodžićem, sinom Muja Hodžića, koga su bezobzirne srpske snage ubile u Srebrenici zajedno sa još 8.372 žrtve. Ta bol nikada neće nestati, jer iza tih brojeva stoje imena, lica, životi i sjećanja koja moramo sačuvati. EKSPONATI: Trenutna politička i kulturološka situacija za Bošnjake u Crnoj Gori nije ni dobra ni povoljna. Vlast čine eksponenti velikosrpske politike koja se oslanja na srpsko-rusku svetosavsku ideologiju, prema kojoj su svi narodi na ovom prostoru dio „srpskog sveta“. Takav pristup negira različitost i identitet manjebrojnih zajednica, uključujući i Bošnjake. AFIRMACIJA: Danas mnogi Bošnjaci žive razasuti širom svijeta, jer nisu imali priliku da razvijaju svoj identitet u sopstvenoj zemlji. Zaštita bosanskog jezika, vjere i običaja zahtijeva strateški i institucionalni pristup. Potrebno je ojačati obrazovne, kulturne i medijske resurse koji će afirmisati identitet Bošnjaka. JAČATI MEHANIZME: Fašizam, simbol destrukcije i mržnje, nikada nije u potpunosti nestao, već često djeluje iz prikrajka, spreman da destabilizuje društvo. Ova prijetnja nije specifična samo za Crnu Goru, već se pojavljuje i u širem evropskom kontekstu, ali kod nas ona dobija poseban značaj zbog multietničkog sastava društva. Potrebno je dodatno jačati mehanizme pravne i institucionalne zaštite manjebrojnih zajednica. PORUKA: Mladim Bošnjacima u Crnoj Gori poručujem da sačuvaju i njeguju svoj bosanski jezik, jer je jezik ogledalo identiteta. Bez jezika, identitet biva ugrožen a sa njim se gubi i spona sa bogatom kulturnom baštinom. BRAĆA: Možda se čini neobičnim da jedan Crnogorac napiše knjigu o Bošnjacima, ali za mene to nije ništa drugo do izraz ljudskosti, pravde i potrebe da se brani istina. Bošnjaci su moja braća i uvijek će to biti, bez obzira na oluje istorijskih razdoblja koje su ih lomile. Njihova snaga, dostojanstvo i otpor kroz vijekove postali su simbol čovječanstva koje odolijeva svim nedaćama.

Objavljivanje knjige “Bošnjaci i ja” dolazi u veoma važnom trenutku kada se pitanja manjinskih prava i identiteta sve više stavljaju u fokus crnogorske javnosti. Njeno značanje prevazilazi okvire publicističkog djela, jer ona postaje svojevrsni iskreni prikaz za očuvanje identiteta, afirmaciju bosanskog jezika i kulturnog nasljeđa Bošnjaka. Ova knjiga čini Božidara Proročića nezaobilaznim glasom u diskursu o pravima manjebrojnih naroda u Crnoj Gori. Kao urednik web magazina Bošnjaci.Net posebno naglašavam da nam je drago da je već niz godina dio tima i redovan kolumnista čije tekstove čitatelji sa nestrpljenjem očekuju.

Doprinos očuvanju kulturnog
identiteta Bošnjaka
Cijenjeni Božidare, vaša knjiga “Bošnjaci i ja” izazvala je veliku pažnju u javnosti. Šta Vas je motivisalo da napišete ovu knjigu i šta smatrate njenim najznačajnijim doprinosom očuvanju identiteta Bošnjaka u Crnoj Gori?
Proročić: Inspiraciju za pisanje knjige „Bošnjaci i ja“ pronašao sam kroz dugogodišnje proučavanje istorije i bavljenje pitanjima od značaja za manjebrojne narode u Crnoj Gori. Ova istraživanja su me podstakla da stvorim jedno ovako značajno i sveobuhvatno djelo. Kao etnički Crnogorac, postavio sam sebi važno pitanje: kako bih se osjećao da sam manjina u društvu koje nedovoljno prepoznaje i uvažava moja prava? Takvo preispitivanje mi je omogućilo da izgradim dublje razumijevanje i empatiju prema položaju Bošnjaka, ali i svih drugih manjinskih naroda. Posebno me inspirisala misao velikana bošnjačke i crnogorske književnosti Huseina Bašića, koji je u svojim djelima savršeno definisao koncept „krivi bez krivice“. Ovaj termin simbolizuje nepravednu stigmu i osjećaj nezaslužene odgovornosti koja je nažalost, kroz istoriju nerijetko pratila Bošnjake. To je duboko ukorijenjen osjećaj nepravde koji je nadahnuo moj rad i postao jedan od temeljnih motiva ove knjige.

