Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

BIROKRATSKA TAČNOST (24): U nastavku zapisnika Tajnog predmeta Reicha, koji je sačinjen u 30 primjeraka i datiran sa 20. 01.1942. najprije su pobrojani učesnici, a onda u tački II se navode dometi borbe sa „neprijateljem“ i nabrajaju zadaci koji „imaju za cilj legalno čišćenje njemačkog životnog prostora od Jevreja (Židova)“.

„III.
Umjesto realizacije iseljenja je kao moguća opcija poslije odobrenja Führera postavljena evakuacija na istok.
Ove akcije su opet predviđene kao sporedne, ali se kroz ovo stečena praktična iskustva uvode u sprovedbu zadnjeg rješenja jevrejskog pitanja kao vrlo važna.

Pri sprovođenju konačnog rješenja, u pitanje dolazi 11 miliona Jevreja koji se dijele po državama:

Zemlja / Broj
A
Njemačka 131.800, Ostmark 43.700, istočna područja 420.000, Poljska, 2.284.000, Bjelivostok 400.000, Protektorat Bohemija i Moravska 74.200, Estonija judenfrei (nema Jevreja, uništeni, prim. autora), Litvanija 3.500, Latvija 34.000, Belgija 43.000, Danska 5.600, Francuska (zauzeto područje) 165.000, Francuska 700.000, Grčka 69.600, Holandija 160.800, Norveška 1.300.

B
Bugarska 48.000, Engleska 330.000, Finska 2.300, Irska 4.000, Italija sa Sardinijom 58.000, Albanija 200, Hrvatska 40.000, Portugal 3.000, Rumunija sa Besarabijom 342.000, Švedska 8.000, Švajcarska 18.000, Srbija 10.000, Slovačka 88.000, Španija 6.000, Turska (evrop. dio) 55.500, Mađarska 742.800, SSSR 5.000.000, Ukrajina 2.994.684, Bjelorusija sa Bjelivostokom 446.484

Ukupno: preko 11.000.000.

Kod navedenih brojeva Jevreja različitih država se radi o Jevrejima-vjernicima jer rasna definicija još djelimično nedostaje. Obrada ovog problema će u pojedinim državama u pogledu njihovog gledišta i definicije dovesti do teškoća, pogotovo u Mađarskoj i Rumuniji. Tako je npr. u Rumuniji Jevrejima još uvijek moguće plaćanjem doći do određenih dokumenata koji im pravno potvrđuju strano državljanstvo.

Uticaj Jevreja na sve dijelove SSSR-a je poznat. U evropskom dijelu živi oko 5.000.000 dok u azijskom oko 250.000 Jevreja.

Precizno utvrđivanje brojki
Podjela po privrednim granama u evropskom dijelu živećih Jevreja izgleda otprilike ovako:
U poljoprivredi: 9,1%, Radnici u gradovima: 14,8%, Trgovina:20%, Državni radnici: 23,4%. U privatnim granama kao što su zdravstvo, novinarstvo, pozorište itd.: 32,7%

Pod određenim vodstvom u sklopu konačnog rješenja jevrejskog pitanja, Jevreje bi na istoku trebalo privesti radu. U velikim radnim kolonama, podijeljeni po polu, radno sposobni Jevreji će se u ove oblasti sprovesti građenjem cesta, pri čemu će doći do velikih ispada na prirodni način.
Ono što u tom slučaju ostaje, pošto se sa sigurnošću radi o najotpornijem dijelu, će morati biti posebno obrađen jer u slučaju otpuštanja taj dio predstavlja sjemenku ponovnog jevrejskog uzdizanja. (Pogledajmo slučajeve iz historije.)

Pri praktičnoj sprovodbi konačnog rješenja, Evropa će biti pročešljana sa zapada prema istoku. Područje Rajha uključujući i protektorat Bohemiju i Moravsku, iz samog pitanja stanova i socialno-političkih potreba, doći će kao prvo na red.

Evakuirani Jevreji će kao prvo, voz za vozom doći u takozvana prolazna geta, da bi ih se poslije toga transportiralo dalje na istok.

Važan uslov sprovedbe evakuacije uopšte, kako je naveo SS-Obergruppenführer Heydrich u daljnjem, je tačna definicija osoba koje dolaze u obzir.

Predviđeno je da se Jevreji u starosti od 65 godina pa na dalje ne evakuiraju nego ostave u starosnim getima -predviđen je geto Theresienstadt.

Pored ovih starosnih grupa - od 280.000 Jevreja koji se 31.10.1941 još nalaze u Rajhu i Ostmarku je otprilike 30% preko 65 godina, u staračkim getima će i dalje biti smješteni teško ranjeni Jevreji i nosioci odlikovanja (EK I).

Sa ovim rješenjem će se sa jednim udarom isključiti sve intervencije.

Početak velikih evakuiranja će u glavnom zavisiti od vojnih događaja. Po pitanju sprovedbe krajnjeg rješenja u evropskim zemljama pod našim uticajem je predloženo da saradnici službe za vanjska pitanja uđu u kontakt sa dotičnim referentima sigurnosne policije i SD.

U Slovačkoj i Hrvatskoj je ovo manje problematično jer su tamo osnovna pitanja već privedena jednoj vrsti rješenja. U Rumuniji je vlada također postavila službenika za pitanje Jevreja. Za riješenje pitanja u Mađarskoj je u dogledno vrijeme važno rekrutirati jednog savjetnika u vladi.

U pogledu poduzimanja priprema za rješenje problema u Italiji, SS-Obergruppenführer Heydrich predlaže uspostavljanje veze sa šefom policije povodom ovog pitanja.

U zauzetoj i slobodnoj Francuskoj će registracija i evakuacije vjerovatno proći bez teškoća.
Zamjenik državnog sekretara Luther iznosi, da bi dublja sprovodba ovog problema u nekim državama, kao primjer u sjevernim, mogla dovesti do teškoća te predlaže da se ove države uvedu tek pri kraju. U pogledu malog broja Jevreja koji dolaze u pitanje, ova odgoda ne predstavlja nikakvu promjenu. Za prostor jugoistoka i zapada, služba za vanjske poslove ne vidi nikakve velike teškoće.

SS-Gruppenführer Hofmann će poslati jednog predstavnika odjela za rasu i raseljenje za opštu orijentaciju u Mađarskoj kada šef sigurnosne policije i SD započne ovaj slučaj. Predloženo je da se ovaj predstavnik, koji ne bi trebao biti aktivan, priključi policijskom atašeu - stoji u Zapisniku sa konferencije nacističkih dužnosnika koji su se okupili u Wannseeu 20.1.1942. gdje su donijeli konačno rješenje o jevrejskom pitanju.

(Sutra: Zabrana miješanje sa Jevrejskom krvlju)