Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

KONAČNO RJEŠENJE (23): Njemački nacistički režim imao je plan o sistemskoj eliminaciji evropskih Jevreja (Židova) još od dolaska na vlast, Ali konačno uobličavanje i primjena genocidnog plana o sistematskom genocidu nad ovim narodom, koji je nazvan „konačno rješenje“ (njem. Endlösung, eng. Final Solution), počelo je od 20. januara 1942. godine od konferencije koja je održana u vili u berlinskom predgrađu na jezeru Wann/Wannsee. Tada je započela posljednja, najsmrtonosnija faza holokausta, ili kako Jevreji (Židovi) nazivaju šoa. Njemački doglavnik Heinrich Himmler bio je aktivni i glavni arhitekt monstruoznog plana, kojeg je Führer jednostavno, birokratski imenivao „konačno rješenje jevrejskog pitanja“, u njemačkoj interpretaciji „Endlösung der Judenfrage“. Prije početka akcije masovnog „čišćenja“ Jevreja pod imenim „konačno rješenje“, pobijeno je već bilo pola miliona pripadnika tog naroda.

Konferencija u Wannseeu
Kada se krenulo u projekat iskorijenjivanja cjelokupne jevrejske populacije otvoreni su brojni logori smrti za masovna, industrijska istrebljenja ovog naroda. Zna se da je konferencijom u Wannseeu predsjedavao njemački general SS Reinhard Heydrich, a djelovao je u skladu sa naređenjima koja mu je dao rajhsmaršal Hermann Gӧring. Ova ovlašćenja mu je dodijelio u pismu datiranom sa 31.7.1941. u kojem je njega tražio da napravi plan administrativnih, materijalnih i financijskih aktivnosti za realizaciju tzv. konačnog rješenja jevrejskog/židovskog pitanja. Konferencija u Wannseeu je utvrđivala kako provesti ovaj složeni zadatak uništenja cijelog jednog naroda, jer nije bilo lahko, kako su smatrali nacisti, istrijebiti 11 miliona Jevreja (Židova) koji su naseljavali evropske države i koji su specificirani po pojedinim zemljama. Napravljeno je 30 primjeraka tajnog zapisnika sa rasprave koja je vođena u Wannseeu. Zna se da su uz Adolfa Eichmana, koji je bio SS-Obersturmbannführer iz Središnjeg ureda Reicha za sigurnost, učestvovali još: Gauleiter dr. Alfred Meyer i Reichsamtsleiter dr. Georg Leibbrandt iz Ministarstva za okupirana istočna područja, državni sekretar dr.Wilhelm Stuckart – Ministarstvo unutrašnjih poslova, državni sekretar Erich Neumann – povjerenik za četverogodišnji plan, državni sekretar dr. Roland Freisler iz Ministarstva pravosuđa, državni sekretar dr. Joseph Bühler iz Ured generalnog guvernera, državni podsekretar Martin Luther iz Ministarstvo vanjskih poslova, SS-Oberführer Gerhard Klopfer iz Stranačkog ureda, Ministerialdirektor Friedrich Wilhelm Kritzinger iz Ureda Reicha, SS-Gruppenführer Albert Hofmann iz Središnjeg ured za pitanje rase i naseljavanje, SS-Gruppenführer Heinrich Müller iz Središnjeg ureda Reicha za sigurnost, SS-Oberführer dr. Karl Eberhard Schöngarth, zapovjednik Službe sigurnosti i policije u Općem namjesništvu Služba sigurnosti i policije u Poljskoj, SS-Sturmbannführer dr. Rudolf Lange, zapovjednik Službe sigurnosti i policije za Generalni okrug Latvije, u svojstvu zamjenika zapovjednika Službe sigurnosti i policije za Guverneman Reicha za istočne zemlje Služba sigurnosti i policije u Poljskoj.

Kako se vidi dosta je bilo doktora koji su učestvovali u krvavom poslu eliminacije Jevreja.Nabrojani su svi učesnici koji su krojili institucionalni šnit za najveći genocid koji će zadesiti čovječanstvo. Bez prepričavanja nego historijski potpuno ogoljeno dajem u nastavku zapisnik sa konferencije u Wannseeu 20. januara 1942. godine.

„Kontrola sprovođenja konačnog rješenja, bez obzira na geografske granice, se nalazi u ruci državnog vođe SS i šefa njemačke policije (šef sigurnosne policije i SD) – stoji na početku zapisnika iz Wanneseea i nastavlja daje tok konferencije.

„Šef sigurnosne policije i SD polaže pregled do sad sprovedenih akcija protiv ovog neprijatelja. U glavnom navodi se:
a) Protjerivanje Jevreja sa životnog područja njemačkog naroda
b) Protjerivanje sa pojedinih područja životnih interesa njemačkog naroda
Pri sprovođenju ovih ciljeva se kao jedino rješenje uzima ubrzano plansko iseljavanje Jevreja sa područja države.
Po naređenju Reichsmaršala se u januaru 1939. otvara državna centrala za jevrejsko iseljenje, za čijeg je šefa postavljen šef sigurnosne policije i SD. Njene zadaće se u glavnom sastoje od:
a) poduzeti sve potrebne mjere za pojačano iseljenje Jevreja
b) kontrola iseljavanja
c) u pojedinačnim slučajevima ubrzanje sprovođenja iseljavanja.
Cilj je legalno čišćenje njemačkog životnog područja od Jevreja.

Masovno umorstvo Jevreja
Svi prisutni se slažu u pitanju nedostataka ovakvog rješenja. Zbog nedostatka boljih mogućnosti, ovi nedostatci se ignorišu.

Rad na iseljenju u navedenom vremenu nije bio samo njemački problem, nego i problem uprave i vlasti država primaoca. Finansijski problemi, kao što je povećanje poreza na prenos i slijetanje od strane stranih vlada, nedostatka brodskih kapaciteta, zabrane ulaska koje su u toku, vanredno otežavaju ciljeve iseljenja.

I pored ovih teškoća, od preuzimanja vlasti 31.10.1941. je iseljeno 537.000 Jevreja. od toga:
od 30.1.1933 iz Altreich 360.000
od 15.3.1938 iz Ostmark 147.000
od 15.3.1939 iz Protektorata Bohemija i Moravska 30.000.

Finansiranje iseljenja preuzimaju Jevreji ili jevrejsko-političke organizacije. Da bi se spriječio ostanak proletiziranih Jevreja, korišteno je pravilo da bolje situirani Jevreji moraju finansirati iseljenje manje bogatih; za ovo je napravljena posebna podjela i porez na iseljenje koji je korišten pri finansiranju iseljenja manje bogatih Jevreja.

Pored Reichsmark bile su potrebne i devize za porezne i prihvatne potrebe. Da bi se smanjilo opterećenje deviznih rezervi, jevrejske organizacije su se obratile inostranim jevrejskim institutima za finansije za prosljedbu potrebnih deviznih sredstava.

Ovdje su Jevreji iz inostranstva putem poklona do 30.10.1941. proslijedili 9.500.000 dolara.
U međuvremenu je vođa SS i šef njemačke policije zbog opasnosti iseljavanja u ratnim okolnostima i otvorenih mogućnosti na istoku, zabranio iseljavanje Jevreja.

(Sutra: Birokratska tačnost)