«Kada istina nije slobodna, onda ni sloboda nije istinita» (Zak Prever)

Nikad ranije na globalnoj razini se nije toliko mnogo pričalo o genocidu u Srebrenici nego što se to činilo zadnjih mjeseci. Razlog je bio usvajanje prijedloga Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici koji je kod vlastodržaca u Srbiji i bh. entitetu Republika srpska uz obilatu podršku Rusije izazvao lavinu negodovanja i pokrenuo neviđenu političko-diplomatsku ofanzivu u sjedištu UN-a u New Yorku. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, je čak formirao poseban štab i lično danima vodio sramnu kampanju u New Yorku ubjeđujući mnogobrojne misije članica džava UN-a da ne glasaju za Rezoluciju, jer u Srebrenici se nije dogodio genocid niti je srpski narod “genocidan narod”, kao što im se to želi podmetnuti. Razgolićena, i od mnogih, prepoznata ortodoksna laž, laž koja je postala konstantna ideja vodilja srpskim ultranacionalistima! Vučić želi kontrolirati istinu, a pritom svjesno zaboravlja da su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) pravosnažno presudili da je sve što se dogodilo u Srebrenici bio zločin genocida, kao i činjenicu da je Skupština Srbije 2010. godine izglasala Deklaraciju kojom osuđuje zločin počinjen na način utvrđen presudom ICJ. Istovremeno Vučićev igrač, predsjednik bh. entiteta Rs, Milorad Dodik, čini zajedno sa svojim odanim ultranacionalistima sve što je u njegovoj moći da ubijedi domaću i svjetsku javnost o nemogućnosti održivosti države BiH i suživota bosanskih Srba s Bošnjacima, 2004. godine prizna genocid u Srebrenici, a onda poslije permanentno negira najbolje dokumentovan genocid u modernoj historiji čovječanstva, relativizira historijske činjenice, vrijeđa dostojanstvo žrtava, ne priznaje punopravne presude Haškog tribunala niti domaće bh. zakone, posebno one koje nameće visiki predstavnik u BiH, Christian Schmidt (u toku je krivični postupak zbog ovog neposluha), te inicira donošenje vlastitih zakona od strane Narodne skupštine bh. entiteta Rs potrebnih za secesiju i odcjepljenje od države Bosne i Hercegovine. U povodu procesa usvajanja Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici autokrat Dodik je u aprilu organizirao javni miting u Banja Luci, a nakon što je NSRS usvojila dokument kojim se negira genocid u Srebrenici, na kome je on a i ostali govornici, jako zapaljivom retorikom ponovio da će usvajanje Rezolucije dovesti do nemira u regiji i da Srbi poslije toga neće živjeti sa Bošnjacima u istoj državi, zavrsivši govor: Živjela majka Srbija! Živjela Rusija! U istom periodu skupstina opstine Srebrenice donosi odluku o provokativnom preimenovanju dosadasnjih naziva ulica i trgova u imena “srpskih junaka” i entiteta “Republika srpska”. Situacija je zaista jako napeta i neodoljivo podsjeca na nedovrsen ratni narativ iz`90-na drzavno razgranicenje Srba od druge dvije nacionalne zajednice Bošnjaka i Hrvata u BiH. Građani u BiH, najviše Bošnjaci, su jako zabrinuti za svoj opstanak i budućnost svoje djece. Tenzije su posebno porasle na sam dan donošenja Rezolucije kad je Vlada bh. entiteta Rs predvođena Dodikom i ostalom srpskom entiteskom elitom održala provokativnu sjednicu u samoj Srebrenici. Umjesto pojave srpskog Willy Brandta, srpske katarze, oprosta i pomirenja, imamo avete povampirene proslosti. Svjedočimo podizanju židova mržnje i netrpeljivosti, a ne mostova mira i suživota. Međutim pozitivne i nadasve ljudske vibracije nam dolaze od mladih omladinskih aktivista iz organizacije «Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR)» iz Srbije. Potaknuti neodgovornom kampanjom prema Rezolucije o Srebrenici koju vodi najvisi srpski državnik Vučić, ovi hrabri i umni mladi ljudi smatraju da je njihova ljudska dužnost da kažu «Ne u naše ime». Pisali su predsjedniku Generalne skupštine UN-a Denisu Frensisu o svojoj širokoj podršci Rezoluciji uz nadu da će usvojeni tekst Rezolucije pokrenuti prijeko potreban dijalog u našem društvu i stvoriti ambijent u kojem će žrtve genocida naci mjesto postovanja i dostojanstva u javnom diskursu Srbije.
Nakon turbulentnog procesa usvajanja, Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici je konačno postala faktum. Generalna skupština UN-a je na svojoj redovnoj sjednici dana 23.05.2024. na inicijativu BiH, Njemačke i Ruande a uz kosponzorstvo mnogih moćnih zemalja svijeta, usvojila Rezoluciju koja nosi naziv «Međunarodni dan refleksije i komemoracije Genocida u Srebrenici 1995». U ovom trajnom civilizacijskom i historijskom aktu, između ostalog, stoji da se:
- 11. juli proglasava Međunarodnim danom refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine;
- osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme,
razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja, te pojave genocida u budućnosti:
- osuđuju postupci kojima se veličaju oni koji su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova.

--------
Rezolucija je mala satisfakcija kolosalnog značenja za duše preko 8000 nevino ubijenih ljudi i dječaka, među kojim je i moj brat sa svoja dva sina i sestrić, u tzv. «Sigurnoj zoni UN» kao i nama prezivjelim žrtvama genocida u Srebrenici. Pravda za žrtve i preživjele je, pa makar u svom djeliću, ovim zadovoljena. Istovremeno je to veliki civilizacijski iskorak UN u globalnoj borbi za istinu, pravdu i prevenciju budućih genocida. Snage UN-a nisu, a morale su, 1995. zaštititi Bošnjake Srebrenice, pa ovom rezolucijom donekle peru i svoju nečistu savjest.
Radostan sam što sam kao jedan od preživjelih iz Srebrenice doživio da će se ubuduće svaki 11. juli obilježavati širom svijeta kao sjećanje na stravičan zločin genocida u Srebrenici i to na jedan dostojanstven, kultiviran i etičan način. Hvala svima koji su doprinijeli procesu izrade i usvajanja ovog tako važnog historijsko-civilizacijskog dokumenta.