O RAZUMU I PSIHOLOGIJI: KAKO OSLOBODITI INTUICIJU?
Autor: Isa Pašalić, psiholog
Objavljeno: 08. Dec 2024. 23:12:24
U modernom svijetu vlada vjerovanje da je jedini valjan način dolaska do istine upravo onaj koji dolazi putem intelekta. Na intelekt i um počeli smo gledati kao na ekvivalent razumu. Uzevši u obzir da većina nas ne koristi samo intelekt kako bi donijela svakodnevne odluke, nego se koristimo i drugim alatima.

Međutim, ono što nam omogućava da donesemo dobre odluke jesu i drugi centri poimanja, kao što su intuicija i moralni/duhovni osjećaj. Iz ovog razloga važno je definisati koncept razuma. Razum je ono što objedinjuje sva tri ova načina poimanja ili tri razumna centra. S tim na umu, razumna odluka se donosi samo onda kada su iskorištena sva tri razumna centra.

Pitanje koje se postavlja jeste na koji način možemo sebi omogućiti da naš moderni sistem poimanja proširimo i ovim intuitivnim, ali i duhovnim shvatanjem. Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo shvatiti kako somatska psihologija gleda na unutrašnji svijet čovjeka, te kako se ista koristi za rješavanje psihofizioloških problema i izoštravanje ovih razumnih centara.

Somatska psihologija je jedinstven pristup psihologiji koji se ne bavi pukom intelektualizacijom ljudskih stanja, koja često nalazimo u modernoj psihologiji, nego čovjeka direktno suočava s njegovim unutrašnjim svijetom/podsviješću i omogućava mu da istu osjeti, razumije i na kraju postane cjelovito stvorenje.

Svako emotivno stanje i instinkt potiču iz nekog mjesta u našem tijelu. Ove emocije/instinkti se najčešće nalaze u našem trupu, tj. dijelu tijela od vrha grudne kosti do stidne kosti. Do sada je važilo vjerovanje da su i emocije i instinkti nešto apstraktno, čije ishodište nismo u stanju pojmiti. Somatska psihologija na ovaj način mijenja paradigmu shvatanja ljudskih emocija i instinkata te daje čovjeku uzde da iskoristi isti unutrašnji svijet kako bi se lakše kretao u vanjskom.

Način na koji dolazimo do svog unutrašnjeg svijeta jeste putem interocepcije. Interocepcija je osjetilni pristup pomoću kojeg percipiramo stanja u našem tijelu. Ovo je jedno izuzetno osjetilo koje se izgubilo u kolektivnoj svijesti modernog čovjeka. Način na koji dolazimo do produbljivanja intuicije jeste tako što putem interocepcije dozvolimo sebi da počnemo osjećati instinkte i emocije koje se nalaze u našem trupu.

A način na koji to radimo jeste taj da ovim interocepcijskim putem dozvolimo sebi da usmjeravanjem pažnje počnemo boraviti u trupu i osjetimo koji dijelovi trupa nam ne dozvoljavaju da se u potpunosti predamo ovom unutrašnjem svijetu.

Prva prepreka na koju ćemo naići jeste otpor našeg ustaljenog boravka u glavi i nemogućnost da se potpuno prepustimo ovom novom iskustvu. Nakon što dozvolimo sebi da se prepustimo, mogu nas iznenaditi emocije i tjelesne senzacije koje nismo bili ni svjesni da osjećamo.

Kada se ovo dogodi, važno je ostati s ovim emocijama, dozvoljavajući sebi da ih apsolutno osjetimo u cjelini njihovog intenziteta. Nakon što se pročistimo emotivnih tereta i naučimo kako da vanjske podražaje provučemo kroz tijelo, doći ćemo do pozicije u kojoj možemo lako osjetiti instinkte i način na koji naše tijelo reaguje na vanjski svijet.

Kada prođemo kroz ovaj bolan proces, omogućavamo sebi da se svijetom krećemo na jedan lakši i potpuniji način. Upravo ovaj osjećaj razumijevanja svojih instinkata jeste razvijanje one intuitivne komponente u čovjeku, koja je jedan od činilaca razuma.

To je onaj “glas utrobe” o kojem često čujemo, međutim, nikad do sada nismo bili u stanju da ga istinski razumijemo. Kada sebi omogućimo ovakvo jedno postojanje, postajemo širi i omogućavamo si da se u svakoj situaciji “konsultujemo” sa svojom intuicijom. Kroz ovaj proces omogućavamo i lakši dolazak do trećeg, najbitnijeg razumnog centra, koji je vrhovna odlika ljudskosti, a to je onaj moralni/duhovni centar.

Ovaj centar razvijamo svojim radom i potrebom da činimo dobro, njegujući našu konekciju s praishodištem dobrote.

Razvijanje ova dva, zapuštena, centra je od izuzetne važnosti kako u našem privatnom, tako i u kolektivnom životu. Kada omogućimo i podučimo ljude kako da stupe u kontakt sa svojom intuicijom, dobijamo društvo i ljude koji postaju sposobniji da prepoznaju laži, obmane i neiskrenost kod drugih ljudi.

Ovaj detalj je posebno važan u politici, gdje su instinktivnost i mogućnost da se druga strana procijeni na razuman način od velike važnosti. A valjanu procjenu dobijamo razumnom interpretacijom, koja, kako smo već rekli, svoj korijen ima u tri razumna centra.

Individualac je osnovna čelija jednog društva, jačajući sebe i našu sposobnost donošenja razumnih odluka, mi direktno jačamo i društvo kojem pripadamo.

Nastavit će se



* Isa Pašalić je psiholog sa diplomom Univerziteta Lewis&Clark, Portland SAD. Nakon završenih studija vratio se u Bosnu i Hercegovinu sa namjerom razvijanja novog pristupa psihologiji. Znanje, iskustvo i osjećaj za nutrinu ljudskog bića koje baštini su mu omogućili da kreira pristup rješenju nutrine ljudskih problema koji nije zasnovan na teorijskim artikulacijama stanja i definicijama, nego na osjećanju biti problema na intelektualnom, fiziološkom i duhovnom nivou. (nap.ba)