Milorad Dodika je izjavio da je Rs 9. januara 1992., stvorena da bi “bila država srpskog naroda, ali i drugih naroda koji ovdje žive. Uvijek smo vodili računa i o drugim narodima”.

Možda i ne treba reagirati na sve gluposti i laži sa kojima Milorad Dodik vašarski zabavlja srpsko stado po Kozari i ostatku šumskog svijeta, ali defintivno nužno je na laži odgovoriti upravo zbog javne političke funkcije koju obavlja i siluje javni prostor. Dodik može mozgove svojih pristalica da mami i održava na vijagri, i kada mu se prohtije da uživa nad njihovom bijedom. Kako bi narodski rekli, nagumao se i može mu se.

Dodik, iako je u radnoj knjižici nakupio blizu dvije decenije političkog obadanja, kako bi stočnim jezikom rekla magistrica pedagoških nauka i SNSD mudra poslanica, ipak, zbog istine, zbog srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovini i genocida nad Bošnjacima, ne smije se tek tako proći preko njegovih izjava. Dobro je poznato kako su sudski kažnjeni i po bjelosvjetskim kazamatima utamničeni srpski zločinci - osnivači velikodržavnog projekta srpske paradržavne tvorevine u okupiranom dijelu Bosne i Hercegovine, i puno je dokaza kako su “vodili računa i o drugim narodima”, posebno Bošnjacima.

Paradržavni srpski politički i vojni vrh iza sebe ima prijedorske, bijeljinske, zvorničke i stotine drugih logora smrti; masovne grobnice od Tomašice pa širom Bosne, žive lomače u Višegradu i Foči, klanja na Drini, mljevenje živih ljudu u silosima u Brčkom pa do ukopa žrtava genocida u dvorištu pod fontanom na šta Tužilaštvo BiH još uvijek ‘mudro’ šuti. Zatim, 1.400 dana držanja Sarajeva pod opsadom i sistematsko izgladnjivanje i ciljano ubijanje oko 12 hiljada Sarajlija uključujući 1.601 dijete. Silovanja više desetina hiljada curica i žena, pljačka, progon i pogrom, i na posljetku srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ali i gradovima širom Bosne.

Zato, Dodik (njegov mentor Vučić) i svaki srpski političar i vjerodostojnik SPC moraju se suočiti sa istinom i srpskom stvarnošću kako su “vodili računa i o drugim narodima” od tek rođene bebice u Potočarima 11. jula 1995. kada joj je srpski vojnik “herojski” stao na nemoćno tjelašce usmrćujući je krvavom čizmom da joj zaustavi prvi ovodunjalučki plač, a naknadno su njene koščice pronađene u masovnoj grobnici kada su joj na identifikaciji dali ime na čijem nišanu je upisano Fatima Muhić, rođena i u istom satu i danu u genocidu ubijena.

Čuo je Dodik za Naziju Beganović da su joj srpski zločinci na pravdi Boga u Đulićima kod Zvornika ubili šest sinova, kao i Havi Tatarević u Zecovima kod Prijedora. Zna Dodik i za druge majke kojima su pobili od jedinca, dva, tri i više sinova i kćeri, ostajući ih ucviljene na dunjaluku. To je velikosrpska genocidna ideologija uradila u kojoj Milorad sada duboko tone, ali malo svjesnije od njegovih prethodnika, Karadžića, Mladića, i dr., za koje se s pravom zalagao da budu uhapšeni i izručeni Haškom tribunalu, da odgovaraju. I kada su osuđeni za planetarne zločine i kada su smješteni iza rešetaka na izdržavanju zatvorskih kazni, sada ih kao ono žali i naziva srpskim paćenicima i herojima.

Nema kućnog praga u Bosni i Hercegovini da srpski zločinci nisu okrvavili sa nevinom krvlju bošnjačkih civila. I kako je istakao jedan poznati novinar, istraživač i pisac, skoro da nema srpske kuće u Podrinju (a i drugim djelovima Bosne i Hercegovine) a da nisu počinili zločin nad Bošnjacima.
Da podvučemo o “humanizmu” agresora kako su vodili računa o imovini drugih, odnosno muslimana, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu srušeno 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska Republike srpske (VRS) koju danas Dodik slavi potpomognuta iz Srbije, srušili su 534 džamije, prostor koji su okupirali niti jedne džamije nisu ostavili a da je nisu srušili. Dok 80 džamija su srušili Dodikova braća po zlu, HV i HVO!

Neki dan, 7. maja, svečano je otvorena obnovljena Arnaudija džamija u Banja Luci, koju su srpski zločinci srušili 7. maja 1993. sa Ferhadijom ali i ostalim džamijama koje su bile dragulj Bosne, Balkana, Europe i simbol ovog grada na Vrbasu. Na svečanosti je govorio i Milorad Dodik koji prozbori da je bila “greška” što je srušena, i tu se zapetljao u svojoj mržnji da nije mogao izustiti da se ulemi izvini i osudi zločince iz svoga naroda koji su počinili zločinački čin prema jednom takvom veleljepnom vjerskom objektu, ali i svim drugim koji su planski i sistematski srušeni gdje nije bilo ratnog dejstava.

Dodik zna da su pripadnici slavne Armije RBiH čuvali sve bh. narode i vjerske objekte.

Dobro zna Dodik da su njegovi sunarodnici i prethodnici iz samog vrha vladadajuće paradržavne piramide, po političkim, vojnim i policijskim funkcijama, a koji su osnovali srpsku paradržavnu tvorevinu unutar države Bosne i Hercegovine, osuđeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji je sud Ujedinjenih nacija. Taj paradržavni genocidni projekat je osudio i Međunarodni sud pravde, kao i cijeli napredni svijet koji su protiv genocida. To će se uskoro potvrditi u Generalnoj skupštini UN kada će se usvojiti rezolucija o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, kada će 11. juli biti proglašen međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Upravo Srbija i Crna Gora a posebno srpski narod trebali su bezrezervno podržati rezoluciju i da osude zločince iz svoga naroda i skinu sa svojih leđa kolektivnu odgovornost koju im tovare upravo politički i crkveni lideri s obje strane Drine.

Dodik i oni koji ga iz Beograda i SPC guraju u rušenje države Bosne i Hercegovine, bolje bi bilo da se napokon nakon više od tri decenije iskreno izvinu žrtvama genocida i rata, te da rade na vraćanju povjerenja među narodima i posvete jačanju ekonomije i prosperiteta cijelog regiona.

Također, najbitnije je da što prije shvate da je sve prolazno, a Bosna i Hercegovina tu trajno ostaje da svjedoči o svojem milenijskom državnom postojanju.

Dodik & bratija kada god pomenu Rs i dovedu u pitanje cjelovitost države Bosne i Hercegovine, neka se okrenu i pogledaju ka Haagu i da znaju da tamo ima još mjesta. Ko ne vjeruje neka pita utamničene 'eroje.