Naziv “Bošnjačkog vijeća” u Crnoj Gori (bez preciziranja da li je ono nacionalno, narodno, građansko i sl.) zvuči kao da kažete “žitna pijaca”, bez bližeg određenja o kom se žitu konkretno radi. Ili, npr. kao da novorođenom djetetu u matične knjige upišete prezime, ali ne i ime. Nameće se, dakle, pitanje - da li se to Bošnjaci u CG još nijesu opredijelili - da su narod i nacija, pa u nazivu svog “najvišeg predstavničkog tijela” ne navode tu odrednicu. Ili, možda ne žele tom svojom “nacionalnom referencom” da iritiraju državu Crnu Goru (sic), ili, ko zna, možda misle da je u ovim turbulentnim vremenima najbolje uopšte nemati jasnu i precizno određenu sopstvenu definiciju. To je samo mali broj pitanja koja se nameću, mada pripadnici ove "nacionalne zajednice", tj. Bošnjaka u Crnoj Gori, u svakodnevnom govoru za sebe obično kažu da su “manjinski narod”, što bi značilo da su samostalan, potpuno formiran i "samodovoljan" narodnosni entitet, srodan i istovjetan sa ostalim Bošnjacima uopšte.

No, kad je o nazivu “Bošnjačkog vijeća” u Crnoj Gori riječ, zapadaju nam za oko neke bitne nejasnoće: Naime, da li je naziv ovoga vijeća, takav kakav jeste, pravilan, zakonit, jasan, potpun, normalan, adekvatan? Dalje, zašto taj naziv glasi "Bošnjačko vijeće" a ne npr. "Bošnjačko nacionalno vijeće", ili "Bošnjački nacionalni savjet"? Na posljetku, da li je iz samog naziva Vijeća razumljivo o kakvom se tu organu, tijelu, vijeću, forumu, radi?

S aspekta gramatike i jezičkih nauka posmatrano, ako su bilo koje stvari u životu, u praksi, u pravnom saobraćaju, u korespondenciji, samo "genski", odnosno “generički” određene, onda su one tada nedovoljno određene. Jer, one u tom slučaju imaju samo "genus proksimum" a nedostaje im "diferentia specifica". Ovo pogotovo postaje problem kada je, kao u našem slučaju, riječ o nekom narodu i njegovim institucijama, tada je veoma važno da taj narod i njegove institucije, imaju jasno, precizno, potpuno i adekvatno definisane nadležnosti, slobode, prava, sadržaj svog identiteta. Da imaju i ime i prezime (i genus proksimum i diferenciju specifiku), jer, ime ili naziv, skupa sa prezimenom su tek potpuna identifikaciona oznaka svog nosioca. Drugim riječima, kada konkretno govorimo o društvenoj, političkoj, kulturološkoj profilaciji Bošnjaka u Crnoj Gori, onda treba ukazati na činjenicu da je u samom nazivu aktuelnog "Bošnjačkog vijeća" naznačen samo "genus", tj. ime - "bošnjačko", ali nije naznačena "specifika", tj. u ovom slučaju prezime - "nacionalno", ili neko slično, pa tu onda ne znamo o kakvom se vijeću radi. To je kao kada bismo sebe predstavili samo kao - mi smo ljudi (genus proksimum), međutim, obzirom da su ljudi razvrstani u razne narode, trebalo bi da znamo koji smo to mi narod, koji ljudi, kako nam je ime, kojeg smo mi to političkog, nacionalnog, kulturološkog, građanskog, civilizacijskog i sl. dostignutog nivoa razvoja (diferentia specifica).

Da apsurd bude potpun, Zakon o manjinskim pravima, kao i Zakon o nacionalnim savjetima (vijećima), kako u CG, tako i u Srbiji, predviđaju precizan naziv BNV-a, a to je, npr. “(Bošnjački) nacionalni savjet”, odnosno savjet - vijeće (bilo koje druge) nacionalne manjine, zajednice, manjinskog naroda. I ne samo to nego ni jedno slično nacionalno vijeće u ostalim bivšejugoslovenskim republikama-državama, iz svog naziva ne izostavlja ovu odrednicu -"nacionalno" (ili građansko).

