Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac: Uz brojne uspomene, moram se iz ljubavi i poštovanjem i prema svojoj rođenoj djeci, u ovome trenutku prisjetiti i prvih dana i susreta sa našim Salihom Salkom, obzirom da nisam rođeni Mostarac, dolaskom u Mostar 1970. godine, na početak izgradnje budućeg velikog aluminijskoga kompleksa, moji prvi susreti od tada datiraju sa poznanstvom Salke Ćurića. Dobro se sjećam, da je već tada poznati i afirmisani karatista, došao u moj stan (tada zgrada Razvitka), sa filmovima iz dalekoga Japana, sa prikazanim borbama i ljepotama u karate sportu.

Dakle, sinoć, petak, 27.maja 2022. god. održana je svečana akademija u prestižnoj mostarskoj Elektrotehničkoj školi.
Povoda je bilo i više, jer je ovo mjesec maj, zapamćeni i dugogodišnji znani mjesec mladosti, nekada proslavljan od Triglava do Đevđelije.
Dani su to naše nezaboravne mladosti, kada i generacija novih maturanata završava svoj boravak i obrazovanje ovoga nivoa, te zakoračuje u presudno svoje putešestvije na izabranom putu svoje budućnosti.
Na putu ih očekuju mnoga iskušenja, prepreke, prilike i neprilike u izboru njihove profesije za budućnost i kako uspješno privesti kraju i tu najvažniju dionicu svoga obrazovanja.
Međutim, imajući u vidu već pozitivni njihov kućni i porodični odgoj, uspješno obrazovanje u ovoj veoma prestižnoj srednjoškolskoj ustanovi kod uspješnih i divnih njihovih profesora, sa njihovim radnim navikama, nadati se uspjehu.


Bila je svakako i ovo večerašnja prilika da se istaknu svi dobri učenici škole, sa učenicom generacije Aminom Husnić i kako rekoše ponosom generacije učenicom Medinom Krhan.
Svakako najvažniji povod ove svečanosti je bio dan škole i njen „imendan“ po odluci Gradskog vijeća grada Mostara, od 29.marta 2022. god. Škola će nositi naziv naše mostarske i državne sportske legende i ljudske gromade, „Saliha – Salke Ćurića“.

(Foto FB: Sarajevski karate klub "Stari Grad")

Kao stari bivši profesor ove škole, u doprinosu obrazovanja generacija elektro stručnjaka, od koji su i neki moji bivši učenici, u školi, sadašnji profesori prisustvujući ovom svečanom činu, otkrivanja i zvaničnog promovisanja naziva škole imao sam izuzetnu čast i zadovoljstvo, da sa mojom prijateljicom i uzoritom suprugom Almasom našeg velikana Saliha Salke Ćurića, otkrijemo zajednički na simboličan način ploču sa nazivom škole?

Supruga Almasa našeg Saliha Salke i prof. mr. Milan Jovičić

Svakako kao uvod ovome činu, prethodila je impresivna i fascinantna, osmišljena ceremonijalna programska veoma sadržajna i prebogata prestava, od brojnih učesnika koji su evocirali uspomene na lik i djela našeg Saliha Salke Ćurića, do umjetnika u pjesmi i recitalima, do njegovih karatista iz Kareta kluba „Mostar“ čiji je i bio utemeljitelj, kao trener i sportska veličina, još od 1968. godine.
Naš Salih Salko Ćurić, koji se i večeras poput zvijezde koja sija spustio sa nebesa među nas, svojim prisustvom, veličinom i značajem učinio je i sve nas prisutne veoma srećne i vesele.
Ljudska i sportska legenda, kao patriota ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, darivao joj je i svoj život na braniku njene odbrane, kao borac Armije RbiH.
Ne želimo reći da je mrtav, jer i veliki naš književnik Mak Dizdar govori: „Za ovakve ljudske veličine se kaže da je bio ČOVJEK, a majteže je biti čovjek, Smrt nije kraj i smrti zapravo i nema“.
Na mezarju u Lišanima, gdje počiva naš Salih, na njegovom bašluku piše: „I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! ( Kur´an, El-Bekare 154)
Osjetili smo večeras svi zajedno mnogi njegovi prijatelji, njegova supruga Almasa i djeca sin i kćerka, njegovi karatisti i kolege po struci elektrotehničkoj, njegovo prisustvo među nama, kao meleka i nebesku zvijezdu vodilju u viziji sadržaja života i svih ličnih uspjeha u svim domenima ljudskog stvaralaštva.
Nije naš Salih bio samo čovjek od krvi i mesa, već sazdan od mišića, kao kamen kremen, energičan i ponosan, humanista sa srcem i dušom, vrhunski sportista, utemeljitelj karatea u našoj državi i nosilac najvećeg ranga crnoga pojasa.
Intelektualac i diplomirani elektro inžinjer, porodičan čovjek i brižan suprug naše Almase i roditelj svoje djece.
Patriota ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine i borac Armije BiH, koji je i svoj život njioj poklonio.
Naš Salko je ponos i dika i svoga rodnoga grada Mostara i Sarajeva i cijele države Bosne i Hercegovine.
Zato, neka naš Salih Salko tamo mirno počiva, lahka mu bila naša mostarska zemlje, ali evo i večeras naša sjećanja su neizmjerna i trajna na tu ljudsku veličinu i ljudsku gromadu.


