PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ: Posljednja objava izraelske ambasade ukazuje da se Čović i Dodik nisu predali. Oni koriste laž. Prešutkuje Čović, npr., ovovremeni UZP, koji su 80 godina prije bojovnika iz prošlog rata započeli rabiti ustaše. Hrvatska politika im se odužila nadjevanjem imena po njima i rado bi ih zadržala, ali prevagnuli su benefiti Izraela. Sjetimo se i Čovićevih laži u Zagrebu „o islamskoj BiH“. Stoga nije isključeno da se za postizanje hrvatskog cilja, Čović služio mržnjom koja postoji između Jevreja i muslimana na okupiranom području.

Nakon Čovićevog ekspresnog odlaska u Izrael, pa odmah nakon njega Dodikovog, čekao sam vijesti o izraelskom stavu prema izbornom zakonu BiH. Tim više što je Čović odmah po povratku najavio gambit. Nedugo zatim je ukinuo fašističku bruku, koju 30 godina dobrovoljno nosi na vratu HDZ vlast u Mostaru, a riječ je o promjeni naziva ulica sa ustaškim imenima. Francetić, Budak, Lorkovića i ostali fašisti su po brzom postupku iščezli u robotarnici povijesti. Čović se potrudio i da Dom naroda Parlamenta BiH usvoji definiciju antisemitizma (IHRA), a onda je Predsjedništvo BiH na Dodikovu inicijativu usvojilo rezoluciju koja se odnosni na isto. Sve se to dogodilo nakon njihovog povratka iz Jerusalema. Politički rukopis HDZ o konsocijacijskoj demokraciji se lahko prepoznaje u zbrkanom, skanadaloznom, netačnom i protivrječnom saopćenju ambasade Izraela i ne bi me iznenadilo da je ono napisano u štabu ove stranke. Nema sumnje da je ambasada bezdušno izmanipulirana (ili je htela biti) o legitimnom predstavljanju što u konačnici ide ka ispunjavanju HDZ-ovih ratnih ciljeva, zagovara diskriminaciju i etničke podjele kojima se ugrožavaju prava manjina (Jevreja, također). Ali, ovdje želim govoriti o nečemu drugom, a to je odsustvo bh. lobiranja po svijetu. U Oslobođenju sam 6.11.2021. napisao da se HDZ služi „superiornom i upornom propagandom, ozbiljnijom od bošnjačke, koje zapravo i nema...Neproduktivna 'minderanja', bez oslonca na lobiste i prijatelje u svijetu dovela su nas u ovakvu situaciju“. To je bh. istina, koju treba mijenjati. Sada pogledajte kako je kabinet Alije Izetbegovića svojevremeno lobirao za BiH. Prvo, on se nije sektaški odnosio prema Izraelu, jer je postojanje te države smatrao nepobitnom činjenicom. Naši odnosi nisu bili prisni, ali su bili korektni. Prije 20-tak godina Izrael je „dolazio“ u BiH, a Izetbegović se trudio da održi prihvatljivim te odnose. Ispričat ću jedan događaj koji su Izraelci veoma cijenili. U knjizi III, Alija izbliza, str.171 pišem: „Za vrijeme naše posjete Iranu 1999. Izetbegović je zatražio od Teherana da se iz iranskih zatvora pusti 13 zatočenih Jevreja. Vijest koju je prenio izraelski radio odjeknula je veoma snažno. Najprije se izraelski ambasador u BiH Joel Alon zahvalio na tom prijateljskom gestu...Prilikom posjete BiH zamjenik ministra vanjskih poslova te države Nawah Massalha zamolio je Izetbegovića 16.2.2000. da se i dalje angažira na oslobađanju 10 iranskih Jevreja, koji su bili optuženi za špijunažu (uhapšeno 13, a 3 su puštena uz kauciju)...Četiri mjeseca kasnije i predstavnici Evropskog kongresa Jevreja zamolili su Izetbegovića za pomoć u oslobađanju zatočenih Jevreja. Generalni sekretar Serge Zweigenbaum ispričao je da se radi o 'lovu na vještice' i da su iranski Jevreji nedužni. Nijednom od njih nije dokazana krivica. 'Došao sam kod Vas, jer ste Vi ne samo predsjednik jedne države, nego ste i intelektualac i visoko moralna ličnost, pa imate kredibilitet da intervenirate kod ajatolaha Hamneia na humanitarnom planu'. Izetbegović mu je odgovorio: „Ja sam poslao pismo u Teheran. Imam uticaj kod liberalne struje u iranskom rukovodstvu. Ova trinaestorica su uhapšeni izgleda od radikala. Kada su konzervativci u pitanju, ne mogu puno uraditi. Razgovarao sam i sa predsjednikom Hamneijem i sa Rafsandžanijem. Rekao sam im da je u interesu Irana da ih oslobode, ali rezultati su izostali.“ Jevreji su primili ovu informaciju sa zahvalnošću, a Zweigenbaum je rekao: „Svijet Vas treba, gospodine predsjedniče“.

