MUHAMMED, A.S., UZOR ČOVJEČANSTVU
Autor: Ibrahim Falja
Objavljeno: 16. Sep 2024. 18:09:23
Prvi i osnovni razlog stvaranja svjetova jeste spoznaja Allahove jedinstvenosti (tevhid) u pogledu Njegova Bića, stvaranja i obožavanja, a drugi razlog je spoznaja vrijednosti i časti "nur-i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojima su ukrašena sva druga stvorenja.

Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po svom nuru i predodređenju za poslanstvo stvoren je prije Adema, alejhis selam, dok je po svom rođenju i redoslijedu poslanstva poljednji list u kalendaru poslanstva. Kalendar poslanstva počeo je sa nur-i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a posljednji list kalendara poslanstva okonačan je stvaranjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovom blagoslovljenom tijelu. Niko od stvorenja ne posjeduje čast koja im pripada zbog njih lično. Svoju čast i vrijednost svaki rob stječe priznanjem časti i ugleda Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem. izveden iz Dženneta, rekao je: Dakle, plemeniti Poslanik, a.s, na tu činjenicu ukazuje nam slijedeći hadis-i šerif: - Gospodaru moj! Molim Te za oprost ugledom Muhammeda! Kada je Adem, alejhis-selam, shvatio svoju (po)grešku zbog koje Uzvišeni Allah je rekao: -
Ademe, otkud poznaješ Muhammeda kojeg još nisam ni stvorio?

Adem, alejhis-selam, reče:
|Gospodaru moj, kada Si me stvorio i udahnuo mi dušu, podigao sam glavu i na stubovima Arša vidio ispisano: La ilahe illallah, Muhammedu'r-Resulullah'. Znao sam da pored Tvoga imena može stajati samo ime Tebi najdražeg stvorenja!

Na to je Uzvišeni Allah rekao: "Istinu govoriš, Ademe! Uistinu mi je on najdraži među stvorenjima... Kada si učinio dovu njegovim ugledom, Ja Sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio!" (Hakim, II, 672)

Iz braka Abdullaha i Amine, 12. rebiu'l-evvela (20. aprila), 571. godine, u ponedjeljak, na svijet je došlo dugo očekivano svjetlo (nur) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se rodio, sva stvorenja su mu, jednim glasom, izražavala mu dobrodošlicu:
„Dobro došao, Allahov Poslaniče!"

Njegovim rođenjem Allahova milost ispunila je cijeli svijet. Jutra i večeri promijenili su boje. Osjećanja su postala prefinjena. Riječi, razgovori i okusi dobili su smisao; sve je postalo nekako drugačije, smisleno. Kipovi su se potresli i pali na zemlju. Srušili su se stubovi dvorca perzijskog Kisre u Medainu. Presušilo je i jezero Save, koje se dugo vremena smatralo svetim. Njegov bereket i blagoslov prekrio je cijeli svijet, tako da su godinu njegova rođenja nazvali godinom izobilja.
Zbog toga su učenjaci kazali da je noć u kojoj je rođen Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, najvrjednija noć poslije noći Kadr.

U to vrijeme Arapi su imali običaj da novorođenu djecu daju na dojenje porodicama koje su živjele u pustinji. Pustinjska klima i uvjeti življenja čovjeka čine zdravijim i hrabrijim. U tim sredinama govorio se čisti arapski jezik. Zbog toga su djeca odrastala zdrava i učila čist jezik. Tako je ovo mubarek dijete, po arapskim običajima, dato sretnoj Halimi. Bila je to godina u kojoj je vladala suša.

