U organizaciji Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca koje je izdavač “Izabranih pjesama-Ako ja umrem, draga” Džemaludina Latića održana je promocija u prostorijama Bošnjačkog Instituta Fondacija Adilbeg ZUlfikarpašić u Sarajevu.

Prisutnima se u ime izdavača knjige obratila v.d. predsjednica Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca akademkinja prof. dr. Hasnija Tuna Muratagić ističući značaj i ulogu poezije Džemaludina Latića u predstavljanju bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. Latićeva poezija svrstava se u vrh ne samo naše književnosti već predstavlja dio ukupne evropske i svjetske književnosti, sa posebnošću predstavlanja bosanskog jezika i Bošnjačkog naroda kojem profesor Latić pripada – istakla je profesorica Muratagić.

Izdavanje Izabranih pjesama ne bi bilo moguće bez finansijske podrške ministra Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Ministar Samir Avdić na promociji je istakao značaj i ulogu ovakvih kapitalnih projekata VKBI-a i iskazao punu podršku temeljnim projektima koji oblikuju identitet bošnjačkog naroda s kojima se Ministarstvu obraća VKBI. Misija ministarstva upravo jeste podrška projektima koji obogaćuju, prezentiraju i unapređuju kulturne identitete naroda Bosne i Hercegovine, i u tom smislu Ministarstvo će i u narednom periodu biti na tom zadatku.

Moderatorica promocije gospođica Kerima Šljivo pročitala je kritički osvrt književnog kritičara i savremenog pjesnika Bosne i Hercegovine, inače dopisnog člana ANUBIH – Slobodana Blagojevića, koji je zbog bolesti fizički spriječen prisustvovati promociji. Modernog daju ekspresivnu moć mnogim njegovim stihovima, strofama, ili cijelim pjesmama. Nije modernist u pogledu nekih poetskih odrednica modernizma kao što je to, na primjer, odsustvo lirskog subjekta, odsustvo prevladavajućeg raspoloženja ili slike u kojoj bi se zrcalila realnost. Kod Latića prisutna je jezička referencijalnost, te vezani stih, rima i shematska arhitektura strofe. Lirski subjekt dominantan je u slikama koje nisu zrcalo, nisu odraz već korespondencija pjesničkog raspoloženja s prirodom, s realnošću koja može biti spoznata kao verbalna pozadina onog neizgovorenog. Unatoč ove bliskosti s klasičnim modelima, sa živim osjećanjem tradicije bosanskog jezika i stiha bošnjačkog, hrvatskog i srpskog, Latić je modernist, već i u samom tretmanu lirskog materijala. I tamo gdje u svojim nazorima nije modernist, gdje rekreira neke historijske zgode s namjerom njihove ocjene i suda o njima izvan lirskog polja pjesme, čak i kad gradi narativnu strukturu opisa nekog događaja, Latić u svom lirskom materijalu i njegovoj obradi ostaje modernist”, te nastavlja “U Srebreničkom infernu Latić, na Danteovu tragu, svojom moralnom i poetskom ekonomijom bliži se onom što bismo mogli zvati i klasičnim (forma, arhitektura poeme, jezička referencijalnost, historijska i teološka informiranost) no, svakako taj klasični model, na najboljim svojim stranicama odaje jedan moderan senzibilitet. U ovoj poemi prisutni su i klasični obrasci misaone konstrukcije, objektivnost prosudbe i duševna, osobna ispovijest lirskog subjekta, tragička imaginacija realnosti razbijenog svijeta, data s osjećanjem i misli o njegovoj jedinstvenosti. Pjesnikova formalna organizacija poeme nije otuđena od neposrednosti osobnog izričaja njena lirskog subjekta. U ovom, ne prijeporu već simbiozi klasičnog i modernog izraza i osjećanja svijeta leži Latićev značajan lirski domet”, te završava riječima “Njegove Izabrane pjesme pružit će čitatelju zadovoljstvo praćenja tog lirskog pulsiranja u njegovom formalnom, objektivnom, i neposrednom subjektivnom izrazu.”.


