U građevinskoj nauci postoji izraz “zamor materijala”, kojim je dokazano da i armirani beton vremenom gubi na svojoj čvrstoći, izdržljivosti, trajnosti…
Jedno teško stanje u BiH predugo traje, uz to se uvijek u svijetu povremeno javi kriza, tako da su humanitarne akcije nasušna potreba.
Ko stoji iza ovih akcija, ko su ljudi koji su involvirani u ove mnogobrojne projekte? Šta ih motiviše? Da li kod njih postoji “zamor materijala”? Kako sve lično proživljavaju?
U subotu, 17.februara 2024. u Bernu, bila je prilika na Godišnjoj skupštini udruženja “Prosperitet Fond CH” upoznati šta sve ova organizacija radi na terenu, koje projekte realizuje, šta ih pokreće, jesu li se umorili?
A da se humanitarci najbolje međusobno razumiju dokaz je veoma bliska saradnja ovog udruženja na čelu sa Senadom Džihanovićem sa najprepoznatljivijom bh humanitarnom organizacijom POMOZI.ba.
Tim povodom, gosti u Švicarskoj su bili čelni ljudi ovog Udruženja, osnivač Elvir Karalić i glavni operativac Mita Brkan.
Kroz izlaganje gospodina Karalića moglo se vidjeti šta pojedinac, odnosno jedna ideja, može uraditi.
Od 2012. godine, kada je praktički sâm pokrenuo NVO pomozi.ba, pa do danas, na stotine miliona maraka pomoći ovo udruženje dodijelilo ljudima u potrebi.
Svaki dalji komentar je suvišan.
Gospodin Mita Brkan je osoba iz čijeg blagog pogleda izbija neka dobrota, a iz, na oko krupnog čovjeka, zrači skromnost, poniznost, senzibilnost…
Posebna uloga i vrijednost ovog insana se pokazala u njegovoj misiji u Siriji i Turskoj poslije razornih zemljotresa, a u zadnje vrijeme je nemjerljivog značaja njegov angažman na terenu za dodjelu humanitarne pomoći stanovništvu Gazi koje distribuira iz Egipta.
Sa čim se sve susreće, svoja iskustva i kakvih sveslučajeva proživljava na terene podijelio je sa prisutnima.
Tokom besjedanja znala mu je zastati riječ u grlu, a pojaviti se suza u oku.
Poseban naglasak je bio na stanju djece, jetima u ovom ugroženom području, a koje je ljudskom razumu prosto nepojmljivo.
Zahvalio se udruženju “Prosperitet Fond”, koji su osigurali određeni broj stipendija za jetime Sirije i uplatili sredstva za pomoć Gazi, a ranije Turskoj i Siriji.
Nakon njegovog izlaganja, iako čovjek vremenom osjeti “zamor materijala”, ipak, ponovo sebi kaže da ne treba odustajati od činjenja dobrih dijela.
Uplakanom jetimu vratiti osmjeh na lice, tužnoj majci dati nadu, vratiti povjerenje u ljudski rod su dovoljni razlozi za koje humanitarni rad ima svoju svrhu i smisao.
Veliki vam aferim!