Vi osobno, Milanoviću, niste vrijedni moje (naše) pažnje u Bosni.

Ali, vatreni plamen iz vaših usta što ga svakodnevno bljujete i vaš otrovni sprej što ga često sprejate širi smrad u bosanski zrak.

Zaista smrdi. It really stinks. Ne brinite, međutim, mi imamo dovoljno vode da vam gasimo vatru iz usta; imamo i dovoljno sapuna da operemo ruke; imamo i dovoljno zaštitnih maski da zaštitimo lice od vašeg otrovnog spreja.

No, to nije dovoljno. Nabavili smo mi i parfem kako bismo ublažili smrdljivi zadah iz vaših usta i osigurali antipod za vaš sprej kako bismo spriječili trovanje zdravog bosanskog mozga.

Nije bitno da li vi, Milanoviću, dolmite Milorada Dodika ili vas Milorad Dodik dolmi s žarom fašističkih ideja protiv Bosne i Bošnjaka/Bosanaca, već je bitno da obojica znadete da mi znamo da ste vi ujedinjeni u antibosanskom fašizmu, koji ne samo da liči na Hitlera, već je Hitleru istovjetan.

Zar mislite da nama nije jasno da se vi ponašate danas 2022. god. na isti način kao što se ponašao Hitler 1938. god.

Da vas podsjetim, Hitler je 1938. god. započeo svoje obećano proširenje nacionalnih granica kako bi uključio etnički manjinske Nijemce u svoj Treći Reich.

U cilju ostvarenje svoje zamisli, Hitler je bio u dosluhu s austrijskim nacistima, kao što ste i vi danas u dosluhu sa mađarskim nacistima na čelu s Viktorom Orbanom kako biste orkestrirali Anschluss [a'nšlus], pripajanje Bosne Tuđman-Miloševićevom Karađorđevskom Reichu.

I kao što je na Gazimestanu 28. juna 1989. god. Milošević najavio da „ni oružane bitke nisu isključene“, tako isto je srpski patrijarh u Bijeljeni 15. septembra 2022. god. najavio na takozvanom "Danu srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave" da su se „kroz povijest granice država našeg (srpskog) naroda mijenjale“ te da (oni Srbi-hrišćani) „nisu sigurni da se neće mijenjati i ubuduće.“ Zna se kako – progonom i genocidom ne-Srba ma (t)ko bili.

Dakle, slažem se s vama, Milanoviću, nije Dodik, već su njegov duhovni mentor patrijarh Porfirije i ideološki mentor Vučić problem za Bosnu zato što kuraže Dodika da agresivno radi na srpskom separatizmu i iredentizmu na račun bosanskog-državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Istom logikom, nije ni Dragan Čović, već su njegovi zagrebački mentori problem za Bosnu zato što ga hrabre da poput Hitlera, koji je pripojio (Anschluss) čehoslovački Sudetenland Njemačkoj.

Zagrebački mentori hrabre Čovića da bude istrajan na pripajanju (Anschluss) dijela bosanske Hercegovine Hrvatskoj.

Radi navodne zaštite njemačke manjine, Hitler je u najdrskijem agresivnom činu prisilio Čehoslovačku da mu preda Sudetenland, planinsko pogranično područje naseljeno pretežno etničkim Nijemcima.

To isto vi, Milanoviću, želite. Želite pripojiti Hrvatskoj krševitu bosansku Hercegovinu, naseljenu pretežno Hrvatima. To je Hitlerov arijevski rasni ili etnički fašizam.

Nažalost, na konklavi održanoj u Minhenu u septembru 1938., predstavnici Velike Britanije i Francuske primorali su češke vođe da ustupe Sudetenland u zamjenu za Hitlerovo obećanje da neće tražiti dodatnu teritoriju.

Sljedeće godine, njemačka vojska je progutala ostatak Čehoslovačke.

Britanski je premijer Neville Chamberlain, jedan od potpisnika Minhenskog pakta. Vjerovao je Hitleru na riječ. Vraćajući se u Britaniju sa ovim sporazumom u ruci, ponosno je objavio da je postigao „častan mir. Vjerujem da je to mir našeg vrijemena.”

Godinu dana kasnije, njemačke trupe upale su u Poljsku.

A šta vi, Milanoviću, čekate ili očekuje?

Nije teško zaključiti.

Vi očekujete od Rusije da primora bosanske vođe da Srbiji predaju trećinu Bosne a Hrvatskoj četvrtinu.

Čujem da ste izjavili da ste, ako bude trebalo, spremni poslati i hrvatsku vojsku da ostvari hrvatski iredentizam na štetu Bosne u korist Hrvatske.

No, ostavimo za trenutak fašizam, koji sve više postaje, kao što reče pokojna Madam Madeleine Albright, fashionable – moderan.

Mi u Bosni nikad nismo niti ćemo se ikad naviknuti na fašizam, ali ga osjećamo na bosanskoj koži, kao udruženi hrvatsko-srpski poduhvat o podjeli Bosne na principu legitimne krvi i tla („Blut und Boden“, Ben Kiernan).

