Prije pet godina objavljena je vijest da muslimani Rožaja pomažu obnovu crkve u njihovom gradu. Ova vijest je općeprihvaćena kao primjer pozitivne lijepe priče, da nakon ratnih stihija i genocida nad Bošnjacima, ipak u jednoj sredni u kojoj živi više od 90 odsto pripadnika islamske vjeroispovjesti, pokazuju da im ne smetaju drugi, drugačiji i njihova religiozna ubjeđenja, odnosno pravoslavni svjetonazor i njihovi vjerski objekti.

Da budemo konkretniji i jasniji. Rožajci su poznati kao humanisti, tolerantan, vrijedan i radan narod. Ali isto tako su poznati da ne trpe bilo čiji zulum nad glavom. Tako ‘90-tih godina prošlog vijeka kada su velikonacionalističke politike sijale mržnju i razdor u tamo onoj bivšoj SFRJ, pored ostalih gradova Sandžaka i Bošnjaci rožajskog kraja pod pritiskom ratne Miloševićeve i džemperaške politike i policijskih represalija, trbuhom za kruhom krenuli su sa vrećicom u svijet. Vjerovatno je jedan od takvih primjera i Rusmir Agović (da ne nagađamo njegov razlog odlaska iz zavičaja), ali nošen idejom dobročinstva “ljubi bližnjeg svoga” i tako na vijest o renivarnju crkve u svom zavičaju, među Rožajcima, svojim prijateljima i poznanicima u Frankfurtu, pokrene akciju i prikuplja sredstva da pomognu građevinske radove.
I tako, sakupi novac i uredno dostavi sa spiskom donatora. Baš, lijep primjer, je li tako.
Tim povodom Pravoslavna parohija rožajska javno se zahvalila Rusmiru Agoviću “koji je sa svojim prijateljima iz Frankfurta prikupio novčana sredstva za obnovu crkve Ružice”, citat:
- "Zahvaljujemo se Agović Rusmiru koji je sa svojim prijateljima iz Frankfurta prikupio novčana sredstva za obnovu crkve Ružice. Na taj način pokazali su svoju ljubav, želju da nam pomognu i time pokazali svoje prijateljstvo. Ovo nam puno znači, a prije svega što znamo da brinete o prijateljima…", poručili su tada iz rožajske Parohije.


Reći će te, zaista lijep gest, kako bi rekli “živi će da živi”… Da istaknemo da se sve ovo dešava samo nekoliko godina nakon hapšenja sandžačkih prvaka, posebno ističemo lidera SDA baš iz Rožaja i još nekoliko Rožajaca koji su bili uključeni u nacionalni pokret, da brinu o svome narodu. Zatim, nakon krvavog rata u Bosni, kada je u genocidnoj veliko srpsko-crnogorskoj i hrvatskoj agresiji i udruženom zločinačkom poduhvatu pobijeno preko stotinu hiljada Bošnjaka i srušeno preko šest stotina džamija, odnosno preko hiljadu islamskih vjerskih objekata.

Nego, baš prije pet godina u vaktu dok su Rožajci u Frankfurtu skupljali između sebe novac za renoviranje crkve, da izgleda ljepše, da bar građevinski ne bude uronuta naspram rožajskih prelijepih džamija, haman istovremeno Slobodan Radojević, pop u crkvi Ružica u Rožajama, po narodnoj krilatici “dokon pop i goveda krsti”, smišljao je kako da se na najbolji način zahvali humanim Rožajcima. I osmislio je! Samo ne možemo dokučiti da li je baš pop Radojević iz dokonosti krstio goveda, ali jeste se pohvalio da je od balvana isklesao figuru ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, Draže Mihajlovića.