Promotor akademik prof.dr. Dževad Jahić u svom obraćanju istakao je posebnost, značaj i ulogu poezije Džemaludina Latića, kao jednog od živućih prvaka bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. U svojoj recenziji istakao je: “Pratio sam, istina sa većim zastojima i pauzama, ali ipak sagledavao i, u redoslijedu kako je šta objavljivano, obraćao pažnju na pisanje ovoga pjesnika i svaki put, doslovno svaki put, uvjeravao se u neobičnu snagu njegove poetske riječi, u svu britkost i oštrinu jezika bosanskog kojim, od samih početaka, od prve knjige „Mejtaš i vodica“ (1980) do rukopisa ovih probranih pjesama, Latić dosljedno piše, duboko uronjen u poetsko jezičko tkivo svoje zemlje i svoga naroda.”. Jahić dalje nastavlja: “Da bosanski jezik nema svoju duboku i dugu tradiciju paralelne razvojne linije govorne i pisane i da nije izvorno nastao i stasao na bosanskome tlu, ni slučajno ne bi moglo biti ovakve istinske poezije kakvu nam nudi ovaj pjesnik, za koga se može reći da je uistinu pjesnik Bosne i bosanskog jezika, upravo onakvog kakav je naslijeđen i kakav on danas jeste. Ali odmah da kažemo, da preduprijedimo razne vrste neznalica i medijskih, ideološki natovarenih, praznoglavaca, da u ovom slučaju biti pjesnik Bosne ni slučajno ne znači biti zatvoren, ograđen od svijeta, tobože zarobljen i ophrvan tradicijom, nespreman da savremenosti hrabro pogleda u oči, iz nekog zamišljenog i andrićevski izmišljenog „tamnog vilajeta“, već znači nešto sasvim i savršeno suprotno. Svaki autentični pjesnik svoju riječ gradi na izvorima prostora i vremena, u realnom svijetu po kojem hodi, sa radostima koje doživljava i ne prešutkuje, sa ranama koje od toga svijeta zadobija i u sebi ih i na sebi nosi. Ustvari, svaki pravi pjesnik nema kud dalje od svojih izvora zavičajnih.” Jahić je na koncu iznio vlastito zapažanje utemeljeno na više od 50 godina naučnog rada: “Bošnjačka književnost je bogata, slojevita, raznovrsna. Ali u njoj ima mnogo toga prosječnog u najboljem slučaju, često i onoga što pada duboko ispod prosjeka, ali sve je to književnost i sve je to uobičajena putanja, tačnije: krivulja svake književnosti, ne samo bošnjačke i ne samo bosanskohercegovačke. Ali zato i u ovoj književnosti dâ se prepoznati ona zlatna žica, koja se pruža od pjesnika Muse Ćazima Ćatića sve do pjesnika Džemaludina Latića. Tu nisku kite autentična poetska imena: Musa Ćazim Ćatić, Hamza Humo, Skender Kulenović, Mak Dizdar, Abdulah Sidran, Džemaludin Latić.”

Na koncu promocije obratio se autor Džemaludin Latić zahvaljujući se svima koji su omogućili da ova knjiga ugleda svjetlo dana i bude dostupna najširoj čitalačkoj publici. Sa publikom je podijelio i svoje osjećaje i saznanja da je, kao i drugi veliki bošnjački pjesnici XX stoljeća Mehmedalija Dizdar, Meša Selimović, izložen kritikama i objedama režima i vlasti, kao i pokušajem izopćenja iz bosanskohercegovačke javnosti raznim spinovima, podvalama što je očigledni pokušaj “ušutkivanja” iznošenja pjesnikovih opservacija i devijacija koje vidi u našem društvu.

Pjesme iz Izabranih pjesama čitali su Selma Alispahić i Rijad Gvozden.

Na koncu publika je imala priliku kupiti knjigu Izabranih pjesmama po promotivnoj cijeni od 40,00 KM dok svi zainteresirani knjigu po promotivnoj cijeni mogu nabaviti kod jedinog ovlaštenog distributera ove knjige Sova Publishinga putem linka sova-publishing.com ili www.dzemaludinlatic.com.