Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

NÜRNBERŠKI ZAKONI: Predtekst za holokaust odnosno Hitlerovo „konačno rješenje“ jevrejskog pitanja predstavljali su Nürnberški zakoni koji su usvojeni jednoglasno posljednjeg dana godišnjeg skupa nacista u gradu Nürnbergu 15. septembra 1935. godine. Skup u Nürnbergu je bio sedmi godišnji skup stranke. Konvencija je održana od 10. do 16. septembra 1935. godine. Ovo se dogodilo nakon Hitlerovog telegrafskog poziva. Ovakvi skupovi su inače održavani uvijek u Berlinu i ovo zasjedanje je bilo jedino koje je Reichstag održao izvan glavnog grada. Ovi zakoni su ostali na snazi sve do 1945. godine kada je ukinut njemački rajh i mračna ideologija nacizma, koja je uspostavljena zakonima od 1933. pa nadalje.... Donijeti su izrazito rasisitički zakoni kojim se u državi institucionaliziraju progoni Jevreja (Židova), Roma i ostalih nearijevaca i oni će biti u primjeni sve do 1945. godine. Donijeti su Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti („Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre“), Zakon o njemačkom državljanstvu (Das Reichsbürgergesetz) i Zakon o njemačkoj zastavi (Reichsflaggengesetz). Zapravo od tog trenutka su ozakonjene rasne teorije koje su smislili i u život provodili pripadnici Nacionalsocijalističke radničke partije (NSDAP). Šta je to konkretno značilo?

Nacistička vrhuska na okupu: Hitler, Gӧring, Goebbels i Hess

Najprije, Hitleru se dugo po glavi motalo zakonsko rješavanje ovih pitanja, jer je htio institucionalizirati područje zaštite njemačke krvi i časti odnosno donijeti Zakono državljanstvu. Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Wilhelm Stuckart je dobio je zadatak da zajedno s Bernhardom Lösenerom i Franzom Albrechtom Medicusom napiše antisemitski Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti i Zakon o državljanstvu Rajha koji su bili poznatiji kao Nürnberški zakoni. Njih je nametnuo Reichstag pod kontrolom nacista 15. septembra 1935. Njima su njemački Jevreje lišeni prava i na kraju su doveli do njihove deportacije u koncentracione logore.Lösener je kasnije napisao da nije znao za bilo kakva naređenja za pogubljenje njemačkih Jevreja i bio je uznemiren pogubljenjem.Kasnije je i uhapšen od nacističke vlasti zbog izražavanja simpamtija prema Jevrejima. Oni su uradili 4 varijante zakona, koji su se međusobno razlikovali po visini i oštrini kazne, ali je ipak prihvaćena najblaža. Hitler je prokomentirao da su pomenuti zakoni „pokušaj pravnog načina rješavanja problema, koji će, ako se pokažu pogrešnim, biti zakonom povjereni Nacionalnoj socijalističkoj radničkoj partiji za definitivno rješavanje“.

Nacistička ideologija je polazila od principa da je „čistoća njemačke krvi bitna za daljnji opstanak njemačkog naroda“. Rasistički progoni su postali dio sistema, data je mogućnost istrebljenja nearijevskih naroda, praktično je institucionaliziran lov na ljude koji nisu bili arijevske krvi.

Institucionaliziranje rasne politike
Prvim zakonom Jevrejima (Židovima) je bila zabranjena mogućnost sklapanje brakova sa građanima njemačke ili srodne krvi, pa je članom 1. Zakona precizirano da su brakovi ništavi ako su sklopljeni protivno zakonu ili koji su u cilju izigravanja zakona sklopljeni u inostranstvu. U članu 2. je napisano da su izvanbračni odnosi između Jevreja (Židova) i građana njemačke ili srodne krvi bili zabranjeni (seksualni odnosi sa arijevcima). Jevrejima je bilo zabranjeno obavljanje državnih i javnih poslova. Nisu mogli uzimati arijevca u službu (naprimjer zapošljavanje u domaćinstvu njemačke žene ili srodne krvi mlađe od 45 godina), što je propisano članom 3. dok se u članu 4. kaže da Jevreji (Židovi) ne smiju podizati zastavu Reicha ili nacionalnu zastavu, niti nositi boje Reicha. S druge strane, dozvoljeno im je bilo nošenje jevrejske (židovske) boje i to pravo im štiti država. Ako se ove odredbe ne bi poštivale zakonodavac je propisao kazne zatvora ili zatvor uz teški rad.
U drugom zakonu se definiraju na koga se odnosi zakon o državljanstvu. Po slovu ovog zakona samo pojedinci „njemačke ili srodne krvi“ mogu biti državljani Njemačke, a Jevrejima (Židovima) se to odriče jer su lišeni državljanstva i smatrani su kao „podanici države“.Za državljanstvo Reicha dobivala se potvrda.

"Građanin Rajha je osoba koja uživa zaštitu nemačke države i koja ima posebne obaveze prema državi. Status podanika države stiče se u skladu sa zakonima Rajha i zakonima o državljanstvu Rajha. Građanin Rajha je svaki podanik države nemačke ili srodne krvi, koji svojim ponašanjem dokaže da je spreman i sposoban da vjerno služi nemačkom narodu i Rajhu. Državljanstvo Rajha dobija se izdavanjem potvrde o državljanstvu. Samo građani Rajha imaju sva zakonom propisana politička prava".

Nacisti nisu htjeli ostavljati bilo kakve dileme u tome ko se smatra osobom jevrejskog porijekla. Tako su definirali i osobe miješane krvi koje su dijelili u dvije kategorije. Prva je podrazumevala osobe čiji je jedan roditelj bio Jevrej. Oni su mogli da postanu punopravni građani Rajha samo pod uslovom odbacivanja bilo kakvog učešća u okvirima jevrejske zajednice.

U drugu kategoriju su podrazumijevala osobe čiji je jedan srodnik drugog stepena tj. baba ili djed bio Jevrej. Na njih se također odnosilo prethodno pravilo pod uslovom da žele zadržati svoja prava. Ovo će naročito temeljito obrađeno u konačnom rješenju iz Wannseea 20.1.1942. godine, o kojem između ostalog piše ovaj feljton.

Pošto je Berlin uskoro trebalo da postane olimpijski grad u kojem će se održati olimpijske igre bilo je opasno ići u provedbu Nürnberških zakona. Ovo su dobro znali u vrhovima vlasti. Bojeći se međunarodne izolacije i premještanja olimpijskih igara, nacisti su odlučili da se malo primire. Neposredno iza godišnjeg skupa u Nürnbergu i za vrijeme Olimpijskih igara prekinuta je primjena ova dva rasna zakona. Ustanovljavanjem rasnih zakona nacisti su utrli put Holokaustu koji će odnijeti milione nedužnoh života.

(Sutra: Anschluss Austrije)