„DRMA MI SE NA ŠUBARI CVEĆE“
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 28. Nov 2023. 16:11:49
Bezdušni i krvoločni velikosrpski šovinizam se od 1903. godine vojno artikulisao kroz četnički pokret. Ta vojna formacija je tokom Drugog svjetskog rata dobola i svoju himnu naslova Od Topole pa do Ravne gore koja u svom nastavku kaže, sve su straže đenerala Draže. To je i njena prva strofa. U drugom, završnom dijelu pjesme četnici pjevaju:

Drma mi se na šubari cveće,
ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće!


Poruka je veoma kratka i upozoravajuće žestoko usmjerena, kao posljednja opomena, prvenstveno prema svom vlastitom, srpskom narodu. Nažalost, nije ovo bila samo prijetnja. Od četničke krvave ruke svojevremeno je u atentatu stradao kralj Aleksandar i njegova supruga. Mnogo kasnije je, po istom scenariju, ubijen i Predsjednik Vlade Srbije, Zoran Đinđić. Inače, u Srbiji su četnička ubistva svakodnevnica. U tom kontinuitetu su i nasilne i brutalne smrti političara Ivana Stambolića, kao i jednog od vođa kosovskih Srba, Olivera Ivanovića, i bezbroj imena iz kriminalnog miljea počev od ratnog zločinca Željka Ražnjatovića - Arkana.

Stravična monstruoznost u činjenju zlodjela nad Bošnjacima, Albancima, Romima i Hrvatima tokom Drugog svjetskog rata i posljednje agresije, nije mimoišla ni narod koji je iznjedrio ove krvoloke. O četničkim pokoljima srpskog stanovništva u njegovoj matičnoj državi Srbiji postoje mnoga relevantna svjedočenja mještana, koja su dokumentovana tokom poslijeratnih suđenja u Titovoj Jugoslaviji.

Evo samo par primjera.

U selu Drugovaci, današnjem Smederevu, u jednom danu su ubijena 72 stanovnika. Iz pušaka je ubijen 41 mještanin, 24 su zaklana, troje umrlo od batinjanja, a četvoro izgorilo u zapaljenoj kući!
U selu Komarići, doslovno je zaklano 68 ljudi i žena. Među žrtvama su bile i prethodno silovane majka i sestra partizanskog borca Momčila Đurića, Mome. Kuća mu je spaljena, svi pomoćni objekti sravnjeni sa zemljom i na kraju sve preorano da se ne zna ni gdje su bili temelji. Na kraju su četnici ubili i mačku koja se vrzmala po zgarištu!

U selu Đurđevcu komandant kraljevske garde, četnik Nikola Kalabić je borca narodno oslobodilačkog pokreta Živana Đurđevića, živog pekao na ražnju pred 20 svjedoka, prethodno mu ubivši sina!
Četnici su u Srbiji svoje neistomišljenike nazivali nacionalnim izdajnicima, a izdajnicima su smatrali i sve one koji se nisu stavili pod komandu Draže Mihajlovića. Njihova okrutnost prema njima nije bila ništa manja nego prema pripadnicima drugih nacionalnosti. Ubijali su Srbe komuniste i njihove simpatizere, pripadnike građanskog sloja i sve druge koje su smatrali nelojalnim pa i srpske svećenike. Klali su sve redom – od beba u kolijevkama do staraca, silovali žene i djevojke, masakrirali, palili i mučili... Kao poražena, kvinsliška vojska, nakon Drugog svjetskog rata, četnici su se dugo nalazili na zidu srama. Njihovo povampirenje je rezultiralo rušenjem temelja bivše zajedničke države kao i suživota svih naroda sa ovih prostora. Možda nikada nećemo saznati koliko je Srba ovaj put stradalo od četničke kame, zato što se nisu slagali sa pljačkama, ubistvima i zlodjelima počinjenih od strane svojih sunarodnjaka!

Nije nikakva tajna da su prilikom reintegracije grada Sarajeva, mnoge od onih koji nisu htjeli seliti iz svojih domova, četnici ubijali na kućnom pragu, a njihove kuće i stanove palili.
Na okupiranom dijelu države Bosne i Hercegovine maltretirani su, prebijani i ubijani članovi porodica onih bosanskih Srba koji su ostali da žive na slobodnoj teritoriji i često stupili u redove Armije RBiH! I tako dalje i tako redom.

Zahvaljujući svemu naprijed navedenom, srbijanski narod kroz vrijeme postaje sve manje kvalitetan i progresivan jer su četnici poklali, streljali i tako fizički eliminisali, samosvjesne ljude i njihove porodice. Ostatak plemenitih ljudi su sada samo prigušena apsulutna manjina. Zbog nametnutog mitomanskog jednoumlja i eliminisanja iz javnog života svih onih koji misle drugačije, Srbija tone u mržnju i isključivost. Iz generacije u generaciju njena budućnost postaje sve crnja i besperspektivnija. Četnička okupacija ove zemlje će potrajati. Jedina nada je da život bez rata i pljačke može ovoj degenerisanoj ideologiji uzeti snagu i moć.