Pamti Rožaje, pamti Bihor, pamti Limska dolina, pamti Sandžak, a vallahi itekako pamte Bošnjaci obime ratnih zločina i zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića koji je sa četničkim jedinicama počinio pokolj, kako je 13.2.1943., sam izvijestio svog prepostavljenog (đenerala Dražu) da su pobili i poklali preko “osam hiljada žena, djece i staraca, kao i 1.200 vojno sposobnih muslimana i da je očistio sandžačku teritoriju od muslimana”.

Pamtimo velikosrpsko negiranje ali istovremeno i veličanje zločina i zločinaca!!!


Zna ovo dobro svetosavski pop Radojević, ali očito zadojen tamjanom i mržnjom, đah kamom đah žicom tesao je balvan da isteše lik zlikovca Draže. Očito da je to njegov domet i najbolji način da se zahvali Rožajcima koji su iskreno donirali za reniviranje crkve koju on očito ne koristi za vjerske potrebe, već kao kamp za razvijanje i podsticanje terora nad onima koji se ne uklapaju u svetosavsku genocidnu mantru.

Jest da pop Radojević službuje u rožajskoj sredini, gdje mu očito malobrojno stado ne navraća, pa često skokne doškolovavanje po četničkim brlozima i pijankama gdje pozira ispod slika ratnih zločinaca Mihailovića, Đurišića...

Ipak, moramo ukazati da je namjera ovog teksta da upoznamo javnost, da pop Slobodan Radojević nije ostao samo na balvanu sa likom zločinca, već je obznanio izgled kako će “unutrašnjosti crkve Ružice uskoro biti ikonopisana”. Namjere su očite, podvale i izrugivanje osjećanja muslimana kao i likove koji folklorom aludira na Turke, poturice odnosno Bošnjake, … a sve da se buduće generacije svetosavaca odgajaju u duhu mrženje, podvala, progonitelja, istrebljivača “bližnjeg svoga”.

Baš tu u Limskoj dolini i bihorskoj regiji, nedaleko od Rožaja, sunarodnici popa Radojevića, sljedbenici po kami i krstu, počinili su pokolj nad civilima. Zašto ne pomenuti pokolj u Kolašinu, ili pokolj u Šahovićima gdje je eklatantan primjer genocida, nakon zatiranja tragova Bošnjaka promijenjeno je ime u Tomaševo.

Bilo bi nekorektno ne pomenuti genocid nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju 1912/13. kada su više od trideset popova pravoslavne crkve, Radojevićih kolega, pod prisilom oružja crnogorske vojske masovno pokrstili više od 12,500 muslimana, javno strijeljali plavske prvake koji nisu prihvatili krst, šišak i bajrak sa kojim nam i danas državnički mašu iznad glava. Tolerantno, nema šta!

Ako se budu Bošnjaci i Albanci upravljali po mantri SPC-a i njihovog popa Radojevića, kao i onih koji ga po brlozima savjetuju i huškaju, onda bi na sve fasade kuća i zgrada trebali ispisati ili iscrtati zlikovce koji su im zlo nanijeli. Unaprijed znamo da bi to bio nedovršen posao, jer nemamo toliko kuća i fasada na kojima bi se ispisalo, iscrtalo i opisalo zlo velikonacionalističke genocidne ideologije sunarodnika rožajskog popa.

Zvaničnici Rožaja i države CG, predstavnici BNV-a, političkih stranaka, moraju reagirati na ovakve pojave mržnje koju propagira pop Slobodan Radojević. Bošnjački zvaničnici i institucije moraju dići glas, osuditi i spriječiti da se Rožaje i uopće islam i muslimani podvrguju ruglu i ismijavanju velikosrpskih nacionalista i svetosavskih šovinista a sve pod krovom Srpske pravoslavne crkve (SPC), koja očito stoji iza ikonografije, dok pop Radojević samo izvršava zadatke. Najzad, ako SPC ne stoji iza ikonopisa, lahko će zaustaviti i sankcionisati rožajskog popa škrabopisa. U svakom slučaju SPC mora uputiti javno izvinjenje zbog poruka mržnje koje se šire ispod njenog krova.