KAD BI DRINA PROGOVORILA
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 28. May 2024. 18:05:44
Kad bi Drina progovorila
ona bi valovima, huki i buki ispričala:
da je najveća masovna grobnica Bošnjaka,
da je potoke krvi i suza u svoje korito primila
i bezbroj tijela i kostiju Bošnjaka ogasulila!

Drina u svojim tamnim, zelenim dubinama,
krije suze, krv, tijela, kosti, Bošnjaka iz:
Goražda, Višegrada, Foče,
Bratunca, Bijeljine, Srebrenice, Zvornika...,
i drugih mjesta Bosne i Podrinja.

Drina rijeka plahovita,
od bistre Pive i Tare je nastala, a pritoke njene:
Lim, Čehotina, Prača, Rizav, Sutjeska, Jadar...,
mutiše Drinu krvlju Bošnjaka,
a onih koji najmilije oplakuju Drinu bistriše suzama.

Drina rijeka plahovita,
više je od vode koju u valove i jezera pretvara,
ona je sveta granica, između Bosne i Srbije,
ali i granica između dobra i zla,
ona je hiljadugodišnja i nikada neće presušiti.

Na toj granici odmotavale su se krvave priče,
toliko krvave da krvavije ne mogu biti,
toliko sramne da sramnije ne mogu biti,
toliko tužne da tužnije ne mogu biti,
toliko ružne da ružnije ne mogu biti.

Na ovoj granici su se odmotavale dugačke tamne priče,
toliko dugačke da duže ne mogu biti,
toliko strahotne da strahotnije ne mogu biti,
na Drini, na granici su se odmotavale uvijek iste priče.
junaci svih priča uvijek su bili četnici , a Božnjaci njihove žrtve.

Bošnjaci su stoljećima ovdje bili na svom i u svom,
u svojoj vjeri din - islamu život su živjeli,
druge i drugačije poštovali i cijenili
nikoga nisu dirali, ni zlo nanosili,
i zbog toga su im se četnici svetili.

S obadvije strane Drine četnici su se udružili,
da bi Bošnjake progonili, ubijali, genocide činili,
s mostova i ćuprija u korito, u jezera Drine ih bacali,
da bi hi uništili, brojno stanje im umanjili,
za njih su Bošnjaci samo brojevi bili, cifre bez duše.

Drinu rijeku plahovitu,
vječito čuva mrak, crno i gusto veče,
a svakog jutra plava zora osvane
da gleda krvavo crvenilo u kome borave
tijela i kosti koje čuva Drina u svojoj dubini!

Drina rijeka plahovita,
se ispružila k'o guja u svom beskraju
okolne šume i stijene muklo šute počast odaju
onima kojih više po Bosni ne hodaju,
već u krvavom mezaru na pravdu Božiju čekaju!

Nad njima ni ptice ne lete, plaše se magli krvavih
koje svakog jutra izrone iz mraka krvavog blata
koje u gustim slojevima padaju,
težinu svoju na kosti i tijela Bošnjaka spuštaju,
da ne izrone na površinu i niz Drinu plutaju!

Drina rijeka plahovita,
u magle uhapšena, u mraku zakopčana,
ne može da stane na tren jedan,
da ne teče, da bude bez buke i huke
dok je gledaju mračne nebeske oči duboke!

Drina rijeka plahovita
u koritu svom i svojim jezerima krije i čuva,
suze, krv, tijela, kosti, Bošnjaka iz svih prošlih ratova,
a bilo ih je mnogo kroz karavakat,
Drina je masovna grobnice, ona je svjedok 11 genocida!

Drina rijeka plahovita,
u njoj teče krv vrela, a čija je to krv,
to Drina plahovita najbolje zna, ona je svjedok,
ona je brojala mrtve, ranjene, osakaćenu djecu – jecaj,
bilo ih je previše nije mogla ustanoviti duše ranjene, bol, jad, očaj.

Na mostovima i ćuprijama četnici su Bošnjake klali, streljali,
a onda ih k'o snoplje u valove hladne bacali,
Drinu se u mezare pretvorili,
Bosna je pretjesna za mezare bila,
trebao je sahraniti sav bošnjački narod.

Poteci Drino rijeko plahovita,
kroz četničke prljave umove svojom bistrinom,
izbistri im zakrvavljene oči,
natopi im duše pokvarene svojom plemenitošću,
oni će se teško spasiti na Sudu pravde.

Dostojanstvo i sreća pripašće svakom
onom koji je stradao od četničke kame
i on će ući u džennetske bašče,
a okolina će nijemo tišinom mezara da šuti
i niko neće šarati po toj tišini osim šehidskih duša.