- Nisam od onih koji se kunu u našu tradiciju, a na nastupima i audio projektima se “ubiše” oponašajući ritmove i melodije iz tuđih avlija, kaže sarajevski pjevač Mesud Kreštalica koji, uskoro, uz knjigu „Nekad majka Muju klela“ o njegovom životu i radu prilaže i istoimeni album sa deset novih pjesama pisanih u duhu naše tradicionalne pjesme sevdalinke. Moji uzori su bili i ostali rahmetli Zaim Imamović, Himzo Polovina, Safet Isović. Zehra Deović... Istina, tempo života je takav. Nove generacije traže brže pesme, ali to ne znači da mi u odabiru melodija trebamo bežati od sevdalinke, od izvora na kojem se treba napajati svaki autor koji želi, iole, da bude uspješan. U vrijeme kada mlada generacija luduje za kompjuterima, automobilima i ima sasvim druge sklonosti, treba stvarati i izvoditi pesme prilagođene njihovom stilu života, pjesme u kojima se oni mogu prepoznati i sa kojima se mogu identifikovati.

Ipak, sevdalinke je sve manje u programima radio i TV stanica?

-Takav dojam se stiče kada slušate i gledate lokalne medije. Sevdalinke ima na državnoj TV i radiju, ustvari, u programima svih ozbiljnih radio i TV kuća, kuća koje imaju osmišljenu programsku šemu. Samo jaki i kvalitetni pobeđuju. Publici treba nametati kvalitet, a ne dodvoravati se izvodeći pjesme nadahnute tuđim tradicijama. Dobra pjesma uvijek ostaje dobra. Ono što ne vrijedi, bez obzira na to koliko bilo napadno reklamirano, brzo pada u zaborav. Publiku možeš “bombardovati” nekvalitetom, ali je ne možeš prevariti. Ona na najbolji način prepoznaje prave vrijednosti i daje im podršku. Ma koliko imao podršku medija, bez podrške publike nema uspjeha. Ne kažu džaba da “novac i gvozdena vrata otvara”. On može pomoći da brže i lakše upoznaš publiku sa svojim aktivnostima, da kvalitetnije snimiš audio projekat, ali ako je uložen u loš materijal, loše pjesme, u saradnike koji samo sa taktovima melodija broje koliko će zaraditi, to je propala investicija, kaže Mesud Kreštalica.