Arapski jezik po svome terminološkom i etimološkom fundusu zasigurno je najbogatiji jezik na svijetu. Nigdje na svijetu ne postoji takva semantika jezika kao u arapskom jeziku. U uvodnom dijelu ovog teksta navest ćemo jedan slikovit primjer.

Politika u arapskom jeziku se kaže SIJASETUN, a potiče od glagole SASE što bi u korijenu riječi značilo utreniranje, stavljanje pod kontrolu, potčinjavanje, a po izvornom obliku podrazumijeva stavljanje volu ili biku halku na nos, a potom vezivanje užeta za tu halku i na taj način se vo ili bik kao na povodcu potčinjava volji onog ko ju je i vezao.
Upravo ovih dana mnogi sa plakata diljem naše BIH pokušavaju našem narodu nabaciti tu halku i prevesti ga žednog preko potoka.

To nabacivanje halke kroz nos ogleda se kupovinom glasova,nasipanjem ulaza, obećavanjem jednokratnih paketa socijalnim kategorijama, bezočnim lažima naspram jasnih činjenica, korištenje socijalnih tragedija za lično promovisanje itd.

Ono što najviše vrijeđa intelekt čovjeka jeste kada se za X-ić pored imena kandidata organizuju lumperajke,jednokratne večere, dovode pevači i pjevači te na taj način vješto se manipulira emocijom i voljom naroda, a sve te đakonije koje ispare ekstremno brzo kao plin iz boce u najvećem broju slučajeva plaćene su iz budžeta naših općina i gradova na direktan ili zaobilazan način. Primjetna je još jedna abnormalna pojava u bh. društvu u poslednjem periodu, a to je da veliki dio naših lokalnih zajednica pod krinkom priređivanja kulturnih događanja dovode razonorazne eminentne i sluhiste Š kategorije na ljetne pozornice plaćajuci im basnoslovne cifre za par sati halabuke. Ovakve priredbe sigurno nisu dio kulture jednog naroda u ovom slučaju bošnjackog.Kultura podrazumijeva nešto sasvim drugo, a što je obrnuto proporcionalno ovakvim slučajevima sedatacije narodnih masa.

Gledajući sve ove pojave postavlja se logično pitanje: Gdje nas to sve kao narod vodi i koga biramo na najodgovornije pozicije u lokalnim i drugim institucijama?

Zar se borba za goli opstanak i borba za slobodu pod komandom Armije i njenih najčasnijih boraca, šehida, ratnih vojnih invalida, veterana odbrambenog rata nakon dvadesetak godina od agresije na dan demokratije plaća 20, 50, 100 KM?

Da li je moguće zamisliti da naši Bošnjaci otvoreno i bez uvijanja svoje pravo, dostojanstvo, karakter, čast, ugled, razum, intelekt prodaju za prosječnih 50 maraka onome ko ih mami na to.
Sociološkim presjekom stanja svijesti Bošnjaka kao naroda uočavamo sledeće:
Njegov nivo svijesti o važnosti izbornog dana je jako nizak.

Njega ne vrijeđa kada mu suspenduju ustav na 24h. Njega ne tangira kada mu poskupe struju za 10% i vise.

Njega ne zanima kada mu prve saradnike rahmetli generala Nanića maltretiraju i bacaju u zindan (čitaj Safet Džidžo Ikanović). Njega ne uznemirava kada ljude od povjerenja r. Alije Izetbegovića pljuju i nipodaštavaju (čitaj Mustafa Spahić Mujki).

Njega ne ezijeti kada je federalni budžet u deficitu, te stoga naši penzioneri ne mogu računati na redovno uskladjivanje i povecanje penzija (čitaj da i pored ogromnih razmjera kredita koje naše vlasti podižu i dalje smo zvanično u minusu).

Njega ne ljuti kada mu kandidati sa preko dvadeset i kusur godina parlamentarnog života i dalje obećavaju da će ukoliko prođu proliti znoj i ostaviti srce na terenu ginući za probosanski dres (čitaj ima ih na stotine). Njega ne srdi kada u obrazovne sisteme ubacuju najmonstruoznije gnjide glorifikujući ih na oči cijeloga svijeta.

Nivo svijesti je zapravo toliko nizak da prosječni Bošnjak zarobljen ispred tv prijemnika konstantno traži da se poduzima nešto po ovim pitanjima, a zapravo prostim šićarom na dan izbora ne bira one najkvalitetnije među nama koji bi da se nađu u poziciji odlučivanja sigurno zaštitili opšti interes naroda i države.

I nabrajajući ovakve pojave mogli bismo pisati u nedogled.
Ono sto najviše sikira prosječnog Bošnjaka i ono na šta najviše troši intelektualne energije jeste rasprava o visini članarine islamske zajednice/ vazife. Čudno je da o ovoj temi dosad nije organizovan nijedan simpozijum ili seminar!!!

Za ovakvo stanje bošnjacke svijesti i ovakav odnos prema važnim društvenim temama mnogo je uzroka kao npr. porodični i institucijalni odgoj i obrazovanje, podložnost manipulaciji, sedatiranje putem nametanja on topic tema itd.

Za kraj možemo izdvojiti analogiju načina sedatiranja našeg naroda.
Lijekovi pod nazivom barbiturati osmišljeni su da izazovu vještačko stanje kome i potpuno sediraju osobu. Na sličan način, veliki broj izabranih dužnosnika umjesto da se časno bave svojim poslom konstantno nude narodu najprizemnije vidove zabave i na taj način drže ga sediranim kako ne bi trezveno i racionalno promišljao o najvažnijim temama u nekoj lokalnoj sredini. Jedna vjerska aksioma kaže da ukoliko jedan narod želi uspjeh mora da se čvrsto drži jednog užeta, a to znači da je uspjeh naroda, države zagarantovan kada se opzsti uspjeh stavi ispred ličnog.

Sve drugo je iluzija, u pamet, Bošnjaci!!