Nakon što smo ispratili mjesec zul-hidždže i udovoljili obavezama hadždža i kurbana, susrećemo se sa mjesecom Allahove milosti i spasenja – muharremom. Ovaj mjesec spada u ešhuri hurum, sa mjesecima: redžeb, zul-ka'de i zul-hidždže. U njima je zabranjeno ratovanje i prolijevanje krvi. Čak su predislamski Arapi, takođe, uvažavali ove mjesece kao svete.

U ovom mjesecu ponajviše evociramo uspomene na trnoviti put posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Već smo govorili o njegovoj hidžri iz Mekke u Medinu čime je označena nova epoha koja je bila u znaku progresivnog širenja islama. To je označavalo i vrijeme uspostave moralnih ljudskih vrijednosti. Zbog historijskog značaja tog događaja muslimani su ga odredili za početak islamskog hidžretskog kalendara.

Posebno značajan dan u ovom mjesecu je deseti dan, ašri muharrem, koji u akšamsko vrijeme nastupa u petak, 28. Juna 2023.god. Kako se navodi u nekim predajama, Svemogući je, u tom danu, ukazao svoju milost većini svojih poslanika, spasivši ih velikih nevolja, od kojih ćemo spomenuti samo neke.

Tako se navodi da su Adem, a.s., i hazreti Havva, deseti dan muharrema bili pomilovani od grijeha koji su počinili u Džennetu i da su se, nakon istjerivanja na Zemlju i dugotrajnog lutanja, konačno susreli i nastavili bračni život.

Ibrahimovo, a.s., spasenje od vatre cara Nemruda, zbilo se na ovaj veliki dan.
Ejjubovo, a.s., ozdravljenje nastupilo je desetog dana muharrema.
Na taj dan je velika morska riba, izbacila Junusa, a.s., na obalu.

Desetog muharrema Ja'kubu, a.s., vraćen je vid koji je izgubio plačući za sinom Jusufom, a Jusuf, a.s., je na taj dan bio izbavljen iz dubokog bunara u koji su ga bacila njegova zavidna braća.
Musa, a.s., je sa Izraelćanima prešao raspolovljeno more i tako se sa svojim narodom spasio faraonovog nasilja i ropstva.

Svemogući Allah, dž.š., je Isaa, sina Merjemina uzdigao sebi, desetog muharrema.
Nuhovo, a.s., spasenje od općeg potopa dogodilo se takođe desetog muharrema. Nuhov, a.s., primjer zavrđuje da malo više bacimo svjetla na taj događaj. Zbog kataklizme koja se spremala tadašnjem čovječanstvu, Allah, dž.š., naredio je Nuhu, a.s.: “Ukrcaj u lađu od svega po par i svoju porodicu i pravovjernike, osim onih za koje je ranije došla naredba,. A malo ih je bilo koji su s njim vjerovali.” ^[1]

Za nas ima posebno značenje dijalog između Nuha, a.s., i njegovog sina koji spominje Kur'ani-kerim. Svevišnji ga donosi kao ilustrativan primjer beskompromisne odlučnosti kada je u pitanju određivanje prema svakom ko i pored jasnih dokaza ignoriše božansku istinu.

“I Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: - O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima, a on reče: Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. – Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao.” ^[2]

“A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: - Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji. O Nuhu, on nije čeljade tvoje, - rekao je On – jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem te da neznalica ne budeš. Gospodaru moj – reče – Tebi se ja utičem da Te više nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen.” ^[3]
Vidimo Nuha, a.s., kako moli za oprost, zbog zauzimanja za nevaljalog sina. Iako očinska ljubav kuca na njegovo srce, ipak ga se odriče, jer ljubav prema Allahu nadvladava svaku drugu. Allah, subhanehu ve teala, i nas stavlja pred dilemu sljedećim ajetom:
“O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji s njima bude prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.” ^[4]

Kada je u pitanju ljubav prema Allahu, dž.š., i interes vjere, svi drugi osjećaji i emocije su za vjernika manje važni. U protivnom, tolerantan i blagonaklon odnos prema bezbožničkim postupcima, pa čak i naše djece, baca nas u veliki grijeh.

Na ašri muharrem muslimani cijelog svijeta iskazuju svoju pobožnost posteći taj dan. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, nakon što je stigao u Medinu, primijetio da Jevreji poste deseti dan muharrema pa ih je upitao: “Šta je ovo? Rekli su: - Ovo je odabrani dan, dan u kojem je Allah spasio Izraelćene od njihovih neprijatelja pa je zbog toga taj dan Musa provodio u postu. - “Ja imam veće pravo prema Musau od vas”, pa je Poslanik, a.s., postio i naređivao da se taj dan posti. ^[5]

Muhammed, s.a.w.s., je o vrijednosti posta desetog dana muharrema rekao: “Najvredniji post, poslije ramazanskog, je u Allahovom mjesecu muharremu.” ^[6]
Vjerovjesnik, a.s., je jednom bio upitan za post desetog dana muharrema, pa je odgovorio: “To je post koji briše grijehe iz prošle godine.” ^[7]
Naša ulema preporučivala je nabavku namirnica i pokućstva prvih dana mjeseca muharrema, objašnjavajući to povećanjem nafake, za što su nalazili podlogu u hadisu kojeg bilježi imam Bejheki, da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao: “Onome ko obilnije podmiri potrebe svoje porodice na Dan ašure, Allah će dati obilnu nafaku za cijelu godinu.”

Takođe se preporučuje što intenzivnije upućivanje dove Allahu, dž.š. Završavajući ovo kratko kazivanje o desetom muharremu upućujemo dovu Svevišnjem: “Gospodaru naš, obraduj nas milošću svojom i daruj nam u ovom našem poslu prisebnost. ^[8]

Fussnote:
^1] Hud, 40.
^2] Hud, 42, 43.
^3] Hud, 45-47.
^4] Et-Tevba, 23.
^5] Bilježi Buhari
^6] Bilježe Buhari i Muslim
^7] Bilježi Muslim
^8] El-Kehf, 10.