Jašući bijelo magare krenula sam u Mekku sa nekim ženama iz plemena Benu Sad kako bi našle djecu za dojenje. Nestalo nam je hrane. Imali smo sa sobom jednu staru devu koja je prestala da daje mlijeko. Sa sobom sam nosila dijete za koje nisam imala dovoljno mlijeka ni kod sebe, a ni kod deve. Na mjestu gdje smo prenoćili ni oka nismo sklopili od dječijeg plača. Napokon, stigli smo u Mekku. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ponuđen svakoj ženi na dojenje, ali nijedna od njih nije ga prihvatila, jer su tražile dijete koje ima oca. Na kraju, sve one su našle po jedno dijete za dojenje, osim mene. Nisam htjela da se vratim bez djeteta. Rekla sam svom mužu: Otići ću i uzeti ono siroče!" Potom sam otišla, uzela ga i donijela u svoj šator. Muž mi je rekao: „Dobro si postupila što si uzela to dijete. Ko zna, možda nam Allah sa njim podari dobro i bereket." Tako mi Allaha, čim sam ga uzela u svoje naručje mlijeko mi je odmah nadošlo. Zadojila sam ga i nahranila. Poslije toga sam nahranila i svoje dijete, njegovog brata po mlijeku. Kada je pala noć, moj muž je otišao do deve i primijetio da je njeno vime ispunjeno mlijekom. Muzli smo koliko smo htjeli i pili dok se nismo zasitili. Tu noć nismo bili ni gladni ni žedni, a djeca su mirno spavala. Muž mi reče: „Tako mi Allaha, mislim da si uzela blagoslovljeno dijete!

Godine su prolazile a nas Poslanik, a.s., je rastao u mladića kojeg su svi voljeli i poštovali.svoje djetinjstvo i mladost proveo je kao siroče u čistoći i velicanstvenosti koje su nagovještavaju svijetlu budućnost. Od drugih se isticao svojim plemenitim osobinama posebno kao povjerljivi i iskreni. Poslije dobrote i plemenitosti koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, do četrdesete godine života pokazao u vidu čedne mladosti i čestitog porodičnog života, u četrdesetoj godini svoga života on je uzdignut na najviši stepen: stepen poslanstva. Šest mjeseci prije nego je napunio četrdeset godina.
Tako je Muhammed postao uzor cijelom čovječanstvu.
Allah, dž. š., u Svojoj časnoj Knjizi kaže:
„ I ti si (Muhammede) najljepše ćudi“
kao i: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor“.
Na temelju ovih i drugih ajeta, te mnogobrojnih Poslanikovih hadisa, naš Poslanik se označava osobom najljepšeg, najpotpunijeg morala, osobom koja je dobila „Božanski legitimitet“ da bude vođa, da bude uzor, da imamo uzora u svakoj životnoj prilici.

Kada Uzvišeni Allah opisuje Muhammeda, s.a.v.s., ne opisuje ga jednom određenom karakteristikom, nego ga ističe uopćeno kao Božansku uputu cijelom čovječanstvu, jer je on u potpunoj formi obuhvatio sve najljepše osobine. Tako, recimo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sebi obuhvata zahvalnost Nuhovu, predanost Ibrahimovu, iskrenost i pravičnost Ismailovu, strpljivost Jakubovu i Ejjubovu, čestitost Davudovu, skrušenost Sulejmanovu i Isaovu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je milost i blagodat za čovječanstvo. Allah, dž.š., kaže: „A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“ (el-Enbija 107)
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je odraz Božanske milosti jer Uzvišeni Allah nije stvorio čovjeka i prepustio ga samom sebi, već je odgojio Svoga Poslanika i tako ga učinio uzorom moralnosti i savršenstva svim ljudima, prema kome trebaju da usklađuju svoje ponašanje; a usađivanje najljepših svojstava u odgoju ljudi Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio je sebi kao cilj poslanstva.
Poslanik Muhammed, a.s., nije nikada vrijeđao ni ponižavao čovjeka, čak ni u najtežim trenucima svoga života. On je Poslanik koji je okrenut čovjekovom licu i njegovom srcu i koji biva dirnut njegovim riječima i postupkom. Sklad između istine koju izgovora i postupka kojim otvara vrata ljudskog srca je trajni pečat njegove misije. Osim što govori jezikom istine i blagosti, on vodi računa kako će njegov sugovornik prihvatiti njegove riječi ili njegov postupak.
Jednom je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s., pregršt grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sam je pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od ashaba (Poslanikovih, a.s., prijatelja) je rekao:“O, Allahov Poslaniče! Sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”
Voljeti Muhammeda predstavlja imperativ i uzviseno i Bogu drago djelo. trebamo otvoriti dusu prema ovoj ljubavi kako bi svjetlost Bozija prosvijetlila nasu dusu i um.

