Sjećate li se Leile Khaled (Lejle Haled) koja je i pored njenog protivljenja ipak postala ikona Palestine i opravdane borbe svog naroda za slobodu? Stariji će se možda i sjetiti ove hrabre, veoma lijepe žene, Palestinke, dok mlađi vjerovatmo neće prepoznavati taj lik. Zbog njih danas pišem ovaj esej. Ko je bila Leila Khaled i zašto danas pišem o njoj?

Šestodnevni rat između Izraela i njegovih arapskih susjeda završio se pobjedom cionističke države a u arapskim zemljama stvorio je još veću mržnja prema agresivnom režimu premijera Levi Eshkol-a (Levi Eškol). Bijes prema cionistima bila je kritično visoka, a stanje se nije promijenilo ni nakon dolaska Golde Meir za premijera Izraela u martu 1969. godine, kada počinje ova priča.

Radnja se događa na kraju mjeseca avgusta iste godine u avionu TWA, na letu 840, linija Rim ‒ Tel Aviv, kada je mlada Palestinka, prva otmičarka aviona u povijesti po imenu Leila Khaled, preusmjerila Boeing 707 prema Damasku, glavnom gradu Sirije. Ona je bila aktivistica marksističko-lenjinističkog Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) koji je tada vodio dr. George Habash (Žorž Habaš). Palestinci su imali dojavu da će u avionu biti izraelski ambasador u SAD Yitzhak Rabin, ali on nije bio na tom letu. Mlada, zgodna i veoma šarmantna Palestinka Leila Khaled je naredila pilotu da promijeni kurs leta i umjesto u Tel Aviv avion je preletio najprije njen rodni grad Haifu. Željela je da vidi svoju Haifu, još jedanput, možda posljednji put, jer je vodila rizičnu otmicu aviona. Sve se dobro završilo, stigli su u Damask i nakon što su putnici živi i zdravi iskrcani u zračnoj luci, otmičari su bombama raznijeli avion. Khaled je od tada postala popularna ličnost, njene slike su se pojavile u časopisima i na kultnim mjestima. Istina, Leila Khaled nije dostigla slavu kubanskog revolucionara Che Guevare (Če Gevara), ali je postala ikona u borbi za slobodu palestinskog naroda. U medijskoj eksploataciji dugo vremena je ostala njena fotografija sa puškom AK-47 u ruci, u palestinsko kafiji koju je snimio Eddie Adams. Ova Palestinka podvrgnuta je šest puta plastičnim operacijama na nosu i bradi kako bi prikrila svoj identitet. Njena čvrsta namjera je bila da učestvuje u narednim otmicama aviona, kao i zato što se protivila ideji da bude palestinska ikona.

Čuvena fotografija Leile Khaled koju je snimio Eddie Adams

Revolucionarni žar mlade Palestinke nije se gasio. Već naredne godine ubacuje se zajedno sa Nikaragvancem Patrick Argüello-om na let El Al (izraelska avio kompanija) br. 219 Amsterdam ‒ New York u pokušaju da otme letjelicu Dawson's Field-a u seriji istovremenih kidnapovanja koje su izvele grupe PFLP. Nije dobro krenulo, izraelski agenti koji su se nalazili u avionu najprije ubijaju Argüella, a onda uspijevaju savladati Leilu Khaled koja se snažno opirala i u tom hrvanju sa Izraelcima izvukla je sigurnosnu iglu na jednoj od dvije bombe koja se otkotrljale prema ekonomskoj klasi aviona Na sreću bomba nije eksplodirala. Izraelski pilot je dobio naređenje „svojih“ da letjelicu usmjeri ka Tel Avivu, ali je on odbio da posluša naređenja pa je sletio na londonski aerodrom Heathrow. Hrabra Palestinka Khaled je odmah po slijetanju uhapšena i provela je u britanskom zatvoru kratko vrijeme da bi 1. oktobra bila razmijenjenja za taoce koji su kidnapovani u drugim sličnim akcijama. Nastavila je svoj angažman za palestinsku stvar i bila je učesnik brojnih međunarodnih konferencija, s tim što su joj neke zemlje zabranile ulaz, kao npr. Italija 2017. godine i SAD u septembru 2020. kada joj je onemogućeno da govori na virtualnoj Zoom konferenciji koju je organizirao Državni univerzitet u San Francisco a nakon lobiranja jevrejske grupe "End Jewish Hatred" zajedno sa YouTube-om i Facebook-om. Oni su odbili da je puste u „eter“, rekavši da samo poštuju antiteroristički zakon. Naravno, dragi čitatelji, jasno vam je o kakvoj zabrani je riječ, da to dalje ne obrazlažem.

Godine su prošle, ali u njenim očima je i dalje revolucionarni žar (Screenshot)

Ipak, cionisti u saradnji sa američkom administracijom nisu mogli uništi ovaj u principu tanani lik Palestinke, pa su joj njeni poštovaoci između ostalog nacrtali grafit u blizini Betlehema, ispjevali joj pjesmu Like Leila Khaled, pa drugi CD album Psychedelic Revolution Juliana Copea iz 2012. koji nosi naziv Phase of Leila Khaled, a prvi je posvećen Che Guevara-i.

Šest godina kasnije (2018) postavljen je mural na Falls Roadu u Belfastu, Sjeverna Irska, koji se temelji na njenoj fotografiji gdje ona drži pušku AK-47 a iza nje se vihori palestinska zastava i vidi se lik irskog republikanca Oglach Charlie Hughes. Na muralu piše: "Naša borba se nastavlja". Za jedne je Leila Khaled otmičarka aviona, a za druge je borac za slobodu. Vi odaberite šta je za vas. Iako znam vaš odgovor.

Premda ne podržavam nikako otmice aviona, postavljam sebi a, eto, i vama pitanje, da li je Izrael kao teroristička i fašistička država, koja je nastala na otimanju legitimne palestinske zemlje, ostavila druge mogućnosti palestinskom narodu, koji se 75 godina nalazi u ropskom položaju a koji je kulminirao posljednjim armagedonom sa ciljem njegovog potpunog uništenja. Ovdje stoga upućujem javni poziv stratezima rata u Palestini da razmisle još jedanput o budućim potezima. Jer akcija uvijek izaziva reakciju. Izvjesno je da će odgovori vrlo skoro doći od poniženih i teško obespravljenih ljudi koje jevrejska država naziva „životinjama“. Otmice aviona, napadi na zgrade, željezničke stanice, metroe, aerodrome, luke, stadione, pozorišta, robne kuće... sve će to vjerovatno postati naša stvarnost koja će biti teža nego što se misli u zapadnim vladama koje imaju prikriveni cilj da izguraju Palestince u arapske zemlje, a prije svega u Egipat. Zbog toga sam napisao ovaj tekst ne bi li svjetski protagonisti ovovremene inkvizicije shvatili svoje teške zablude. Previsoki računi iskazani u potocima palestinske krvi doći će vjerovatno uskoro na naplatu.

Međunarodni zid u Belfastu: „Naša borba se nastavlja!“