Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

UBISTVO VON SCHLEICHERA (14): Kancelar Heinrich Brüning nestao je sa scene zajedno sa ministrom odbrane generalom Wilhelmom Grönerom 1932. godine. On je bio žrtva zavjere koju je osmislio i proveo Kurt Schleicher o kojem će biti riječi nešto kasnije.

Nakon pobjede na predsjedničkim izborima Paul von Hindenburg raspušta vladu i imenuje novi kabinet sa Franzom von Papenom na čelu. Za jul 1932. godine kancelar Papen je najavio nove izbore. Nacionalsocijalistička stranka je u međuvremenu snažno ojačala što su potvrđivali i rezultati izbora za Reichstag, u kojem su dobili 230 mjesta. Nacisti su tako postali najjača parlamentarna stranka, socijaldemokrati su bili iza njih sa 133 poslanika a komunisti sa 100. Koalicija između komunista i spocijaldemkrata je bila nemoguća jer se međusobno nisu podnosili.

Siva eminencija: Kurt von Schleicher

Von Papen i Katolička stranka centra su htjeli dogovor sa Hitlerom i započeli su razgovore. Hitler je pred njih postavio preteške uslove uz zahtjevanje mjesta kancelara i dogovor oko dobivanja mogućnosti za korištenje vanrednih mjera. Kako je došlo do propasti pregovora nije bilo druge mogućnosti osim raspisivanja novih izbora početkom novembra iste godine, na kojima su nacisti izgubili povjerenje dijela glasačkog tijela, ali svejedno su ostali najbronija stranka u Reichstagu. Pošto Franz von Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Republike Hindenburg ga otpušta i imenuje generala Kurta von Schleichera koji je obećao da će uspjeti sastaviti većinsku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radničkim strankama kao i s disidentskom nacističkom frakcijom koju je predvodio Gregor Strasser.

Schleicher je bio aristokratski general koji je slovio kao intimus Predsjednika Republike von Hindenburga. On je bio potomak stare pruske plemićke porodice. Poslije sloma carstva i uspostave Weimarske republike pomogao je u decembru 1919. stvaranje frajkora, vojne organizacije koja je bila sastavljena od "bivših oficira, demobilisanih vojnika, vojnih avanturista, fanatičnih nacionalista i nezaposlenih omladinaca" i čiji je zadatak bio da onemogući socijalističku revoluciju u Njemačkoj. Schleicher je bio desničar koji je za probleme Njemačke stavio krst na leđa lijevim političkim grupama i Jevrejima pozivajući na eliminaciju "izdajnika domovine". On je, zapravo, potkopao demokratski proces u Njemačkoj zbog svojih ličnih ambicija.

Prema Louis L. Snyderu : "Kurt von Schleicher je bio beskrupulozan majstor političkih intriga, tašt i ambiciozan, nastojao je promovirati svoj vlastiti i utjecaj vojske."

Siva eminencija
Kurt von Schleicher je odgovoran za niz manipulatorskih igara „ispod tepiha“ koje su pogodovale nacističkoj stranci, od čijih metaka će, da ironija bude potpuna, biti ustrijeljen u atentatu 1934. godine.

Nakon Velikog rata Schleicher je bio na visokim položajima u ministarstvu vojske kao čovjek od povjerenja predsjednika Republike Paula von Hindenburga. Na njegov nagovor postavljani su i smjenjivani kancelari, a o njemu je Herman Gӧring rekao da "svaki kancelar koji ima Herr von Schleichera na svojoj strani mora očekivati prije ili kasnije da će ga pogoditi njegov torpedo". Njegovi savremenici su ga opisivali kao vrlo vještog i pronicljivog političog taktičara, „ali bez ličnosti državnika koja je bila potrebna u ovom periodu“, smatrao je general Edgar Röhricht . Rekao je za njega „da nije bio toliko vojnik koliko stručnjak za unutrašnju politiku, iako nije bio vezan ni za jednu stranku“.

Iz njegove biografije se zna da je bio ministar vojske (1932) zatim kancelar i povjerenik Reicha za Prusku (decembar 1932 – januar 1933.)