Nas u Bosni više brine bigotizam i vjerski fanatizam Milorada Dodika, vašeg ljubimca po političkoj ideologiji o podjeli Bosne, koji veli da u Bosni i Hercegovini „nema koegzistencije između hrišćana i muslimana“.

Ovako nešto nikad niko ni u Bosni ni izvan Bosne nije rekao.

Ne želim vjerovati da vi, Milanoviću, dijelite ovo mišljenje s Dodikom, ali nakon vašeg nedavnog slatkog ćaskanja, a o čemu bi drugom već o Bosni, nisam siguran da vam Dodik nije podebljao osjećaj križarske islamofobije.

Papa Franjo je dobar čovjek. Posjetio je Bosnu 2018. Tom prilikom nazvao je Sarajevo europskim Jeruzalemom. I nije pogriješio.

Ali, izgleda jest ponukao vas, Milanoviću, da, poput nekadašnjih križara, razmišljate o napadu i osvajanju „europskog Jeruzalema - za krst časni i slobodu zlatnu“ u združenom križarskom poduhvatu sa vašim pobratimom Miloradom Dodikom, koji tvrdi da nije moguć suživot hrišćana i muslimana ni nakon tisuću godina bosanskog suživota unatoč prokletstvu iz manastira Žiča (1221) od Rastka Nemanjića, zvanog „Svetog Save“, nad bosanskim patarenima, bogumilima, babunima i katarima.

To je Dodik naučio od svog duhovnog mentora srpskog patrijarha Porfirija i političkog gurija Aleksandra Vučića, a vi, Milanoviću, taj križarski poriv, očito, nosite u vašoj latinskoj duši.

Mi u Bosni nismo imali dilemu kojoj kulturi smo bliži – latinsko-rimskoj ili ćirilično-bizantinskoj, ali otkako ste se vi, Milanoviću, sjaranili i ujedinili sa Miloradom Dodikom samo oko jednog pitanja, a to je podjela Bosne i eliminacija islama i musliman iz „europskog Jeruzalema“ – Sarajeva, ni mi ne vidimo više razliku između latinske i ćirilične bosnofobije i islamofobije.

Znam, Milanoviću, da vas ovo što pišem ne dotiče. Vi nemate ni dušu ni srce da osjetite tu raskošnu raznolikost rajskih bosanskih ljepota u srcu i duši bosanskog čovjeka, niti imate smisla da doživite otkucaj tog bosanskog poetskog bila, koje kuca iz ljubavi za cijeli svijet.

Ali, znam da imam dužnost da mislim na moju braću, sestre i moje susjede kako bi ih podsjetio na moguće opasnosti od vašeg udruženog hrvatsko-srpskog fašizma i križarskog pohoda.

Slušajući vas, Milanoviću, i vašeg druga Dodika kao uporno i bestidno neprestano – iz dana u dan – bacate otrovni sprej na čistu Bosnu i bljujete vatreni plamen iz vaših usta prema bosanskim čistim licima, ništa nije isključeno – ni vaš aktivni udruženi fašizam ni vaš latentni križarski poduhvat na „europski Jeruzalem“.

Ali, upamtite, mnogo otrovnije i vatrenije drakule su pokušavale spaliti i ovladati Bosnom, ali su na kraju svi shvatili da sva(t)ko (t)ko je ikad pomislio da vlada Bosnom, grdno se prevario. Jer Bosnom vlada samo Svemogući Bog, koji je Jedan i Jedini, koji nije rodio, niti je rođen i kojem ništa i ni(t)ko nije ravan.

Iako, Milanoviću, ne zaslužujete ni bosanski pozdrav ni bosanski selam, pa ipak iz obzira bosanskog edeba, tj., pristojnosti, primite od mene izraze poštovanja prema predsjedniku Republike Hrvatske, koji bi trebao znati da je preko 1.180 Bošnjaka – muslimana dalo svoje živote u obrani Hrvatske.

Ako nizašto drugo, a ono zbog toga Bošnjaci zaslužuju da imaju makar jednog poslanika u Hrvatskom saboru, koji bi mogao ispraviti makar jedan krivi navod o Bosni i Bošnjacima/Bosancima, kojeg redovno u Saboru iznose bosnomrsci i islamofobci.

Nije li sramno da Bošnjake, koji su prolili krv za Hrvatsku, u Hrvatskom saboru zastupa Albanka Ermina Lekaj Prljaskaj, kojoj svaka čast što u nju Hrvatski sabor ima povjerenje i zato što je, između ostalog, katolkinja.

I to, Milanoviću, nešto govori o odnosu hrvatske politike prema Bosni i Bošnjacima - muslimanima.

Nije to pritužba ni vama, Milanoviću, ni Hrvatskoj, već samo poziv da se ponekad pogledate u zrcalu jer sve ljude možda povučete za nos i zaslužite kakvu medalju, ali dobit ćete samo gorčinu i jad prevarite li svoj lik u zrcalu.

Lijepi pozdrav, Milanoviću, lijepoj vašoj Hrvatskoj i još ljepšoj našoj lijepoj Bosni prkosnoj od sna!

Mustafa Cerić