Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović zvani Šok i Mladen Čovčić zvani Rogatica su prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine oslobođeni optužbi za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno ubistvo osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine.

Vikić, u svojstvu komandanta Odreda milicije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (MUP RBiH), i Pušina, nekadašnji pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, oslobođeni su optužbe da su znali ili mogli znati da se njihovi podređeni spremaju počiniti ubistva te da su propustili da kazne počinioce, dok su Uzunović i Čovčić, u svojstvu bivših pripadnika Jedinice rezervnog sastava policije, oslobođeni optužbe da su učestvovali u ubistvima osam zarobljenih vojnika i prevozu njihovih tijela na Darivu, gdje su zapaljena.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić je u kratkom obrazloženju presude naveo kako je analizom svih provedenih dokaza utvrđeno da Tužilaštvo van razumne sumnje nije ponudilo dokaze iz kojih bi se izveo zaključak da su optuženi počinili djela koja su im stavljena na teret.

Tužilaštvo je, prema ocjeni Suda, tokom postupka tvrdilo da je Vikić bio komandant Jedinice rezervnog sastava, dok iz provedenih dokaza proizilazi da je bio komandant Odreda milicije MUP-a RBiH, kao i da je za osam ubijenih vojnika utvrđeno da su bili pripadnici JNA, a ne Vojske Republike Srpske (VRS), koja tada još nije bila formirana, kako je, prema Božićevim riječima, navodilo Tužilaštvo.

Usljed kvara na transporteru na području Dobrinje – Aerodromskog Naselja, zarobljeno je osam vojnika, koji su prebačeni u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, a potom u Dom policije, ali Sud nije utvrdio da li su vojnici ušli u sami hol objekta ili u podrum ili su sprovedeni na stražnji izlaz.

“Nesporno je da je osam vojnika lišeno života u Velikom parku, da tijela njih šestorice nikada nisu pronađena, dok su identifikovani Zoran Marković i Nedeljko Vujičić”, kazao je sudija Božić.

Nepouzdani su iskazi svjedoka, prema ocjeni Sudskog vijeća, koji su navodili da je Uzunović “jedno od lica koje je pucalo u zarobljenike” i da je kombi s tijelima ubijenih vozio prema Darivi, jer su neki od svjedoka odustajali od svojih izjava, niti su ovog optuženog mogli identifikovati kao osobu koja je utovarala leševe u kombi.

Optuženog Čovčića, kako je rečeno u obrazloženju presude, nijedan svjedok nije doveo u vezu sa ovim događajem.

Svjedoci Tužilaštva i Odbrane, kako je kazao sudija Božić, kao izvršioce ubistava navodili su Nedžada Herendu i Edvina Jusića, ali dokazi pokazuju da oni nisu bili pripadnici odreda kojim je komandovao Vikić, kao ni da su to bili Uzunović i Čovčić.

Da bi se utvrdila komandna odgovornost, koja je stavljena na teret Vikiću i Pušini, potrebno je utvrditi, prema Božiću, efektivnu kontrolu i odnos nadređeni-podređeni, ali to Tužilaštvo nije dokazalo.

“Jasno je da Vikić ni na koji način nije bio nadređeni Jusiću, Herendi, ali i Čovčiću i Uzunoviću, za koje nije dokazano da su bili izvršioci, te je jasno da nije dokazan odnos nadređeni-podređeni. Nije Sud mogao utvrditi da je Vikić znao ili mogao znati da se vojnici dovode u Dom policije”, kazao je sudija Božić.

Prema njegovim riječima, Pušina se, kao pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, teretio da je propustio nužne mjere i radnje da se kazne počinioci ubistava i to kao osoba nadređena Vikiću, za šta nisu ponuđeni dokazi, kao ni da je bio obaviješten o događaju u Velikom parku.

“Vijeće je utvrdilo da je ministar bio nadređeni Vikiću, a ne pomoćnik ministra”, dodao je predsjedavajući Sudskog vijeća.

Na samom kraju obrazloženja presude, sudija Božić je rekao da nije zadatak Vijeća da sprovodi istragu, već da sudi na osnovu dokaza.

Vikić, Pušina, Uzunović i Čovčić su oslobođeni naknade sudskih troškova, dok se srodnici oštećenih sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

Vikiću i ostalima suđenje je počelo u martu 2017.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe. ( Haris Rovčanin, detektor.ba)