Mnogi ne znaju da je u Skoplju postojala muslimanska srednja škola, koju su njeni osnivači nazvali “Velika medresa kralja Aleksandra I”. Osnovana je na prijedlog Ministarstva vjera kraljevskim ukazom od 24. aprila 1924.godine, a u jesen 1925. otpočela sa radom. Ova jedinstvena škola, koja je po svojoj programskoj zasnovanosti predstavljala kombinaciju gimnazije i islamsko-teološke škole, postojala je sve do 1941. godine, kada je usljed okupacije zemlje, prestala s radom.
Među učenicima koji su završili Veliku medresu bio je Kasim Hadžić, koji je kasnije bio moj profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, poznat po svom autoritativnom držanju i velikom ugledu među učenicima i profesorima. On je za „Takvim“ 1975. godine objavio rad pod nazivom „Pedesetogodišnjica od osnutka Velike medrese u Skoplju“ , u kojem se mogu naći podaci da je to bila škola (60%) Muslimana iz Sandžaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Školovanje je u ovoj školi, kao i u gimnazijama za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, trajalo osam godina. Većina učenika školovala se o državnom trošku, jer je to bila državna škola.

Nastavni program bio je obiman i uključivao je ukupno 28 predmeta od kojih je desetak bilo vezano za izučavanje islama. Posebnost ove škole ogleda se u činjenici da je u ovoj medresi izučavan veliki broj jezika: arapski jezik sa književnošću, srpskohrvatskoslovenački jezik sa književnošću, turski, francuski, njemački i latinski jezik.

Profesor Hadžić navodi da, u vrijeme kada je Velika medresa osnivana i sastavljen njen nastavni program, pomišljalo se da ova škola uz ostala zanimanja, priprema i buduće šerijatske sudije (kadije) ali do toga nije došlo.

U arhivu IZ u BiH naišli smo na pismo iz 1935. godine u kojem muslimani Južne Srbije na osnovu pismene saglasnosti Ulema medžlisa u Skoplju i pismenih izvještaja ministarskih izaslanika na višim tečajnim ispitima zahtijevaju od nadležnih da se svršenicima Velike medrese sa položenim višim tečajnim ispitom priznaju ista prava koja imaju svršenici Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, tj. da pod istim uslovima mogu vršiti sudsku službu u šerijatskim sudovima.

“Sa naročitim interesovanjem smo pratili rad škole i očekivali da će naši sinovi, školovani u Velikoj medresi sa savremenim znanjem i stručnim sposobnostima moći da zamijene činovnike i namještenike iz Bosne i drugih krajeva zemlje.

Naše vjersko-prosvjetne i opšte kulturne i društvene prilike zahtijevaju da im se posveti naročita pažnja i interesovanje, a takvo interesovanje i pažnju mogu im pokloniti i predano im služiti samo oni naši sinovi koji su nikli i odrasli u našim krajevima i među nama, koji poznaju naš jezik, običaje i naše potrebe i pored toga posjeduju šire opšte i stručno obrazovanje nego namještenici koji nam dolaze sa strane,” navodi se u pismu.

Školovanje u Velikoj medresi uspjelo je da dovrši ukupno devet generacija. Za svo vrijeme postojanja ove medrese, njen direktor je bio prof. hafiz Ahmed ef. Mehmedbašić.

Za uvećati, kliknite na dokument

Priredio: Muhamed Hodžić