Allah, dž.š., je odlikovao neka vremena i mjesta u odnosu na druga. Tako je odlikovao ramazan u odnosu na druge mjesece, petak u odnosu na druge dane, prvih deset noći mjeseca zulhidžžeta i zadnjih deset noći ramazana u odnosu na druge noći, noć lejletul-kadr nad svim ostalim noćima, a dan Arefata (jewmul-arefe) nad svim ostalim danima. Tu je i prvi dan Kur'ban bajrama kao i dani tešrika kada se poslije svakog farz namaza uče tekbiri.

Odlikovao je Kabu i njen harem nad ostalim mjestima, Poslanikovu, s.a.w.s., džamiju i onu u Jerusalemu (mesdžidul-aksa), u odnosu na druge džamije, a prostor svih džamija odlikovao je u odnosu na druga mjesta i prostore. Poslanik, s.a.w.s., je brdo Arefat i njegovu okolinu nazvao svetim, tako da se i Arefat smatra odlikovanim mjestom u odnosu na druga mjesta.

U tim mubarek vremenima i mjestima, naši ibadeti imaju dodatnu vrijednost i nagradu od Allaha Uzvišenog, ali i griješenje u njima povlači za sobom teže konsekvence.

Obraćajući se jednom prilikom stanovnicima Mekke, Omer bin el-Hattab, r.a., je rekao: “O Mekkelije, bojte se Allaha u ovom vašem haremu. Znate li ko je ovdje stanovao i boravio prije vas? Bile su generacije prije vas koje su dozvoljavale zabranjeno i nisu respektovale svetost Kjabe pa su propale. Zatim je Allah, dž.š., odredio ovako kako jeste. Tako mi Allaha, radije bih uradio deset grijeha van Mekke negoli samo jedan u Mekki.”^[1]
Jedan od odabranih mjeseci jeste i mjesec ša‘ban, mjesec između dva odabrana mjeseca, redžeba i ramazana. Resulullah, s.a.w.s., ga je nazivao svojim mjesecom zato je u njemu prakticirao pojačanu pobožnost i ibadete. Dugo je ostajao na noćnom namaza, a sedžde su mu bile mnogo duže nego inače. Bilježe se predaje da ga je Aiša, r.a., ponekad dirala provjeravajući da li je živ.

Post je bio njegov najizraženiji ibadet u mjesecu ša'banu. Od Usame b. Zejda, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslaniče! Nisam te vidio da i u jednom mjesecu postiš toliko kao što postiš u ša‘banu?!” Poslanik, s.a.w.s., mu je odgovorio: “To je mjesec između redžeba i ramazana koji ljudi zapostavljaju, a u njemu se ljudska djela dižu ka Gospodaru svjetova. Ja želim da se moja djela uzdigne Allahu dok sam u stanju posta!”^[2]
Od Aiše, r.a., supruge Allahovog Poslanika, s.a.w.s., navodi se predaja u kojoj se kaže: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., ponekada je toliko postio u ša'banu da smo govorili on se nikako neće ni mrsiti, a ponekad bi se toliko mrsio da smo mislili da neće nikako ni postiti. Nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je upotpunio post u bilo kom mjesecu osim u ramazanu, ali, isto tako nisam ga vidjela da je više postio u nekom mjesecu kao što je to činio u ša‘banu.”^[3]

Majka pravovjernih, njegova druga supruga, Ummu Selema, r.a., pripovjeda da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., ponekad postio čak cijeli mjesec ša'ban. Ona je rekla: “Nisam vidjela Vjerovjesnika, s.a.w.s., da zaredom posti dva mjeseca osim ša‘ban i ramazan.”^[4]

Sličnu predaju prenosi i Aiša, r.a., rekavši: “Ša‘ban je bio njemu najdraži mjesec za post, tako bi ga ponekad spojio sa ramazanom.”^[5]
Koliko je Poslanik, s.a.w.s., držao do posta u ša'banu, pokazuje predaja u kojoj je on stimulisao ashabe na post u njemu. Čak ako se desi da neko ne bi postio u ša'banu Poslanik, s.a.w.s., je sugerirao da se to namiri nakon posta u ramazanu. Naime, od Imrana bin Husajna, r.a., navodi se da ga Vjerovjesnik, s.a.w.s., jednom upitao: „Da li si šta postio u drugoj polovini ša'bana? „Ne“, ogovorio sam. „Kad ispostiš mjesec ramazan, isposti bar dva dana (na ime posta u ša'banu).^[6]

Poznati islamski učenjak Ibn Redžeb El-Isfahani, rahimehullah, smatra da je post u ša'banu vrijedniji od posta u svetim mjesecima, (ešhuri hurum). On kaže da je najvrednija nafila ona koja bude blizu ramazana, prije i poslije njega, kao što su pritvrđeni sunneti namaza (sunneti mekkede) koji se klanjaju prije i poslije farza, vrijedniji od onih nafila koje se klanjaju mimo toga, tako isto je i post, prije i poslije ramazana, vrijedniji nego li kada se čini u nekom drugom vremenu.

Riječi Allahovog poslanika, s.a.w.s.,: „da je to mjesec prema kojem su ljudi nemarni,“ ukazuje na činjenicu da oni nisu svjesni njegove vrijednosti i fadileta koje on nosi sa sobom. U vrijeme opće duhovne nemarnosti, probudimo se i iskoristimo prilike koje nam naš Uzvišeni Gospodar nudi. Svaki naš ibadet u vremenu ljudske duhovne opuštenosti i nemarna, ima svoju dodatnu vrijednost, nagradu i značenje.

Od Mu’kala bin Jesara, r.a., prenosi se da je Allahov poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ibadet u vrijeme herdža je kao hidžra učinjena meni!“^[7]

Dakle, to je činjenje ibadeta u vremenu fitne i raznih iskušenja, što za onoga ko ga čini predstavlja dodatnu tegobu i opterećenje. Mjesec ša’ban je izvanredna duhovna priprema za predstojeći ramazana. Zbog toga braćo i sestre potrudimo se i ispostimo koji dan, intenzivirajmo svoje dolaske na namaze u džematu, što više učimo Kur'an, zikr činimo Allaha, dž.š., dijelimo sadaku, pa jada nam se naš Gospodar smiluje i milošću nas Svojom obaspe.

Gospodaru naš, molimo te da nas pomogneš u ibadetu tebi i u djelima koja Ti voliš i s kojima si zadovoljan.

Fussnote:
^1] Imami Bejheki, Šuabul-iman, 7/567
^2] Ahmed, Musned, br. 22096; Nesai, Es-Sugra, br. 2358. Munziri, Et-Tergibu vet-terhib, 2/130,
^3] Buhari, br. 1946; Muslim, br. 2674.
^4] Tirmizi, br. 731; Nesai, br. 2353.
^5] Ahmed, br. 25151, Ebu Davud, br. 2432.
^6] Muslim, br. 199 i 201.
^7] Muslim, Sahih, br. 2948.


Melbourne, 8.3.2023.