TRUMP I JEDNAČINA SA BEZBROJ NEPOZNANICA
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković Objavljeno: 10. Nov 2024. 18:11:33
Donald Trump je riješen da vodi drugačiju politiku Sjedinjenih Država. Najprije zbog samog sebe, a drugo i zbog američkog kapitala koji od njega očekuje promjene, najprije u poreskoj politici, a onda i drugdje. Novi američki predsjednik koji će sjesti 20. januara 2025. po drugi put u predsjedničku fotelju najvažnije zemlje svijeta nagovijestio je još ranije dok je trajala kampanja za izbor da će doći do velikih promjena u trgovinskoj oblasti u Sjedinjenim Državama. Ovo ne treba da čudi ako se zna da je Trump prije svega „trgovac“ i on dobro zna ograničenja koja su postavljena od strane države, barem do sada. Druga važna tema je odnos prema ratu u Ukrajini, promjene u oblasti carina, i svakako nezaobilazne su klimatske promjene, a sada se već zna da će u centru pažnje biti ilegalna imigraciona politika, a treba očekivati i masovne deportacije ljudi, zatim u oblasti zabrane pobačaja, smjene u birokratskom federalnom aparatu SAD, što drugim riječima. Ali, Trump će imati drugačiji politiku od odlazeće demokratske administracije SAD, naprimjer, prema električnim vozilima i tako dalje. Istina za vođenje nabrojane politike trebat će mu odobrenje Kongresa, ali znajući novi raspored snaga čini se da će lakše izlaziti na kraj sa kongresmenima. Trumpovoj politici vratit ćemo se narednih dana, jer ne možemo u jednom prilogu sve kazati. Ono što najviše zanima svijet je odnos budućeg predsjednika prema ratovima u svijetu u čemu su Amerikanci zapravo najčešće „biber po pilavu“. Ako sudimo po izjavama Trumpa bit će ovo buran period u svjetskoj historiji. Trump se predstavlja kao „čovjek mira“ koji će završiti sve ratove, a prije svega inaj između Rusije i napadnute Ukrajine. Od samog početka Trump je kritizirao podršku američke administracije Ukrajini, a u glavama nam je njegova izjava ponovljena nekoliko puta da će završiti ovaj rat za 24 sata ukoliko bude izabran. Nije pojašnjavao kako bi to izveo, ali jeste sugerirao da Ukrajina mora prepustiti dio svoje teritorije Rusiji ukoliko želi mirovni sporazum, što je naravno Kijev odbio, jer bi to značilo kapitulaciju zemlje. Istina, Trump je govorio kao predsjednički kandidat, što naravno ne mora biti pravac njegove politike kada dobije prerogative izvršne vlasti. Koliko je samo neispunjenih obećanja ostalo ne samo kod američkih predsjednika ili kod nekih drugih, jer događaji jednostavno nisu išli u pravcu njihovih najava. Ono što se zna jeste da su se Amerikanci duboko zaglibili u ovaj rat, a kako će se iz njega izvući to je veoma teško pitanje. Milijarde američkih dolara su „ukapane“ u rusko-ukrajinski sukob na strani Kijeva, u kojem Amerikanci istina nisu vojno učestvovali ali su itekako bili involvirani u njega, kroz pare i vojnu tehniku. „Mala“ Ukrajina, kada se poredi sa Rusijom, pružila je žestok otpor. U zadnje vrijeme Zapad je počinjao da gubi živce jer se kraj ratu nije nazirao. Ovo tim više što su Ukrajinci 6. avgusta ušli u ruski prostor u Kursku oblast. Ukrajinske snage su za tri dana zauzele 350 km2 ruski teritorija. Novi momenat je što na strani Moskve odnedavno ratuju sjevernokorejanci, tako da rat izlazi iz okvira bipolarnosti, koja je već ugrožena angažiranjem zapadnoevropskog oružja posredstvom NATO-a. Zasada se, dakle, ne zna američka perspektiva iako se naslućuje. Najvjerovatniji scenario je da će doći do zamrzavanja sukoba ili nekog neugodnog primirja, jer rat iscrpljuje obje strane od kojih nijedna ne želi priznati poraz. Moguće je da Amerikanci u cilju „prevazilaženja sukoba“ ponude Rusiji neutralnost Ukrajine (ko pita male) odnosno zatraže odmak ove zemlje od NATO-a. Smatram da okončanje rusko-ukrajinskog rata ne bi trebalo eksplicitno da traži američka administracija. Prijedlog bi mogao doći od nekog drugog, recimo inicijativa samih Ukrajinaca, koji će vrlo vjerovatno biti natjerane na ovaj korak od srane nove administracije. Jer ukoliko bi to bila eksplicitna Trumpova inicijativa, ona bi se mogla izgledati kao podvijanje repa, slabost koja se ponavlja nakon američkog ekspresnog napuštanja Afganistana 2021. (za vrijeme Bajdenova demokratske administracije). Ne treba pri tom zaboraviti da Moskva ima prednost u ljudstvu i ratnim resursim, posjeduje vojnu industriju. Sigurno je da Rusija, koju je rat iscrpio, ovaj sukob može ipak zadržati još godinama. Uostalom, o tome svjedoči njihova historija, Napololenova invazija ili rat protiv njemačkih nacista, koji je poslije početnog uspjeha Hitlerovih trupa ipak završen porazom Njemačke. Nemiri se osjećaju i u prijestolnicama Zapadne Evrope. Nakon Trumpove pobjede na izborima ekspresno su se sastali lideri zapadne koalicije u Budimpešti (Budapest) da traže odgovor za ovu jednačinu sa mnogo nepoznatih. No, kakogod se završi rat u Ukrajini, Evropa ne može ostati mirna, jer Trump prijeti da će također preispitati „svrhu i misiju NATO-a“. Amerika se po svemu sudeći vraća na početne pozicije osmišljene u Trumpovom štabu u njegovom prvom mandatu koje su u Sjeveroatlantskom savezu izazvale ogromne glavobolje i duge nesanice. |