Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

HLADNOKRVNI KONSTRUKTORI ZLOČINA: Kao da čine potpuno moralno ispravnu stvar, vladini predstavnici u Wannseeu 20.1.1942. godine su nastavili raditi na logistici konačnog rješenje. Vidjeli smo da je pokretačka snaga bio Reihard Heydrich. Svih petnaest pobrojanih bili su članovi Nacionalsocijalističke radničke partije (NSDAP), što govori o potpunoj uključenosti ove stranke u strahote najvećeg genocida izvršenog na tlu Evrope.

Dr. Roland Fleisler, državni sekretar iz Ministarstva pravosuđa. Za vrijeme nacizma njegova karijera je bila u velikom usponu. Kao najpoznatiji i najozloglašeniji sudija iz perioda Hitlerovog režima odgovoran je za hiljade smrtnih presuda u slučajevima koji su bili montirani procesi. Bio je u ruskom zarobljeništvu u toku I svjetskog rata u koje je pao u oktobru 1915. godine. Navodno se interesirao za marksizam što je on odlučno poricao. U nacističku partiju se upisao 1925. godine. Nije bio popularan u redovima stranke. Za njega je lokalni funkcioner Karl Weiner u jednom izvještaju koji je poslao središnjici stranke u Münchenu doslovno napisao:


„Retorički, on je dorastao našim najboljim govornicima, ako ih nije i nadišao. Iako ima iznimnog uticaja, među intelektualcima nije omiljen. Partijski drug Freisler je iskoristiv samo kao govornik. Za bilo koju čelnu poziciju je neprikladan pošto je nepouzdan i često mijenja raspoloženja“.
Ubijen je prilikom američkog bombardiranja Berlina 1945. godine.

Georg Leibbrandt birokrata i diplomata iz Ministarstva za okupirana istočna područja. Leibbrand je bio stručnjak za Sovjetski Savez, a pošto je radio za ideologa stranke Alfreda Rosenberga dobio je mandat da vodi politički odjel.Leibbrandt je vodio antisovjetsku i antikomunističku propaganda. Bio je učesnik Wannsee konferencije januara 1942.godine, na kojoj je planirano genocidno konačno rješenje jevrejskog pitanja. Fizički je dosta ličio na svog šefa Alfreda Rosenberga. Iz nepoznatih razloga prestaje sa dužnostima u Ministarstvu i stupa u Ratnnu mornaricu. U poslijeratnom periodu (1950.) optužen je za učešće u uništavanju Jevreja, ali je postupak protiv njega na kraju odbačen.SAD su mu zabranile 1979.ulazak u tu zemlju zbog njegovog učešća u ubistvu stotina hiljada Jevreja.Umro je 1982.godine.

Erich Neumann pridružio se Nacionalnosocijalističkoj radničkoj stranci 1933. četiri mjeseca nakon što je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj.Pridružio se SS sljedeće godine u činu majora (Sturmbanführera). Vodio je Kancelariju četverogodišnjeg plana. Predstavljao je ministarstva privrede, rada, finansija, hrane, transporta i naoružanja i municije na konferenciji u Wannseeu januara 1942.godine, na kojoj je planirano genocidno konačno rješenje jevrejskog pitanja. Neumann je tražio da se jevrejski radnici u firmama neophodnim za ratne napore za sada ne deportuju. Saveznici su ga internirali i ispitivali poslije rata, ali je pušten zbog lošeg zdravlja 1948. Umro je 1951.godine.

Državni sekretar, ratni zločinac dr. Joseph Bühler, iz Ured generalnog guvernera u Krakowu.Od 1940.bio je zamjenik generalnog guvernera Hansa Franka i djelio je odgovornost za zločine nad poljskim stanovništvom i holokaust. Učesnik je konferencije u Wannseeu. Na istoj je Bühler pozvao Reinharda Heydriha da započne konačno rješavanje jevrejskog pitanja u Generalnoj vladi. Iz Krakowa je pobjegao polovinom januara 1945, ali kratko nakon toga su ga uhapsii Amerikanci. O moralu nacisitičkih zločinaca najbolje govori njegov primjer. Kao svjedok Hansa Franka pokušao je zajedno sa optuženim da za zločine u Poljskoj optuže “esesovca” Friedricha-Wilhelma Krügera, a za sve ostalo Heinricha Himmlera.Nakon svjedočenja prebačen je u Poljsku u skladu sa Moskovskom deklaracijom prema kojoj su nacistički zločinci trebali biti vraćeni na mjesto zločina.Osuđen je na smrt od strane Vrhovnog nacionalnog suda Poljske jula 1948. i obješen u Krakowu.

