Bosnjaci.Net

Poezija je u osnovi značenja stvaranje, u novije vrijeme definisano kao lijepa književnost. Svjedočimo kontinuirano skrnavljenje bosanskohercegovačke poezije na očigled onih što bi se trebali po svojoj zadaći brinuti o njoj. Autor piše poeziju preko četrdeset godina tragajući za lijepim. Napisao je pjesmu koja je ujedno je i njegov glas protiv skrnavljenja bosanskohercegovačke poezije.

KLIKNITE NA IMAGE I POSLUŠAJTE AUDIO ZAPIS

Još prostire uzdah tamo gdje će stati
ko ponjavu rukom ispod lampe tkanu
vrijeme kad samoća bere smijalice
a mrak poput zvijeri niz kadrmu vije
Ispisuje život, strahom, neće znati
napisati pjesmu što ćuti nasmijanu
da nadglasa crne vrane kreštalice
nek’ se šeher dušom ko nekad nasmije

Tiha, kao sjenka Baščaršijom prošla
one noći kad su poput Eugena
spaljivali sevdah u plesu hijena
mokre i bez stida grlili su riječi pijanim ustima
Lijepo obučena pod prozore došla
al pjesniku ruke bjehu dva ugljena
kroz prozorska stakla dahom zamagljena
poeziju vidje stidom pokrivenu u njenim očima

Dva jezera mala što u sabah rani
u vremenu kojem zalud troše vrijeme
kad prilika svoja još se zove školom
Trebević od stida posta više crn
Dvije ruke bijele, prsti počešljani
stihove sijale u oči ko sjeme
pokrivena mirisom i bolom
poezija je ruža, samo kada joj spoznaš trn

Said Šteta, književnik i novinar

POSLUŠAJTE AUDIO ZAPIS