Jedne prilike Dok se vraćao sa Uhuda plakao je. Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”

Postavlja se pitanje: zašto volimo Muhammeda, a.s., i na koji način iskazivati našu ljubav prema njemu!?
Sjećanje na Muhammeda, a.s., nije kao sjećanje na običnog smrtnika.
Muhamed nam mora biti drazi od svega sto imamo i posjedujemo u ovom dunjaluckom zivotu. Sa mnogo pažnje, ljubavi, poštovanja i obzirnosti treba prilaziti sjećanju na njega, a.s., i neprestano se dokazivati u slijeđenju njegova sunneta. Prvi korak u životu za postizanje ljubavi prema nekome, jeste istog(u) što bolje upoznati. Svako od nas treba neprestano postavljati sebi pitanje, da li dovljno poznajemo Poslanika i sada kada bi nam pokucao na vrata, da li bi ga odmah primili u kucu ili bi rasklonili neke stvari po kuci, pa ga tek onda primili, i sa kakvim odlikama i djelima bi voljeli da nas on upozna?
Poslanik Muhamed je bio najbolji primjer očinstva, ali i odnosa prema svim članovima porodice. Poslanik a.s. je savjetovao svoje ashabe da budu najbolji prema svojim porodicama, govoreći ovo podsjetio je Ummet da oponaša njegov primjer u ophođenju prema svojim porodicama.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podsticao svoje ashabe da budu dobri prema svojim ženama, jer je i on sam bio dobar muž prema svojim ženama. Toliko je volio svoju ženu hazreti Hatidžu da je godinama nakon njene smrti bio u dobrim odnosima s njenom porodicom. Također, njegovu dobrotu možemo vidjeti i iz primjera prema Aiši r.a. Podučavao je Kur’anu i njegovom sunnetu, a posebno o stvarima koje se vezuju za žene. Pored toga što je nosio misiju islama na svojim plećima Poslanik a.s. je i dalje obavljao određene kućne poslove.
Poslanik s.a.v.s. je odgajao žensku djecu u vrijeme kada su se ženska djeca ubijala. Bio je poznat po tome da je puštao sinove Fatime r.a, svoje unuke, da se igraju na njegovim leđima dok on obavlja namaz, kao i naravno ogromnoj ljubavi prema svojoj kćerki koju je pokazivao na razne načine. Poslanik a.s. je poslan da upotpuni vjeru koja podržava prava žena i podižu njihov status u društvu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je takodjer definirao je da je najbolji drug i prijatelj onaj koji je najbolji prema svome drugu i prijatelju a najbolji je onaj komsija koji ima najljepši odnos prema svom komsiji

. Divan odnos Poslanika, s.a.v.s., prema Adijj ibn Hatimu, koji je bio kršćanin. Pošto je mrzio Poslanika, a.s., odlučio je da ga posjeti u Medini i sretne se sa njim. Nakon što su se upoznali, Poslanik, a.s., ga je uzeo za ruku i poveo svojoj kući. Kad su stigli, Poslanik mu je dao jastuk da sjedne na njega a on je sjeo na zemlju. Divna gesta Poslanika, a.s., prema kršćaninu kojem je pružio priliku da ga upozna.
Isto tako, human odnos Poslanika, s.a.v.s., prema zarobljenicima Bedra. Njih 70 bilo je raspoređeno po kućama ashaba. Poslanik im je naredio da prema njima postupaju plemenito do te mjere, da su ashabi jeli suhe hurme a njima su davali hljeb. (Ibn Ishak, 2/349)
Na dan oslobođenja Mekke, dok su okupljeni stanovnici oko Kabe čekali presudu od strane Poslanika, s.a.v.s., on ih upita.“Šta mislite šta ću danas uraditi s vama?“ Rekoše: “Učinit ćeš dobro, ti si plemenit brat, sin plemenitog brata!“ Poslanik, s.a.v.s., im reče: “Ja vas danas neću koriti, idite vi ste slobodni.“ (Ibn Hišam, 4/87). Nije bilo ukora, vrijeđanja, iživljavanja koje se obično dešava kad jaki pobijede slabe.
Ovo su samo neki od primjera sunneta Muhammeda, a.s., koji treba da bude nas uzor u svim segmentima našeg ižvota.
Allahovim imenom sve pocinje i završava. Njemu hvala na svemu, a posebno na blagodatima, vjere i upute. Hvala njemu što je miris naljepše ruže dopro do nas hiljade kilometara daleko od Arabije. Zato okitimo svoje živote salavatima, sječajmo se Allaha i Njegovog Poslanika, istražujmo njegov život i bit ćemo od onih čija lica će na Sudnjem danu biti vesela i nurom obasjana..