Vođa bosanskih pravoslavaca, Milorad Dodik, je velemajstor pogrešnih procjena i velikih političkih promašaja. Naprimjer, u velikosrpsko, fašističko političko vrijeme, devedesetih godina, on je greškom ušao kao član Reformske stranke, koju je vodio Hrvat, pokojni Ante Marković. Zatim je javno, po završetku agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, optužio genocidnog vođu, ratnog zločinca, Radovana Karadžića, za krađu trideset šest miliona maraka, pa se pred televizijskim kamerama javno ogradio i osudio srebrenički genocid, za isti rekavši da je izvršen pod komandom, takođe ratnog zločinca, đenerala Ratka Mladića! Zbog toga se kasnije posipao pepelom i nijekao istinu. Imao je loše procjene i na izborima u njegovoj majčinskoj državi Srbiji. Svojski je, svojevremeno, podržavao srbijanske predsjedničke gubitnike, prvo Vojislava Koštunicu pa zatim Borisa Tadića. Aleksandra Vučića je, na primjer, u vremenu kada se pomenuti borio da dođe na vlast, nazivao neuspjelim pobačajem. Ovih dana mu je Predsjednik Rusije Putin, prepoznavši njegov seoski sitno šićarđijski interes, zalupio vrata pred nosom. I tako dalje i tako redom. Iz svih tih, prilično komplikovanih situacija, on se vješto izvlačio i izvlači, najviše zahvaljujući svojoj karakternoj beskičmenosti i urođenom poltronstvu. To je čovjek koji, zahvaljujući pomenutim osobinama, bez ikakvih problema, mijenja svoje dojučerašnje mišljenje i preko noći postaje vatreni pobornik potpuno suprotnih stavova! Ali, ovaj put je napravio grešku koja će ga skupo koštati.
Kršeći pravila izbornog zakona, on i njegova svita, glasali su i na lokalnom nivou države Srbije na koje im njihovo mjesto prebivališta ne daje pravo jer su oni građani države Bosne i Hercegovine, koji samo imaju dvojno državljanstvo. Pored toga, pomenuto političko poltronsko rukovodstvo manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, organizovalo je na stotine autobusa koji su, naročito u Beograd, dovozili bosanske Srbe da na isti način, nezakonito, glasaju i tako direktno utiču na rezultat izbora. Opozicija, posebno beogradska, oštro je reagovala i osudila organizatore pomenutih događanja. Normalno da se na toj listi prozvanih, našao prvi čovjek manjeg entiteta Bosne i Hercegovine! Ali, njegova reakcija, svojstvena nepromišljenoj osobi, bila je grozna. Uvrijeđen, nije birao riječi koje je javno izgovorio. Doslovno je objavio rat svim Srbima koji nisu pristalice Vučićeve politike. Zaprijetio im je političkim dijalogom i obećao da će tražiti od trenutnog vožda da po automatizmu, svoj deci po rođenju, u njegovom entitetu, odmah dodijeli državljanstvo Srbije! Zakukao je i da je njemu i njegovom narodu, iza koga se pomenuti redovno krije, ovo palo teža nego sve uvrede iz Sarajeva. Optužio je i profesore na beogradskim fakultetima da negativno govore o RS-u. Rekao je da su time što su u Srbiji prekodrinske Srbe nazvali genocidnim narodom, trajno sahranili njihovu podršku. Braneći Dodikov stav u raspravu se umiješao i prvi čovjek udruženja poslodavaca RS-a, Saša Trivić, inače vlasnik pekarskog lanca prodavnica naziva Manja! Na konstataciju jedne stanovnice grada Beograda da u Srbiji, bosanski Srbi, neće moći napraviti novu Srebrenicu, odnosno novi genocid, on joj je na Twitter-u odgovorio da su u Srebrenici oni samo trenirali za njih i da se spreme! U jednoj rečenici i priznanje počinjenog zla i četnička prijetnja Srbijancima genocidom, to jest, objava rata! Dodik se povodom ove izjave svog pulena nije oglasio, a svi znamo da je šutnja znak odobravanja!
Odavno se dalo naslutiti, a poslije ovih događanja više je nego jasno, da bi Milorad Dodik želi biti vođa svih Srba, isto koliko bi volio da nauči govoriti ekavicu. Ali, njegov apetit nema ni pamćenja ni očiju. On, njegovi saradnici i sva tamošnja nazovi elita bi trebali ponovo učiti o svojoj prošlosti, ali iz drugih, istinitih knjiga. U njima piše da su njihovi pretci bili Bošnjaci, po vjeri, grčki ortodoksi. Svetosavci pravoslavci su postali tek 1920. godine, kada ih je SPC doslovno kupila od Carigradske patrijaršije za oznos od milion i po forinti! Na taj, do tada nepoznat način, ona je ostvarila pravo da im nametne novi, svetosavski, način upražnjavanja vjere To je slučaj bez presedana u svijetu! Nikada niko više nije zabilježio tako nešto. Veliki otpor Bošnjaka pravoslavaca bio je iskazan kod nametanja im pomenutih novina. Oni su listom pristajali biti Srbi svetosavci tek onda kada su ih ucijenili i za uzvrat im dodjeljivali zemljište, oteto takozvanom agrarnom reformom, koja je ustvari bila ozakonjena državna pljačka, Bošnjaka muslimana. Trebaju se podsjetiti Dodik i njegova svita da su tim istim Srbima, izbjeglicama iz Bosne, tokom drugog svjetskog rata mještani u Srbiji, na svakom koraku, psovali veslo koje ih je preko Drine doveslalo tamo. Po okončanju rata, do zadnjeg su protjerani nazad. Od Gavrila Principa do Dejtona, bosanski pravoslavci su za velikosrpsku politiku samo topovsko meso! U većini su devedesetih godina, po Miloševićevoj naredbi, napali, ubijali i protjerivali svoje komšije u zajedničkoj im državi, a kod potpisivanja dokumenta o nametnutom miru, niti jedan njihov predstavnik nije bio pozvan da bar prisustvuje tom činu. Njihovi čelnici i danas samo glume svom narodu da se nešto pitaju. I ptice na grani znaju da se u Beogradu kroji kapa bosanskim Srbima i da su oni bili i ostali samo remetilački faktor ovih prostora kao i moneta za potkusurivanje njihove navodno matične države u pregovorima sa velikim silama!
Dva velika straha proganjaju Dodika! Prvi je, kako će se okončati njegovo suđenje, a drugi, koji je jako blizu, na šta će ličiti obilježavanje antiustavnog devetog januara u manjem entitetu!? Ovaj jadni šef poslovnice još uvijek sanja da će se jednog jutra probuditi kao vožd odcepljenog entiteta. Snovi su besplatni, ali stvarnost zna biti surova! Nije mu lahko priznati da je on samo lutka na koncu čiji se krajevi nalaze u Beogradu. A, njega Beograd više ne voli.