„ZEMLJA MALA ODSVUD STIJEŠNJENA“, BIZARNI RAZLOG GENOCIDA
Autor: Šemso Agović
Objavljeno: 03. Aug 2023. 13:08:33
Neko je negdje zapisao da je nužno razobličiti svu literaturu školske lektire, koja sadrži govor mržnje. Govor mržnje u školskoj lektiri? – pitat će se neobaviješteni stranac. – Zar je to moguće?
Naravno da je moguće; barem u nas. Itekako.

Gle čuda: u svim našim ustavima i ustavnopravnoj regulativi govor mržnje je zabranjen. A u školskoj lektiri brižno njegovan! Ko i kako je zabetonirao to čudo u školskoj lektiri, baš? Pa ona bi morala biti etički čista kao suza. Da li su ljudi iz prosvjete, đaci, studenti, profesori, ministri … svjesni toga stanja?

Kонечно da jesu. Ali ćute. Ali ćute i svi ostali. Ja ćutim, ti ćutiš, on ćuti; mi ćutimo…
Svako ima svoj razlog za ćutanje. Jako jak; kako pak.

O jednom takvom velikom i opštem ćutanju govori Mihail Gorbačov u dokumentarnom filmu o svom životu i radu: „Kao maturant sam na ispitu zrelosti napisao esej pod naslovom Lik i djelo Josipa Visarionoviča Staljina. Tog komunističkog vođu sam opisao u superlativima i pripisao mu božanske osobine. Dobio sam odličnu ocjenu. Kasnije, kao voditelj SSSR-a, pregledao sam državne arhive i saznao ko je zaista bio heroj iz mog eseja. O strašnoj istini SSSR je ćutao.“

Rusija je kasnije progovorila.

Možda će se nešto takvo u nekoj budućnosti desiti i kod nas. O skandalu sa mržnjom kontaminiranom književnošću progovorit će se javo, otvoreno, pokajnički. Neće se razobličavati knjige i njeni sadržaji, već sva književna teorija o njima. Sve lažne apologetske recenzije, sve lažne doktorske disertacije, svi lažni hvalospjevni diplomski radovi… Ona (zlokobna književnost) će opštom narodnom aklamacijom biti uklonjena iz školskih programa i arhivirana za vjeke vjekova.
Ljudi će biti oslobođeni ogromnog tereta lažnih književnih veličina. Zavladat će prava demokratija i blagostanje.

A trenutno stanje po tom pitanju u nas je grozno i ne mijenja se već od 1847. godine. Dapače, sve je gore i gore. Od prvog štampanja Gorskog vijenca štampane su mnoga djela koja su mu idejno slijedila.

Gorski vijenac tematizira genocid kao slavno i junačko djelo. Otvoreno, bez stida i srama, sugestivno, pjeva o nužnosti uništenja braće i komšija muslimana u podlovćenskoj Crnoj gori.
Riječ genocid tada nije bila u upotrebi.

Istraga, tako je glasilo masovno uništenje ljudskih stvorenja. Ta riječ će zahvaljujući Gorskom vijencu doživjeti vječitu slavu. To kod nas može, kako da ne.

A zašto istraga poturica? – pita moralni zakon u nama.

Zato, jer je zemlja mala i odsvud stiješnjena, odgovara Gorski vijenac.

Pa, hoće li se ona povećati kad nas pobijete, mrčili se vi, dabogda? – pitaju crnogorski muslimani.

E, neće.

To je vam onda lažni razlog.

A koji je pravi?

Naše njive, naše livade, naši voćnjaci, naša stada…

Nije, čo'če…

Naša krv, naše žito, naši novci, naše zlato, eto zašto vam je mala, odsvud stiješnjena!



Uslov da do genocida ne dođe je da muslimani pređu u pravoslavlje.
O tome se neće odlučivati na referendumu, već Hadži-Ali-Medović kadija na cetinjskoj skupštini, na koju ga je pozvao Danilo, vladika crnogorski.

Za namjeru izvršenja istrage navodi se i nekoliko „podrazloga“, recimo taj što 'odža riče na ravnom Cetinju, što poturice smrde, što krupno lažu, što prakticiraju lažnu vjeru…
Dakle, Gorski vijenac braći muslimanima nudi alternativu: pljunite na Kur'an i primajte vjeru prađedovsku, i neće vam falit dlaka s glave!

Hadži-Ali-Medović kadija zajedno sa pratiocima tu sablasnu ponudu sa indignacijom odbija: Otkud dođe ta nesrećna misa' o prevjeri našoj da se zbori?

Zbog svega ovoga Gorski vijenac ne može imati status književnog djela. Ta gruba skalamerija vrijeđanja, oholosti, mizoginije, huškanja na zločin, pohvala (svojih!) zlodjela – jeste vjersko-ideološki pamflet o istrazi muslimanskog naroda u podlovćenskoj Crnoj Gori.

A postigao je veliki uspjeh na području politike. Tu je došla do izraza njegova velika upotrebna vrijednost. Priručnik, udžbenik pobjesnelih generala i psihopata, koji su dobili svoju priliku da u praksi pokažu šta mogu u stilu „Uzmognem li, čućete hoću li!“

Kakvu upotrebnu vrijednost ima Gorski vijenac najbolje je pokazao monstrum s Pala, ratni zločinac R. Karadžić. On je fikciju istrage iz Gorskog vijenca sladostrasno i natenane pretvorio u realnost prilikom agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu. Nije nasjedao Njegoševim naivnostima poput ponude vraćanja u pradjedovsku vjeru ili pravdanjem da je zemlja mala, odsvud stiješnjena; bez objašnjavanja je snagom uzurpirane i transformirane JNA priredio pakao za nesrpski narod Republike Bosne i Hercegovine, rijetko viđen u žalosnoj istoriji čovječanstva.

Do tog pakla danas ljudi imaju odnos kao i do Gorskog vijenca. Mnogi ga se zgražavaju, a mnogi ga odobravaju.

Koliko je opaka književnost imala upletene kandže u učinjenom zlu, teško ćemo saznati.

Mi mislimo da mnogo.