Kao rođeni Cetinjanin, pripadam gradu koji je oduvijek bio kulturni i intelektualni centar Crne Gore, simbol slobode, različitosti i međukulturalnog dijaloga. Ovaj identitet me je obavezao da dam puni doprinos mojoj braći Bošnjacima, kako bih kroz svoje pisanje ukazao na sve ono što ih je pratilo kroz istoriju a što ih nažalost i danas prati — stigmatizacija, stereotipi i povremeno nepriznavanje njihovog prava na različitost. Upravo ta svijest o potrebi zaštite identiteta, jezika, kulture i tradicije Bošnjaka pokrenula je ideju za nastanak ove publikacije.

Knjiga „Bošnjaci i ja“ ne predstavlja samo publicistički već i društveni projekat koji se bavi pravima manjebrojnih zajednica, afirmacijom njihove kulture i očuvanjem jezika. Njena vrijednost ogleda se u činjenici da ne donosi samo retrospektivni prikaz prošlosti, već otvara dijalog o sadašnjim izazovima i budućnosti manjebrojnih zajednica. Svojim pisanjem, želio sam ne samo da prikažem bogatu istoriju Bošnjaka, već i da pozovem na solidarnost, razumijevanje i međusobno uvažavanje svih etničkih zajednica u Crnoj Gori. Najznačajniji doprinos ove knjige je njena uloga u borbi protiv stereotipa i njen doprinos očuvanju kulturnog identiteta Bošnjaka. Knjiga poziva na širu refleksiju o tome kako manjebrojni narodi doprinose bogatstvu crnogorskog društva. Ona ukazuje na potrebu zaštite bosanskog jezika, kao važnog simbola identiteta Bošnjaka, ali i osnažuje dijalog između zajednica, afirmišući ideju o Crnoj Gori kao multietničkoj zajednici jednakih. Ova knjiga je moj doprinos toj borbi, moj poziv na solidarnost i poziv da svako od nas doprinese očuvanju zajedničkih vrijednosti.

Srebreničani - uvodna priča
i tužna i bolna
U samom uvodu knjige imate priču „Šta li je sa našim prijateljima iz Srebrenice“ o tome kako je vaš otac Milenko Proročić, direktorka šumskog gazdinstva ,,Cetinje” Dobrinka Đođić i drugi spašavali Bošnjake koji su radili u okolini Cetinja od stradanja. Šta za Vas lično znači ta priča i koju poruku ona nosi?
Proročić: To je jedna tužna i dirljiva priča o stradanju Muja Hodžića, ali i o životima drugih Srebreničana na Cetinju, kao što su Mustafa Hasanović, Sabir Delić i Izet Mehmedović. Ova priča nije samo priča o prošlosti, već priča o borbi za ljudsko dostojanstvo i čovječnosti, na što sam posebno ponosan. Bošnjaci koji su tada došli na Cetinje ostali su razasuti na životnim putevima, ali ja sam se potrudio i uspio pronaći sve njihove kontakte kako bismo ih ponovo okupili. Taj proces nije bio nimalo lak, ali je bio ispunjen dubokim emocijama. Kroz te razgovore i susrete, shvatio sam koliko je važno čuvati veze koje su stvarane u najtežim trenucima. Zato je ova uvodna priča i tužna i bolna, jer me svaki put kada je se prisjetim obuzmu emocije a suza mi zaiskri u oku. Posebno se sjećam našeg zajedničkog druženja i djetinjstva sa Hilmom Hodžićem, sinom Muja Hodžića, koga su bezobzirne srpske snage ubile u Srebrenici zajedno sa još 8.372 žrtve. Ta bol nikada neće nestati, jer iza tih brojeva stoje imena, lica, životi i sjećanja koja moramo sačuvati. Poruka ove priče je jasna: „Čovječanstvo se prepoznaje u trenucima kad odlučimo hoćemo li čovjeka spasiti ili okrenuti glavu.“ Ova priča nije samo priča o Bošnjacima iz Srebrenice, već o svima nama. Moj otac Milenko Proročić i direktorka šumksog gazdinstva ,,Cetinje” Dobrinka Đođić nisu birali ko zaslužuje zaštitu na osnovu imena ili vjere — birali su da budu ljudi. Ova priča šalje poruku solidarnosti, ljudskosti i pravde, ali i podsjeća na to koliko je lako zaboraviti čovjeka kada ga svedemo na broj. Ne smijemo to dozvoliti. Svaki čovjek, svaka žrtva, svaka priča je važna. Ova priča je moj lični poziv na sjećanje, pravdu i čovječnost. Kao što je rekao jedan mudrac: „Zaborav je najopasniji oblik nasilja, jer briše tragove istine.“