DEMARŠ MINISTRICE TURKOVIĆ MIP-U I AMBASADI IZRAELA Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković uputila je jučer demarš Ambasadi Izraela. Ona je zatražila pojašnjenje stavova i svrhe objavljenog dokumenta. "Bilo kakva podrška izbornoj reformi koja bi diskriminirala građane Bosne i Hercegovine zbog njihove etničke ili vjerske pripadnosti nedvosmisleno je odbačena od većine parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini", navedeno je, između ostalog, u demaršu. Reagirao je i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Rekao je da Turković "svojim neustavnim ponašanjem nastavlja da narušava ugled Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni". Imajući po običaju drugačije mišljenje Milorad Dodik je u svom stilu dodao: "Želim da zahvalim Državi Izrael na jasnom iznošenju stavova i podršci pravilnom razumijevanju situacije i odnosa u BiH." Zamjenik ministrice Turković, inače kadar HDZ-a, Josip Brković je izjavio da je danas imao telefonski razgovor sa ambasadorom Izraela Noah Gal Gendlerom. "Prenio sam poruku da demarš poslan Ambasadi Izraela u Tirani nije zvanična pozicija države BiH, već samo stajalište jedne političke stranke".

Izraelski vojnik koji je mnogo puta okrvavio ruke na palestinskoj djeci

Iz ove priče, treba izvlačiti pouke. Najprije. Postratna 'vlast' je išla u susret događajima, Izetbegović ih nije čekao, a lobističku mrežu je razvijao stručno, pedantno i odgovorno. Nije bio sektaš već je događajima prilazio realistički. Stoga bi njegovi nasljednici morali iz temelja mijenjati svoj oholi odnos prema događajima i ličnostima. Ako misle da je dobijena bitka time što je visoki predstavnik nametnuo samo tehničke detalje izbornog zakona, grdno se varaju. Posljednja objava izraelske ambasade ukazuje da se Čović i Dodik nisu predali. Oni koriste laž. Prešutkuje Čović, npr., ovovremeni UZP, koji su 80 godina prije bojovnika iz prošlog rata započeli rabiti ustaše. Hrvatska politika im se odužila nadjevanjem imena po njima i rado bi ih zadržala, ali prevagnuli su benefiti Izraela. Sjetimo se i Čovićevih laži u Zagrebu „o islamskoj BiH“. Stoga nije isključeno da se za postizanje hrvatskog cilja, Čović služio mržnjom koja postoji između Jevreja i muslimana na okupiranom području. U konfliktnim zemljama poput Izraela to sigurno pali. Bh. diplomatija mora uložiti koliko danas démarche i zvanično informirati drugu stranu o pravnom poretku koji vlada u BiH, zemlji koja je pružila gostoprimstvo Jevrejima protjeranim iz Španije prije više vijekova. Ovo je potrebno i zato što je jevrejski lobi itekako snažan u SAD, što se vidi po stavovima Amerikanaca u pregovorima o izbornom zakonu. Jevreje nikako ne bismo trebali imati za neprijatelje. BiH treba što više prijatelja i lobista na međunarodnoj ravni. Jakoba Fincija, naprimjer, koji bi imao šta reći u Jerusalemu. On je kao pripadnik jevrejske manjine zajedno sa Dervom Sejdićem, dobio spor pred Evropskim sudom za ljudska prava, jer su onemogućeni da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Nije stvar u tome imamo li ljude. Njih imamo, ali su promjene u glavama nekih osionih političara prijeko potrebne.

Zloglasni ustaški ratni zločinci Mile Budak i Jure Francetić i nazivi ulica sa njihovim imenima po Čovićevom izboru

---

(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)
Kolumna je objavljena u Oslobođenju,10. 8. 2022.