Naš Salko je zaslužio sva priznanja, kako državna i regionalna i mostarska i sarajevska, ali eto mi mu se na ovaj naš način odužujemo, jer nositi naziv jedne ovakve obrazovne institucije po njegovoj profesiji, nešto je izuzetno pohvalno i srdačno, dostojanstveno, humano i kolosalno.
Salko Ćurić je bio prvi karateka u Bosni i Hercegovini, prvi šampion SFR Jugoslavije u borbama u srednjoj kategoriji, vicešampion u apsolutnoj, prvak u katama, prvi bosanskohercegovački reprezentativac, te prvi učitelj karate u Bosni i Hercegovini. Zaslužan je za stvaranje čitave plejade karate majstora. Svi bitni karate majstori u Bosni i Hercegovini su direktni ili indirektni Ćurićevi učenici. Bio je dugogodišnji član karate reprezentacije SFR Jugoslavije i osvajač medalja širom svijeta
U svojoj knjizi "Moj Put" Ilija Jorga je dio posvetio Salki Ćuriću napisavši da je upravo Ćurić bio njegov najbolji učenik. Posthumno mu je dodijelio zvanje 8. dan uz riječi: "Jedino on je mogao biti kao ja ili čak i bolji od mene!
Dana 29. ožujka 2022., Gradsko vijeće Grada Mostara je jednoglasno odlučilo da JU Srednja elektrotehnička škola Mostar promijeni naziv u JU Srednja elektrotehnička škola "Salih-Salko Ćurić" Mostar, na čemu smo zahvalnim gradskim vijećnicima, jer se na takav način i odužujemo našem građaninu ovoga grada i trajno se sjećamo ove sportske i ljudske gromade, rođene i stasale u gradu Mostaru.
Ovom prilikom, veoma je bitno istaći i „kumstvo“ ove inicijative, od našeg poštovanog i cijenjenog direktora škole i profesora, Jasmina Drljevića i njegovog uzoritog kolektiva, koji su i pokrenuli inicijativu u odabiru i usvajanju ovoga naziva škole.
Moram se i prisjetiti i njegovog rah. Babe, našeg profesora Seje Drljevića, moga dobrog prijatelja i saradnika u profesorskoj funkciji, koji mi je lijepo prišao u prvim našim susretima, jer sam bio došljak u ovaj grad kao stručnjak u izgradnji aluminjskoga kompleksa, ponudio mi je svu svoju pomoć u svako vrijeme.
Dobro su govorili naši stari: „Neće kruška ispod kruške“, takav je i dobar i veoma uspješan njegov sin, direktor škole, profesor Jasmin Drljević, pravi čovjek na pravom mjestu.
Uz brojne uspomene, moram se iz ljubavi i poštovanjem i prema svojoj rođenoj djeci, u ovome trenutku prisjetiti i prvih dana i susreta sa našim Salihom Salkom, obzirom da nisam rođeni Mostarac, dolaskom u Mostar 1970. godine, na početak izgradnje budućeg velikog aluminijskoga kompleksa, moji prvi susreti od tada datiraju sa poznanstvom Salke Ćurića. Dobro se sjećam, da je već tada poznati i afirmisani karatista, došao u moj stan (tada zgrada Razvitka), sa filmovima iz dalekoga Japana, sa prikazanim borbama i ljepotama u karate sportu. To je sasvim, prije svih oduševilo i privuklo pažnju moje djece, koji su odmah postali poklonici, zaljubljenici i počeli su prve treninge karatea u Karate klubu „Mostar“. Od tada je Salko postao uzor i ponos, nadahnuće i magija za moju djecu, kao i za brojne mališane i omaladinu u gradu Mostaru, a docnije i šire. Postao je oličenje osobe, kao uzor i nadahnuće, mladih naraštaja i generacija, na koju su se mogli uvijek osloniti.

Meleku naš i nebeska zvijezdo, među nama trajno i vječno ostati ćeš u najljepšim uspomena, a naše sve buduće generacije stručnjaka iz ove prestižne mostarske škole tvoga imena i prezimena, trajno će se dičiti tvojim likom i djelima, sa svim tvojim dragim i voljenim.