Prošlosti koja je često bila surova prema svima,
pa i prema Bošnjacima
U knjizi “Bošnjaci i ja” posvećujete pažnju očuvanju bosanskog jezika, vjere i običaja. Kako procjenjujete trenutnu situaciju kada je u pitanju zaštita kulturnog identiteta Bošnjaka u Crnoj Gori?
Proročić: Trenutna politička i kulturološka situacija za Bošnjake u Crnoj Gori nije ni dobra ni povoljna. Vlast čine eksponenti velikosrpske politike koja se oslanja na srpsko-rusku svetosavsku ideologiju, prema kojoj su svi narodi na ovom prostoru dio „srpskog sveta“. Takav pristup negira različitost i identitet manjebrojnih zajednica, uključujući i Bošnjake. U takvom kontekstu, uvijek postoji bojazan za očuvanje jezika, identiteta, nacije i vjere, jer su to temeljna pitanja svakog slobodnog društva. Očuvanje ovih vrijednosti ne tiče se samo Bošnjaka, već i svih manjebrojnih naroda pa i ukupnog društva Crne Gore.

Crnoj Gori su potrebne politički demokratske i reformisane snage koje teže ka evropskim vrijednostima a ne prema prošlosti koja je često bila surova prema svima, pa i prema Bošnjacima. To najbolje pokazuje primjer bošnjačke dijaspore, koja je kroz mučne muhadžirske puteve morala da napusti domovinu. Danas mnogi Bošnjaci žive razasuti širom svijeta, jer nisu imali priliku da razvijaju svoj identitet u sopstvenoj zemlji. Zaštita bosanskog jezika, vjere i običaja zahtijeva strateški i institucionalni pristup. Potrebno je ojačati obrazovne, kulturne i medijske resurse koji će afirmisati identitet Bošnjaka. Očekujem da će se u budućnosti pokrenuti ozbiljniji procesi u tom pravcu, jer bez zaštite identiteta manjebrojnih naroda, nema ni stabilnosti, ni pravednog društva.

Multietnički sklad u Crnoj Gori
je temelj njene stabilnosti i razvoja
Posebno je zapažena Vaša saradnja sa pripadnicima drugih manjinskih naroda, poput Albanaca i Hrvata. Kako vidite međusobnu saradnju između ovih zajednica u Crnoj Gori i koliko je ona važna za multietnički sklad?
Proročić: Podjednako je važna borba za prava svih manjebrojnih naroda u Crnoj Gori, kako Albanaca tako i Hrvata. Često naglašavam da ovi narodi čine biserje multikulturne i časne Crne Gore, doprinosėći njenom bogatstvu različitosti. Njihova postojanost je ne samo simbol kulturne različitosti, već i snažan oslonac za ideju društva jednakih prava i obaveza. Posebno je važno istaknuti da sve nacionalne zajednice imaju svoja nacionalna vijeća, preko kojih se realizuju kulturni, obrazovni i afirmativni projekti od presudne važnosti za očuvanje njihovih identiteta. Ova vijeća djeluju kao mostovi između državnih institucija i manjebrojnih zajednica, omogućavajući uspješnu realizaciju programa koji jačaju zajedništvo i međusobno povjerenje. Saradnja između manjebrojnih naroda u Crnoj Gori je dobra, ali uvijek ima prostora za unapređenje. Važno je da kroz obrazovanje, kulturu i zajedničke projekte dodatno osnaže te veze. Smatram da je multietnički sklad u Crnoj Gori temelj njene stabilnosti i razvoja, takođe to je naša zajednička obaveza da radimo na tome.

