Život, kao i večinu bosanskohercegovačkih državljana, nije mazio Ahmeta Ališaha (66) iz Turbeta kod Travnika. Od 1982. godine, do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio je na privremeno radu u Njemačkoj. U Turbetu početkom devedesetih godina, gradi kuću, otvara trgovinu. Namjeru da otvori kafić i restoran prekinuo je rat u kojem je, sve ono što je sagradio, nestalo preko noći. Tu je uhapšen i odveden u Tomislavgrad, zatim u Posušje, Grude, Čitluk, Čapljinu, mostarski logor Heliodrom, otok Obonjan, kod Šibenika... Krajem 1993.godine, nakon šestomjesečnog prinudnog zatočenja, sa grupom logoraša, uz pomoć Međunarodnog crvenog krsta/križ, prebačen je u Istanbul. Iz Turske, gdje se liječio od povreda vezanih za višestruke prijelome udova i rebara zadobivenih u logorima, 1994. goine vraća se u BiH. U američku saveznu državu Arizonu Ahmet, zajedno sa suprugom Halidom i sinovima Emirom i Edinom odlazi u augustu 1998. godine gdje je, u Tucsonu, uz mjesečnu socijalniu pomoć nastavio liječenje.

Porodica Ališah sa zemljacima „za uspomenu i dugo sjećanje“

- Nije bilo lako u ovoj sredini započeti bilo kakav bizins ukoliko nemaš dovoljno sredstava, kažer Ahmet Ališah. Ja sam, u Tucson stigao, što naš narod kaže „Go ko lipa“. No, nisam se predavao. Jedna osoba vozeći u pijanom stanju 2002. godine prouzrokovala je smrt mog dvadesetogodišnjeg sina Edina. Bila je to nesreća od koje se ni danas nisam u potpunosti oporavio. Na različite načine, ja i suprruga, pokušavali smo obezbijediti egzistenciju za svoju porodicu. Hvala dragom Allahu uspio sam u tome. U Tucsonu, u saveznoj državi Arizoni, otvorio sam restoran "Chef Alisah's" koji nudi isključivo tradicionalna jela bosanske kuhinje. Od sitnog prženja ćevapa, na zabavama prijatelja i poznanika, stigao sam do vrlo respektabilnog restorana kojeg rijetko ko zaobiđe od onih koji svrate u Tucson. U njemu pripremam različita bosanskohercegovačka jela u tradicionalnim posudama bez friteza i mikrovalnih pećnica te sam tako nadmašio druge restorane koji se nazivaju bosanskim a u njima „tuše“ hamburgere i drugu američku hranu. Na meniju mog restorana su, pored neizbježnih ćevapa u somunu, japraci, sarme, bosanski lonac, travnički sir, baklave, tufahije, hurmašice, sarme, razne pite, gulaš, meso, halva, kukuruza, sutlija..., a ponekad se, za specijalne goste, ispeče i janje na ražnju. Posao mi je značajnije krenuo nakon što je mene i moj restoran, u jednoj od svojih emisija „Diners, Drive Ins and Dives“ na „Food Networku“, predstavio Guy Fieri, velika zvijezda američke televizije posvećene hrani.

Iako je Ahmet vlasnik i glavni kuhar ovog restorana, njegova supruga je vrsna kuharica i veliki radnik. Njihov sin Emir, koji će uskoro postati državni odvjetnik, je glavni konobar i šef sale, ali i važna karika u lancu zaposlenih u „Chef Alisah's“ restauranu.

-Za Bosance posebna trpeza

- Kada je porodica na okupu i kad s ljubavlju radi poslove koji se nađu pred njom, sreći nema kraja, nastavlja Ahmet Ališah. Nakon svih problema na koje smo nailazili s pravom mogu reći kako smo uspjeli i pobjedili sve skeptike koji su nam, po otvaranju restorana, poturali noge. Nevjerovatno je dokle ljudska zloba može ići. Najviše ti prave problema i ogovaraju oni kojima si najviše valjao u životu. No, nikome ne zamjeram. Sretan sam što je moj restoran postao jedan od prepiznatljivih objekata u Tucsonu i u koji redovno svraćaju obični ljudi ali i brojne ličnosti iz javnog života. Među našim gostima su bili brigadni general iz Pentagona koji je bio prvi oficir u NATO-u; Dušan Ristić, slavni košarkaš iz Novog Sada; doktor Janko Nikolić Žigić, jedan od najvećih svjetskih naučnika; doktor Mihra Taljanović, rođena Sarajka i naučnica svjetskog kalibra, te brojni igrače NBA lige, filmski glumaci iz Holywooda... Istina, posebno mi je drago kada u restoran svrate ljudi iz Bosne i Hercegovine koji po različitim pitanjima dolaze u Arizonu. Za takve pripremam najbolja jela iz svoje kuhinje jer me oni, nakon jela, „počaste“ razgovorom o svemu onom što se u našoj domovini zbiva. Može čovjek otići i na kraj Svijeta. Međutim, nikom, pa ni meni, iz duše ne može otići naša zemlja Bosna i Hercegovina.