U povodu 31. godišnjice otkako su građani BiH izašli na referendum i odlučili da zemlja krene na put nezavisnosti.

Bio je to neizvjestan, težak put bez kojeg bi Bosna i Hercegovina na jugoslavenskim ruševinama postala plijen Srbije i Hrvatske. Rezultati referenduma bili su okidač za agresiju na BiH koja je odnijela desetke hiljada života. Bosna i Hercegovina je nezavisna, ali napadi na nju ne prestaju.

O ovom značajnom datumu za našu zemlju u našoj emisiji 7 Plus Hayat TV-a razgovarali smo sa akademikom Suadom Kurtćehajićem, predsjednikom Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban“.

Na početku se dotakao historijskih činjenica kazavši kako je Bosna i Hercegovina kao srednjovjekovna država imala svoju nezavisnost kao što su je imale i Srbija i Hrvatska.


Hrvatska je izgubila 1102. godine, dok je Srbija dio već izgubila 1389. godine na Kosovu. Bosna je svoju nezavisnost izgubila posljednja od svih država, 1463. godine prodorom Osmanlija. Do 1992. godine BiH i Hrvatska nisu imale svoju nezavisnost i to je jedini period koji je razlikovao historiju BiH. BiH je zahvaljujući Titu i njegovim partizanima stvorila temelje nove državnosti. Jugoslavija je bila jaka, a federalne jedinice su bile slabe. Nakon rušenja Rankovića, došlo je do jačanja ideja Slovenije i Hrvatske da se ojačaju republike. Smrću Tita se počinju javljati prvi nacionalizmi. Prvo na Kosovu, a onda 1986. godine srpski nacionalizam memorandumom SANU. Ćosić je bio glavni ideolog da su Srbi najviše dali za Jugoslaviju, a najmanje dobili. JNA je intervenisala u Sloveniji kada su Hrvatska i Slovenija proglasile nezavisnost. Bosna i Hercegovina je imala dva puta. Jedan je da ostane u Jugoslaviji, drugi da krene ka nezavisnosti. Prvo je napravljena paradržava HZHB na dan pada Vukovara 18. novembra 1991. godine, pa su Srbi 9. januara formirali Republiku srpskog naroda u BiH, koja je kasnije nazvana Republika srpska, – podsjetio je Kurtćehajić.

Što se tiče referenduma 1992. godine, Kurtćehajić smatra kako Srbi nisu uvažavali činjenicu da se preglasa njihova volja.

Falio je tada konsenzus, a međunarodna zajednica je išla po principu građanskog, iako nije znala sve okolnosti. Daleko bi bilo bolje da smo imali Bosnu koja će u sebi sadržavati volju srpskog naroda koji je imao velike zasluge. 1. mart nije dan kad je Bosna i Hercegovina postala nezavisna, nego kada je napravljena pretpostavka za nezavisnost, – pojasnio je.

Na pitanje da li je bilo moguće da se izbjegne sukob, Kurtćehajić smatra da su postojala dva puta da se tako nešto izbjegne.

Znali smo veoma malo o Bosni i na osnovu malih znanja su se procjenjivale situacije. BiH je platila veliku cijenu za nezavisnost, a Hrvatska je najbolje profitirala. Da smo se dogovorili sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom, Hrvatska bi bila upitna. Njena nezavisnost u ovim granicama bi bila potpuno upitna, – naveo je Kurtćehajić.