U vašem dosadašnjem radu kao književnik i publicista, objavili ste niz knjiga. Koje od Vaših ranijih knjiga smatrate važnim za razumijevanje Vaše intelektualne i aktivističke misije?
Proročić: Posebno bih izdvojio dvije panorame pjesništva Bošnjakinja Crne Gore: Lirski zinet i Lirska hedija, koje su prve u istoriji posvećene sveobuhvatnom predstavljanju pjesničkog stvaralaštva Bošnjakinja u Crnoj Gori. Oba izdanja su urađena u koautorstvu sa profesoricom Dijanom Tiganj-Mehović. Ova djela su važna za razumijevanje doprinosa bošnjačkih autorki bošnjačkoj ali i crnogorskoj književnosti, jer ssmo prikazali nepoznate i marginalizovane glasove. Takođe, izdvojio bih knjige koje se bave genocidom i istorijskim zločinima:

Gladomor: Genocid nad Ukrajinom 1932-1933, prva knjiga u Crnoj Gori ali i na prostoru Zapadnog Balkana koja obrađuje temu stradanja Ukrajinaca tokom Gladomora.

Katinhski masakr: Zločin bez kazne, posvećenu stradanju Poljaka u Katinjskoj šumi, analizirajući nepravdu i političke posljedice ovog zločina.

Ove knjige otvaraju važna pitanja o kulturi sjećanja, borbi, pravdi i ljudskim pravima.

Fašizam, simbol destrukcije i mržnje,
nikada nije u potpunosti nestao
Kao javna ličnost koja se zalaže za prava manjinskih naroda, kako vidite trenutni položaj manjinskih naroda u Crnoj Gori? Da li smatrate da je njihova pozicija unaprijeđena ili su izazovi i dalje prisutni?
Proročić: Položaj manjebrojnih naroda u Crnoj Gori jeste unaprijeđen u prethodnoj deceniji, ali pred nama i dalje stoje brojni izazovi. Iako su ostvareni određeni pomaci u pogledu prava manjebrojnih zajednica, govor mržnje, nacionalistička retorika i destruktivne poruke koje dolaze od pro-fašističkih grupa i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ova pojava podsjeća na opasnost na koju je Umberto Eko upozorio u svom eseju o fašizmu — “fašizam uvijek vreba iz prikrajka”. Fašizam, simbol destrukcije i mržnje, nikada nije u potpunosti nestao, već često djeluje iz prikrajka, spreman da destabilizuje društvo. Ova prijetnja nije specifična samo za Crnu Goru, već se pojavljuje i u širem evropskom kontekstu, ali kod nas ona dobija poseban značaj zbog multietničkog sastava društva. Potrebno je dodatno jačati mehanizme pravne i institucionalne zaštite manjebrojnih zajednica. Aktivnija uloga obrazovnih institucija, medija i kulturnih ustanova može doprinijeti afirmaciji tolerancije i međusobnog razumijevanja. Unapređenje dijaloga između zajednica i dalje ostaje važan izazov za budućnost Crne Gore.

