Važno je da u obilježavanju Dana bijelih traka učestvuju mladi, kako bi kultura sjećanja trajala
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić poručio je da je važno da obilježavamo Dan bijelih traka, a posebno da u obilježavanju učestvuju mladi, kako bi kultura sjećanja trajala.

Dan bijelih traka obilježava se danas u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Simbolika bijelih traka dolazi iz maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba izdale naredbu svim Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru da na svoje prozore zakače bijele čaršafe, a ako izlaze vani, da vežu bijele trake oko ruke. Na taj način su označeni nesrbi u Prijedoru, nakon čega su počela masovna zarobljavanja, ubistva i silovanja.

„Naš narod je prošao kroz burnu i tešku prošlost suočavajući se sa velikim izazovima, posebno kada su u pitanju pretenzije susjeda prema teritoriji i narodu u Bosni i Hercegovini. Naše komšije vrlo često su znale nasrnuti na nas, bez ikakvog povoda za takvo nešto, isključivo da bi legitimirale svoje vizije proširivanja teritorije Srbije i Hrvatske na način da podijele Bosnu i Hercegovinu. Kada danas slušamo svjedočenja žrtava u onome što su prošli u periodu 1992. do 1995. ne poznajemo grešku, grijeh ili zločin koji neko može počiniti, pa da mu bude uzvraćeno onako kako su se prema bošnjačkom narodu odnosili u protekloj agresiji na našu zemlju“, kazao je muftija Kudić u razgovoru za Agenciju MINA.

Dodao je da je „nestvarno da smo imali ubistva i klanja novorođenih beba, ubijanje trudnica, zlostavljanje djevojčica i svirepo ubistvo starijih ljudi, paljenje živih ljudi, okretanje na ražnju, premještanje tijela na nekoliko lokacija i druge za zdravi ljudski um nedopustive radnje“.
„To je naš narod prošao, a i dan danas se pita: Zašto?“, izjavio je muftija.

Podsjetio je da je jedna od najupečatljivijih metoda fašizma i nacizma u protekloj agresiji na našu zemlju naredba lokalnih vlasti u Prijedoru da se bijeli čaršafi postave na kuće nesrba u ovom gradu, kao i bijele trake na njihovim nadlakticama.

„Zar je moguće da su komšije, kumovi, radne kolege, školski drugari i sugrađani to radili svojim komšijama, kumovima, radnim kolegama, školskim drugarima i sugrađanima? To obilježavanje ljudi kako bi se u konačnici s njima na najsvirepiji način obračunali je dio planiranog genocida nad Bošnjacima i drugim nesrbima u Prijedoru i dolini Sane. Iza ovog zlodjela nisu stajali pojedinci, već su ti pojedinci postupali po nalozima komande, a komanda po političkim smjernicama koje su dobivali iz samog vrha susjedne države Srbije. Ovo su fakti koji su potvrđeni i sudskim presudama u Haškom tribunalu“, naglasio je on.

Muftija Kudić je akcentirao da je ono što nas obavezuje da uvijek budemo budni - „bezobzirno negiranje i dezavuisanje javnosti sa lažima i različitim konstrukcijama o nekom građanskom ratu, o zločinima na svim stranama i drugim vrstama relativizacije zločina koji je kao rezultat imao 3176 ubijenih, među njima 102 djece koji još čekaju svoj spomenik u gradu Prijedoru“.

„Za zločine nad Prijedorčanima je osuđeno 60 osoba i izrečene su im kazne od 794 godine zatvora. I mnogo toga je prešućeno, dosta toga nije uzeto u razmatranje i bilo je mnogo gore i strašnije nego li je javnost obavještena“, kazao je muftija.

Naveo je da Kur'an spominje slučaj paljenja ljudi u jednom slučaju i opisuje u detalje šta se dešavalo jednom narodu, i gotovo da na identičan način oslikava ono što je počinjeno u Prijedoru i dolini Sane 1992. godine.

„Uzvišeni kaže: 'Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili, i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali'. Sve su dobro isplanirali, a zatim krenuli sa izvršavanjem zlodjela i to mirno promatrali kao da se ništa strašno nije desilo. I samo su ih tako kažnjavali zbog toga što su bili drugačiji i što su posjedovali vrijednosti života“, kazao je muftija.

Poručio je da je zato važno da obilježavamo 31. maj svake godine, te da je još važnije da ta obilježavanja organiziraju i u njima sudjeluju mladi ljudi, „kako bi kultura sjećanja trajala i bila siguran štit od ponavljanja sličnih zločina nad našim narodom“.