Formalno-pravno posmatrano, jasno je da je ovaj naziv BV-a u CG neadekvatan, nejasan, nepotpun, netačan, jednom riječju - ovaj naziv je poluinformacija. Čak, ovo Bošnjačko vijeće, sa svojim nazivom, ide ispod zakonskog minimuma, što je stvarno zbunjujuće. I, što je najčudnije, postavlja se pitanje kako, uopšte, ovaj naziv egzistira u javnom saobraćaju ako za isti ne postoji pravni, odnosno, zakonski osnov, pa je taj naziv samim tim i nezakonit.

Ako “Bošnjačko vijeće”, kao “krovna bošnjačka institucija" u CG, nije jasno i potpuno "samoodređena", definisana, imenovana, kao što nije, onda nije nikakvo čudo da su na popisu stanovništva crnogorski Bošnjaci prepušteni sopstvenom “lutanju”, pa se u ovoj državi izjašnjavaju kao: Bošnjaci, Muslimani, Bosanci, Muslimani-Crnogorci, Muslimani-Bošnjaci, Bošnjaci-Muslimani, Crnogorci-Muslimani i tako disperzirani bitno umanjuju svoju političku, nacionalnu, kulturološku, jezičku i svaku drugu relevantnost.


Dakle, ako “Bošnjačko vijeće” ne bi bilo “nacionalno”, kao što je ovdje slučaj, onda ono, shodno zakonskoj definiciji, i ne bi moglo služiti svojoj svrsi, ne bi bilo aktivno legitimisano da zastupa nacionalne interese Bošnjaka u CG, i, kao takvo, bilo bi sasvim nebitno, bolje reći bilo bi štetno. Jer, “nacionalni savjeti”, odnosno, “nacionalna vijeća”, se i formiraju kao organi sa izvjesnim javnim ovlašćenjima i ona treba da reprezentuju određenu manjinu, zajednicu, manjinski narod, kao nacionalno zrelu, sa dostignutim novoom nacionalne svijesti, koja ima pravo na svoju, (barem) kulturnu, autonomiju (tj. BNV ima zakonska ovlašćenja u oblasti kulture, obrazovanja, informisanja i službene upotrebe jezika i pisma).

Takođe, postavlja se pitanje - po kojoj logici “BV u CG”, koristi isti grb i zastavu (nacionalne simbole) kao i BNV u Srbiji, na Kosovu, Makedoniji… ako nije nacionalno, odnosno, ako nije istovjetno sa ostalim bošnjačkim vijećima u okruženju. Isto tako, postavlja se pitanje da li su crnogorski Bošnjaci dio istog naroda, istog nacionalnog korpusa sa ostalim Bošnjacima na Balkanu. Ako jesu - onda se moraju regulisati i simbolički predstavljati na isti način, ako, pak, nisu - zar onda ne bi trebalo da imaju svoje posebne, različite, "anacionalne" simbole i različitu etničko-nacionalnu identifikaciju.

Na kraju, ovog teksta nameće nam se jedno, pomalo provokativno pitanje: Ako su se tvorci naziva Bošnjačkog vijeća u CG, plašili njegove nacionalne (iako zakonite) definicije, zašto onda umjesto "nacionalnog" nisu uzeli odrednicu "građansko", pa bi u tom slučaju to Vijeće nosilo naziv "Bošnjačko građansko vijeće u CG" i tada bi imalo i "genus proksimum" i "diferenciju specifiku" (naravno uz rizik “anatemisanja”, jer bi se u tom slučaju opet separisalo od jedinstvenog definisanja i nacionalnog samoodređenja ostalih Bošnjaka na Balkanu). Tako bi se izbjegla neželjena "etničko-nacionalna" profilacija i vijeća i samih Bošnjaka kao manjinskog naroda u Crnoj Gori, a forsirala bi se njihova građanska orijentacija, što bi bio značajan doprinos demokratskom, građanskom, državljanskom, liberalnom opredjeljenju i uređenju države Crne Gore i njenog stanovništva. Ovako, sudeći po aktuelnom nazivu ovog vijeća, Bošnjaci u CG niti su nacija niti građani, pa nije daleko od istine primjedba da su zbog takvog stanja permanentno na "rasprodaji" i stalno vlastima služe kao potrošni material, odnosno, kao sluge i kao “moneta” za potkusurivanje.