Mladim Bošnjacima u Crnoj Gori poručujem da sačuvaju i njeguju svoj bosanski jezik
Često istupate u javnosti kada su u pitanju pitanja zaštite identiteta Bošnjaka. Kakvu poruku biste uputili mladim Bošnjacima u Crnoj Gori kada je riječ o očuvanju jezika, kulture i tradicije?
Proročić: Uvijek nastojim podsjetiti mlade Bošnjake na značaj važnih datuma, memorijala i na ličnosti koje su jasno definisale bošnjački identitet. Mladim Bošnjacima u Crnoj Gori poručujem da sačuvaju i njeguju svoj bosanski jezik, jer je jezik ogledalo identiteta. Bez jezika, identitet biva ugrožen a sa njim se gubi i spona sa bogatom kulturnom baštinom. Savjetujem im da čitaju Huseina Bašića i Zuvdiju Hodžića, ali i druge značajne bošnjačke autore, pa čak i one koji su nažalost zaboravljeni. Njihova djela nose poruke koje su aktuelne i danas. Knjige su najsigurniji čuvari identiteta a kroz čitanje i obrazovanje mladi će bolje razumjeti svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Pozivam mlade Bošnjake da svojim djelovanjem grade ljepše, pravednije i multikulturalnije društvo. Crna Gora je bogata raznovrsnosti i upravo mladi trebaju biti nosioci promjena. Njihov zadatak je da grade mostove među zajednicama da poštuju sve razlike i afirmišu univerzalne vrijednosti zajedništva i mira.

Kao autor koji piše o manjinskim pravima i identitetu, kakvu ulogu vidite za kulturu, književnost i javnu debatu u borbi za zaštitu manjinskih naroda? Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo biti prioritet u daljem radu na tom polju?
Proročić: Kultura, književnost i javna debata predstavljaju neraskidivi trougao zaštite manjinskih prava. Svaka od ovih komponenti ima važnu ulogu u jačanju identiteta, međusobnog razumijevanja i multietničkog sklada. Da bismo osigurali pravedno i inkluzivno društvo, moramo dati prostor glasovima manjebronjih zajednica u kulturi, obrazovanju i javnom diskursu. Samo kroz dijalog, znanje i priznavanje doprinosa manjebrojnih naroda možemo izgraditi društvo u kojem su svi jednaki i uvaženi.

Stvarnost manjebrojnih naroda
me podstakla da napišem ovu knjigu
Veoma je neobično da jedan Crnogorac napiše ovako važnu knjigu koju nam knjiga šalje poruku ne samo bošnjacima več i vašu ličnu?
Proročić: Možda se čini neobičnim da jedan Crnogorac napiše knjigu o Bošnjacima, ali za mene to nije ništa drugo do izraz ljudskosti, pravde i potrebe da se brani istina. Bošnjaci su moja braća i uvijek će to biti, bez obzira na oluje istorijskih razdoblja koje su ih lomile. Njihova snaga, dostojanstvo i otpor kroz vijekove postali su simbol čovječanstva koje odolijeva svim nedaćama. Ponekad kažem: „Ako je bratstvo rođeno iz krvi, onda je ono ljudsko bratstvo rođeno iz pravde i razumijevanja.“ Upravo to bratstvo osjećam prema Bošnjacima. Njihova borba za očuvanje jezika, kulture i vjere nije samo njihova borba — to je borba svakog čovjeka koji vjeruje u slobodu i pravdu. Poruka ove knjige nije namijenjena samo Bošnjacima, već svima koji žele razumjeti suštinu manjinskog identiteta i važnost njegovog očuvanja. Svaki narod, bez obzira na ima pravo da bude ponosan na svoju kulturu i istoriju. Očuvanje identiteta nije samo akt opstanka, već i akt dostojanstva. Ova knjiga je moj izraz solidarnosti, ali i moj poziv na jedinstvo i razumijevanje. želio sam da kroz nju podsjetim na značaj pravde i bratstva, jer, kao što je govorio veliki Husein Bašić, „krivi bez krivice“ nisu samo riječi — to je stvarnost mnogih manjebrojnih naroda. Upravo ta stvarnost me podstakla da napišem ovu knjigu. Ova knjiga šalje jasnu poruku: „Ne zaboravite ko ste čuvajte svoj jezik, svoju tradiciju i kulturu. Vaš identitet je vaš ponos a vaša borba je univerzalna borba svih slobodoumnih ljudi.“ Iako je knjiga posvećena Bošnjacima, ona se obraća svim narodima Crne Gore. To je moj doprinos stvaranju pravednog, multietničkog društva u kojem se poštuju svi narodi i sve različitosti.