Na današnji dan prije 31 godinu, 22. maja 1992. godine, UN Rezolucijom 757, Republika Bosna i Hercegovina je postala članica Ujedinjenih naroda. Čime je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. U radu Ujedinjenih naroda RBiH sudjeluje preko stalnih predstavništava u New Yorku, Ženevi, Beču, kao i pri UNESCO-u u Parizu.

Pored RBiH u članstvo UN-a primjeljene su također Slovenija i Hrvatska.

Generalni skeretar UN-a Butros Butros Gali je pročitao odluku UN-a, dok su podizanju državne zastave RBiH, državnu delegaciju činili, dr. Haris Silajdžić, ministar vanjskih poslova; Irfan Ajanović, predsjednik Skupštine RBiH; Muhamed Šaćirbey, ambasador u UN-u i Nedžib Šaćirbey.

Tu su bile prisutne državne delegacije Republike Slovenije i Republike Hrvatske.

Od početka 1992., kao i u toku podizanja državne zastave, trajala je žestoka agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu.



Službeni Beograd i Podgorica iskoristili su vojnu moć i naoružanost JNA, koja se još nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, transformirala u zločinačku velikosrpsku vojsku, te organiziranim raznim zločinačko-terorističkim četničkim (para)formacijama sa svojim sljedbenicima na Palama, u udruženom zločinačkom poduhvatu okupirali su gradove, ubijali nevine i nenaoružane civile, otvorili brojne logore za ubijanja, silovanja, prebijanja, pljačku, progon, istrebljenje – jednom riječju GENOCID.
Kasnije im se priključila i Tuđmanova Hrvatska sa svojim nacističkim satelitima u Bosni i Hercegovini.

I pored trodržavne agresije, svih napada, separatističkih namjera, pljačke, otimanja... Bosna ne samo da je opstala, već je pobjedila velikonacinalističke projekte. Dok su projektanti agresije, genocida i UZP, pod zemljom ili osuđeni truhnu u bjelosvjetskim kazamatima.

Bosna i Hercegovina traje i trajat će. Jer ljepota Bosne ubija njene neprijatelje.

NEKA NAM VJEČNO ŽIVI NAŠA BOSNA I HERCEGOVINA!