Članovi NSDAP
Podsekretar Martin Luther je na konferenciji u Wannseeu predstavljao Ministarstvo vanjskih poslova.Nakon toga glavni zadatak Luthera bio je da ubijedi njemačke “satelite” da predaju domaće Jevreje/Židove radi deportacija u logore smrti.Napravio je kopiju zapisnika konačnog rješenja koju je poslao Reinhardu Heydrichu.Ovaj dokument je otkriven u arhivi Ministarstva 1947.godine i on je odigrao važnu ulogu u dokumentiranju konferencije.Ovo otkriće je učinilo saveznike svjesnim da je konferencija održana i njena svrha.Luther je bio potpuno odan Himmleru.Zahvaljujući tome spašen mu je život nakon što je poslan u koncentracioni logor u Sachsenhausen, jer je potkopavao položaj ministra Joachima Ribbentropa.Logor su oslobodile sovjetske jedinice pa je zahvaljujući njima preživio.

Gerhard Klopfer iz Stranačkog ureda koji je bio i državni sekretar u kancelariji Reicha i vođa SS-grupe. On je bio jedan od najbolje informiranih partijskih birokrata u nacističkom režimu. Kao zamjenik Martina Bormanna bio je odgovran za „pitanja rase i etničke pripadnosti“, ekonomsku politiku, saradanju sa RSHA i temeljna pitanja okupacione politike“. Kada je u pitanju progon Jevreja, Klopfer je uvijek imao radikalne stavove. On je lično sudelovao u izradi provedbenih propisa za Nürnberške zakone, posebno za Zakon o državljanstvu rajha. Klopfer je 1938. godine bio uključen u eksproprijaciju jevrejskih kompanija.

Pored Josef Bühlera, kao zapovjednik Službe sigurnosti i policije u Općem namjesništvu Služba sigurnosti i policije u Poljskoj na konferenciji u Wannseeu učestvovao je i Karl Georg Eberhard Schöngarth u ime generalnog guvernera Hansa Franka. Vjerovatno ni po činu nije trebalo da sudjeluje ali zbog perosonalnih animoziteta između Schöngartha i vođe policije Istok Friedrich-Wilhelma Krügera odlučili su da se poziv uputi njemu. Ipak, presudno je bilo što je Schöngarth bio podređen Heydrichu koji je organizirao konferenciju u Wannseeu. Schöngarth je osuđen na smrt od strane britanskog vojnog suda zbog ratnih zločina i pogubljen je u zatvoru Hameln polovinom maja 1946. godine.

Rudolf Lange je bio njemački SS funkcioner i policijski službenik tokom nacističke ere. Sa invazijom Njemačke na Sovjetski Savez služio je u Einsatzgruppe A prije nego što je postao komandant Sicherheitsdienst (SD) i cijelog osoblja RSHA u Rigi, Latvija. Isticao se u ubistvima Jevreja. U novembru i decembru 1941. Lange je bio uključen u planiranje i izvođenje ubistva 24.000 latvijskih Jevreja iz geta u Rigi. Ovaj zločin je postao poznat kao masakr u Rumbuli. Pored latvijskih Jevreja, ubijeno je još 1.000 Jevreja iz Nemačke. Heydrich je pozvao Langea na konferenciju u Wannseeu, iako je imao najniži rangirani oficirski čin. On ga je pozvao da pokaže sudionicima vrijedna iskustva iz Latvije, dakle kako treba izvoditi masovna ubistva. Jedan zatvorenik za njega je rekao:
“On je bio najveći ubica kojeg sam ikada poznavao. Napisati knjigu o njemu definitivno ne bi bilo dovoljno.“

SS-Gruppenführer Albert Hoffmann iz Središnjeg ureda za pitanje rase i naseljavanje bio je također na Wannsee konferenciji.

Friedrich Wilhelm Kritzinger. Bavio se i temom „židovskih problema“ a 1939/40. godine sačinio je tzv. dekret protiv „narodnih štetočina“ i 11. dekret o Zakonu o državljanstvu Rajha, osnovu za konfiskaciju imovine njemačkih Jevreja/Židova prilikom njihove deportacije. Kao državni sekretar 1942/43., također je sačinio uredbe kojima se ograničavaju pravni lijekovi za Jevreje.

U januaru 1942. Kritzinger je učestvovao na Wannsee konferenciji. Prema izvještaju Instituta za savremenu historiju, Kritzinger u to vrijeme još nije imao pouzdana saznanja o genocidu. Krajem proljeća 1942. ponudio je ostavku šefu kancelarije Rajha Hansu Lammersu (koji je ponekad predsjedavao Vladom) kada je imao potpuniju sliku o nastalom holokaustu. Kao jedini učesnik Wannsee konferencije 1942. godine, Kritzinger je priznao svoje učešće i potvrdio zločinačku prirodu konferencije. Izjavio da se "stidi njemačke politike ... tokom rata" i složio se sa opisom Hitlera i Himmlera kao "masovnih ubica". Umro je 1947. godine.

(Sutra: Kapitulantstvo Britanije i Francuske)