Sa tugom u srcu Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti primila je vijest o preseljenju na Ahiret jednog od njenih utemeljitelja i potpredsjednika Akademije.

Ako se Akademija nauka i umjetnosti mjeri po cilju brige za očuvanje i razvijanje autentičnosti jezika nacije, kao što je to bio i ostao glavni cilj Francuske akademije, onda akademik Dževad Jahić u Bošnjaka stoji na časnom čelu očuvanja i razvijanja bosanskog jezika. O tome svjedoči deset tomova njegovog „Rječnika bosanskog jezika“, kojeg je akademik Jahić uradio samoinicijativno, samopregalački i samouvjerljivo na način da nam, kao naciji, mogu sve nacije pozavidjeti.

Iza akademika Jahića ostaje velika praznina u našoj Akademiji. Veliki je njegov doprinos u osnivanju i djelovanju prve bošnjačke Akademije nauka i umjetnosti. Svojim prisustvom i aktivnošću, akademik Jahić je zračio optimizmom i pozitivnom energijom. Njegova svijest o važnosti jezika za bošnjačku nacionalnu kulturu i bosansku državotvornu svijest ostaje kao trajno naslijeđe, na što je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti posebno ponosna.

Također, ponosni smo što smo imali priliku da se družimo i radimo sa čovjekom, akademikom Dževadom Jahićem, koji je imao dušu za svakoga čovjeka dobre volje, imao je srce za svoju domovinu i državu, imao je um za svoju naciju i kulturu.

Iza sedamdeset sedam godina života akademik Dževad Jahić ostavlja u amanet bošnjačkom narodu da ga se sjeća s dobrim, te da svjedoči na Sudnjemu danu da je njegov život u Nasūtu imao smisla kako bi mu se vrata milosti Allahove otvorila u Malakūtu. Amin!

Uz izraze sućuti porodici akademika Jahića, molimo Svevišnjeg Allaha da mu se smiluje i uvede ga u Džennet. Amin!

Akademik Dževad Jahić rođen je 15. 08. 1948. godine u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio u Rogatici. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je diplomirao 1973. godine na studijskoj grupi Srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977. godine, iz oblasti dijalekatske leksike, a doktorsku disertaciju odbranio na Filološkom fakultetu u Beogradu 1981. godine, iz dijalektologije. Dvije godine kasnije, godine 1983, na Institutu balkanistike i slavistike u Moskvi obavio postdoktorsku specijalizaciju iz oblasti lingvističke geografije. Od 1989. do 1993. godine bio lektor i predavač srpskohrvatskog i bosanskog jezika na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskoga državnog univerziteta. Doktor je filoloških nauka i redovni professor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem radi od početka 1975. godine i gdje je osnovao Katedru za historiju bosanskog jezika, kojom i danas rukovodi. Kao gostujući profesor držao je predavanja u Rusiji, Poljskoj i Turskoj, a duže vremena bio je gostujući profesor na univerzitetima u Tuzli, Bihaću, Mostaru i Novom Pazaru. Četiri godine je bio šef Katedre bosanskog jezika i bošnjačke književnosti na Trakijskom univerzitetu u Turskoj, prvoj katedri bosanskog jezika osnovanoj izvan Bosne i Hercegovine. Područja njegovog naučnog interesovanja su historija bosanskog jezika, leksikografija, dijalektologija i sociolingvistika. Dosad je objavio više od stotinu studija, članaka, sinteza, osvrta iz tih naučnih oblasti, u brojnim prestižnim naučnim časopisima. Autor je šest knjiga iz filologije i lingvistike i koautor aktuelne Gramatike bosanskoga jezika iz 2000. godine. Podnio je dvadesetak naučnih referata na domaćim i međunarodnim skupovima i bio aktivni istraživač u okvirima nekoliko međunarodnih i domaćih slavističkih projekata. Autor je kapitalnog i svog životnog lingvističkoga djela višetomnog enciklopedijskog Rječnika bosanskog jezika, od kojeg je dosad izišlo deset tomova (I-X, Sarajevo 2010-2024). Bavio se i književnim radom već tridesetak godina, pri čemu je u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti (pod pseudonimom Azizov) prepoznatljiv kao stvaralac koji dosljedno gaji žanr lirske proze i najpoznatiji je predstavnik toga literarnog žanra, ne samo u ovoj književnosti već i šire. Dosad je objavio četiri knjige lirske proze. Objavio je i roman „Ustraga“ (2010), njegovo dosad najcjelovitije i najznačajnije književno djelo.