Umjesto okretanja saradnji i izgradnji zajedničkog prosperiteta sa komšijama, po uzoru na Francusku, Veliku Britaniju, Njemačku i druge zemlje zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata, establišment iz Beograda konstantno održava tenzije nadajući se promjeni granica i uspostavljanju ponovne hegemonije nad prostorom bivše Jugoslavije.

Prije mnogo godina moj prijatelj, bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u jednoj rečenici je definisao političke realnosti na Balkanu kada je rekao: “Arhitektura ovog prostora je završena.” Time je Mesić poslao jasnu poruku velikodržavnim projektantima, posebno u Beogradu, da se probude i ne sanjaju prekrajanje granica susjednih država, posebno misleći na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Srbija ne samo da nije stala sa svojim velikodržavnim ambicijama, nego je na taj spisak ponovo dodala i Crnu Goru.

Kao iskusan političar i državnik, Mesić je znao šta govori. Zapadni centri moći neće dozvoliti narušavanje već jednom uspostavljenog poretka liberalnog svijeta u kojem su granice suverenih država neprikosnovene. Imajući to u vidu, i sve što sam preživio i doživio od velikosrpske politike, mogu samo dodati da Kosovo ne stanuje u Srbiji još od 1999. godine kada je Srbija izgubila rat na Kosovu i potpisala kapitulaciju! Međutim u Beogradu to niko ne smije javno saopštiti.

Aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je generator svih problema na Balkanu, ostaje dosljedan velikosrpskoj ideji koja je trenutno upakovana pod plaštom tzv. “srpskog sveta”. Svojim prepoznatljivim stilom djelovanja i javnih nastupa uspješno hipnotizira svoje sljedbenike. To se najviše vidi u komentarisanju odnosa sa Kosovom gdje svakom prilikom anestezira narod govoreći da je Kosovo i dalje u sastavu Srbije.

Kada ima problema na unutrašnjem planu Vučić koristi kosovsku temu i na dramatičan način skreće pažnju prepadajući javnost mogućim ratom na Kosovu. U tu svrhu se nije libio podići ni borbene avione, uputiti kolone vojnih vozila ka kosovskoj granici, a u isto vrijeme dramatično pozivati na mir. Za takve ciljeve uvijek koristi grupu Srba koji žive na sjeveru Kosova s kojima upravlja “daljinskim upravljačem”.

Umjesto okretanja saradnji i izgradnji zajedničkog prosperiteta sa komšijama, po uzoru na Francusku, Veliku Britaniju, Njemačku i druge zemlje zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata, establišment iz Beograda konstantno održava tenzije nadajući se promjeni granica i uspostavljanju ponovne hegemonije nad prostorom bivše Jugoslavije. Takva uloga Srbije na ovim prostorima je davno prošlo vrijeme i sigurno se neće ponoviti. Srbija je izgubila svaki rat koji je započela od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa do Kosova. Svojim nečasnim vojnim pohodima upisala se na crnu listu gdje se nalaze najgore politike i vojske u istoriji.

Srbija nastavlja gubiti međunarodne bitke marširajući iz poraza u poraz. Kad god Vučić svojim potpisom potvrdi državnost Kosova, kao prije nekoliko dana u Briselu, on pronađe drugu temu kako bi odvukao pozornost javnosti i sakrio vlastiti debakl. Tako je zabranom Europride-a u Beogradu koji se trebao održati u istom periodu kada i najnoviji pregovori između Kosova i Srbije, srpski autokrata zasjenio svoj potpis kojim je potvrdio kosovsku državnost.

U posljednjoj rundi pregovora u Briselu sa zvaničnicima Kosova Vučić je bezuslovno prihvatio lične dokumente izdate od strane nezavisne države Republike Kosovo. Od sada će državljani Kosova sa ličnom kartom i bez popratnih srbijanskih dokumenata koje je Srbija prije izdavala na granici moći putovati u i kroz Srbiju. Obrnuto, građani Srbije će moći sa ličnim kartama prelaziti granicu Kosova, što nikad nije ni bilo problem. Takav princip korištenja ličnih dokumenata postoji i među drugim državama. Na ličnim kartama Kosova su obilježja Republike Kosovo prihvaćeni i odobreni pečatom Srbije.

Tako će Vučić vremenom dovesti Srbiju do javnog priznavanja Kosova i okriviti svoje predhodnike. I dalje će se boriti koliko bude mogao da formalno ne obznani tu realnost. Svi sporazumi koji su do sada potpisani u Briselu su faktički međudržavni sporazumi i nijedan ne potvrđuje bilo kakav segment suvereniteta Srbije na Kosovu. Prema Ustavu Kosova Srbi uživaju sva prava koja im pripadaju prema evropskim demokratskim standardima. Ljubav kosovskih Srba prema Srbiji je u sferi emocija, ali dokumenti koji potvrđuju fakte nemaju veze sa emocijama. Vučić će svojim sljedbenicima nastaviti poručivati da je on njihov zaštitnik, i oni će mu vjerovati. To nama ne smeta, jer u stvarnosti Kosovo je nezavisna država čiji zakoni će se morati poštovati i čije demokratske institucije garantuju jednaka prava svim svojim građanima. (IGES)