Što se tiče nacista, najprije treba reći da je Kurt Schleicher gledao na njih, kako se izrazio jedan od njegovih pomoćnika, „kao na jedinu stranku koja je mogla privući glasače". Schleicher je navodno imao plan da zadobije nacističku podršku za novu desničarsku predsjedničku vladu. Plan mu je bio da međusobno posvađa nacističke glavešine i uključi SA jurišne paravojne jedinice u Reichswehr. Odlično je stajao u vojnim krugovima, jer je Schleicherovom zaslugom vlada dozvolila vojsci da ostane u osnovi autonomna, što znači bez civilnog nadzora ili kontrole, a za uzvrat joj vojska obećala da će zaštititi vladu od bilo kakvih daljih revolucionarnih napada. Smatrao je da Njemačka treba jakog, snažnog čovjeka, kojeg je vidio, dakako, u svojoj ličnosti.

Kurt Schleicher je na početku imao uspjeha, ali će doživjeti potpuni poraz. Franz von Papen se približio predsjedniku Republike, koji je strahovao od Schleicherovog "kriptoparlamentarizma" i njegove volje da sarađuje sa Socijaldemokratskom strankom, koju je Hindenburg prezirao. Von Papen i Alfred Hugenberg, koji je bio predsjednik konzervativne Njemačke nacionalne narodne stranke nagovarali su von Hindenburga da Hitleru povjeri mandat kancelara, a vladu da čine Nacionalsocijalistička partija i DNVP.

Nacisti preuzimaju vlast
Von Papen je smatrao da bi on mogao kontrolirati Hitlera uz pomoć DNVP. Hindenburg, međutim, nije vjerovao bučnoj agresivnosti Adolfa Hitlera pa mu, nije ustupio mjesto kancelara. Sve se to događalo iza Schleicherovih leđa. Kako nije bio u mogućnosti da obrazuje koalicionu vladu, Schleicher je zatražio od predsjednika Hindenburga da raspusti Reichstag i raspiše nove izbore. Schleicheru nije pošlo za rukom da dobije podršku parlamenta za vladu koju je predvodio. Predsjendik Paul von Hindenburg koji je već bio star, isfrustiran i umoran, zatražio je njegovu ostavku.
Predsjednik Republike je imenovao Adolfa Hitlera njemačkim kancelarom. Franz Papen je postao zamjenik kancelara dok je medijski moćnik Hugenburg postavljen za ministra ekonomije. Kabinet su činila samo tri predstavnika Nacionalsocijalističke radničke stranke: Adolf Hitler, Herman Göring i Wilhelm Frick. Preuzimanje vlasti se dogodilo 30. januara 1933. godine kada je Adolf Hitler položio zakletvu za novog kancelara. Papenove mjere zaštite pokazale su se neefikasnim, a Hindenburg se prilagodio novoj situaciji. Sljedeće godine predsjednik Republike je umro što je otvorilo vrata Hitleru u njegovoj neumoljivom nastupu prema apsolutnoj vlasti.

Kada spominjem Kurta von Schleichera treba reći da je on pokušao da se približi njemačkoj vladi kancelara Adolfa Hitlera. Sve je bilo uzaludno jer su ga nacisti davno „pročitali“, a još kada je Schleicher pokušao ostvariti veze sa Ernstom Rӧhmom potpisao je sebi smrtnu presudu. S njim se namjerao udružiti protiv Hitlera. U nacističkom štabu je donijeta odluka da se istovremeno sa oružanim napadom na Ernsta Rӧhma ide na neutraliziranje Kurta Schleichera. Atentatori su upali u njegov dom i ubili ga zajedno sa suprugom. Ubili su ga pripadnici SS-a (Schutzstaffel, "Zaštitni odjel"). Tako je nestao Hitlerov protivnik koji se zalagao za povratak dinastije Hohenzollern na njemački tron. S ciljem opravdanja ovog čina, Hitler je optužio Kurta von Schleichera za saradnju s generalom Ernstom Röhmom, kojemu je cilj bio svrgavanje nacističke vlade.

(Sljedeći nastavak: Paljevina Reichstaga)