Dok je bio živ bosanski kralj Dabiša Kotromanić, imala je samo naslov kraljice, bez vlasti i bez moći. Historija je poznaje kao kraljicu Jelenu koju je narod nazivao Grubom. Tim imenom nazivali su jake, stasite i odlučne žene. Igra sudbine učinila je ono što joj nije bilo suđeno ni po jednom zakonu dinastičke bosanske kraljevine kuće Koromanića: Bosanski joj je stanak dao vlast, uzdigao ju je mimo vladajuće kuće, uzvisio ju je i kao ženu, bez kompleksa i muške prepotencije koje ni danas ne manjka ovome svijetu udešenom po muškom kroju.

Podsjetimo se: Dabiša je umro 5. septembra 1395., ostavivši Tvrtkovo naslijeđe u početnom destruiranju... Svijet koji je opkoljavao Bosnu – vrio je u nemirima. Ugarski kralj Sigismund, osporen i u Budimu, kretao se prema Bobovcu da preuzme krunu „kako je bilo dogovoreno“. Bosanski velikaši nisu među Kotromanićima vidjeli novog suverena: Tvrtkov (vanbračni) sin Stjepan Ostoja im se nije sviđao, a Dabišin je sin jos bio premalen.

Ni nakon dva mjeseca nakon kraljeve sahrane, svijet još nije znao što se dešava s bosanskim tronom, čiji je i čiji će biti. Hoće li na njemu sjediti tuđin ili će biti – po svemu – kralj bosanski? Vidi se zabilježen datum - 24. novembra 1395. – da tog dana kralj Sigismund jaše prema bosanskoj granici, a već je, u prethodnici, po poklisarima poslao povelje o postavljenjima na visoke pozicije Bošnjane koji pristaju uz uzurpatora. Ali, nasuprot njima bila je golema snaga velikih vojvoda bosanskih – Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Sandalja Hranića. i kneza Pavla Radinovića! Preko njih se neće moći ništa!

AUTOROVA PORUKA: Upravo ste pročitali jedan od novih tekstova iz novog, četvrtog, proširenog i ispravljenog izdanja poznate knjige Ibrahima Kajana, Tragom bosanskih kraljeva.Knjiga će u uskoro izaći iz tešanjske štamparije izdavačke kuće Planjax, u malom, bibliografskom tiražu. Bosanska joj je cijena, za orijentaciju zainteresiranim, 25,00 konvertalilnih maraka. Knjiga se neće prodavati u knjižarama, nego isključivo na javnim književnim promocijama i putem narudže upućene Planjaxu na mail: e-mail [email protected]. Bude li zainteresiranih da nabave knjigu s autorovom potpisom i posvetom, neka pišu na e-mail [email protected]. Pišite, pitajte, a mi ćemo odgovoriti.

A onda je opet povijesni mrak pa iznenada zaiskri vijest iz Dubrovnika iz koje se jasno razabire da je Bosna dobila kralja, dapače – kraljicu! Vijeće umoljenih raspravljalo je 22. decembra 1395. Hoće li „bosanskoj kraljici poslati dohotke koje su primali raniji kraljevi bosanski, stonski i dmitrovski....“ Onda su opet, o istom, raspravljali 5. i 13. janura 1396, teško se odvajajući od peneza koji su pripadali bosanskom dobitku.

To znači da je Stanak predao vlast Jeleni Grubi, uručio joj krunu i žezlo u jedom od dana između 24. XI. i 22. XII. 1395. – i barem privremeno, riješio problem na uzvišenoj stolici. Najsnažniji akteri bosanske politike su uradili ono što su željeli: odstranili tuđina i neprijatelja od prijestolja, zadržali pa i povećali svoju moć, na prijstolje postavili nemoćnu fuguru kojoj će uvijek moći diktirati što treba raditi!

Podaci o vladanju kraljice Jelene svodivi su u najvećem broju na uski krug poznatih relacija i činjenica: komunikacija Bobovca i Dubrovnika; izdavanja povelja i dopisa; organiziranje prigodnih svečanosti, primanje i slanje povjerljivih deputacija… Naravno i onih dosadnih opetovanih rutinskog poslaova koji nemaju kraja - natezanje oko dohodaka, dubrovačkih intervencija i podmićivanje, uvođenje i ukidanje carina „tamo gdje nikad prije nisu bile“... sve unutar Bosne, a ništa iznav njezinih granica. Potpunu kontrolu imala su trojica spomenutih velmoža, neograničenih gospodara života i smrti u svojom golemim područjima – snažnijim nerijetko od samog Kraljevstva! Hrvoje je bio najistaknutiji, najveći manipulator krhkog prijestolja i male kraljice, a kad je poželio, pozivao je i Turke da oružjem „očiste teren“ njegovih interesa kojima nije bilo kraja ni konca. Kraljičin položaj je samo naizgled bio čvrst: međutim, svakog trena je mogla ostati bez krune, a to će se ubrzo i desiti... trebala je samo jedanput „stati na put“ nečijoj samovolji. Da, kraljica je to i uradila, jednom, pa i dvaput.

Prvo što zapažaju dokumenti starih arhiva jest nasilnost Sandalja Hranića u zahtjevu da Dubrovčani njemu, a ne Kruni, isplaćuju stonski i dmitrovski danak. Ne uspjevši, on otvara nove carine pred Stonom, koje „nikada nisu postojale“. On ih otvara, a kraljica ih ukida.

Prijetvorni Dubrovčani, da bi dobili „Nove zemlje“ (između Grada i Stona), idu izokola pa interveniraju kod „kralja Sigismunda da posreduje kod vojvode Hrvoja, da utječe na Kraljicu“ – dijeleći bogate darove u benificijama, u zlatu i tkaninama i u živoj valuti, samo da dođu do svog cilja, da oduzmu od Bosne makar krpicu njezina suvereniteta. I kad te prijetvorne putanje nisu uspjele, o čemu nema opopljivih tragova, Dubrovački senat (iz vedra neba!) 13. maja 1397. raspravlja o nužnosti slanja izaslanstva „novom bosanskom kralju“ (za kojeg oni znaju već od mjeseca marta, pa se brinu da o tom sazna i kraljica Jelena) – ili će, što je prevladalo, ipak poslati protovestijera Žoru kraljici i tražiti potvrdu povlastica....“ Ko je bio taj „bosanski kralj“, taj „regem Bossne“, nikad se nije saznalo! Kroz cijelu 1397. i prvu polovicu 1398. godinu nešto se opako zbivalo u Bosni, uključujući bježanja, migracije, organiziranje konvoja za supruge najistaknutijih velikaša prema Dubrovniku, Starigradu (Cavtatu), Stonu i Splitu. Šta se dešavalo, što krije povijesni mrak – ne zna se gotovo ništa. Osim, da je jednog dana nestalo kraljice Jelene Grube, nestalo je kao vladarke. Kako i u kojim okolnostima – ostala je velika tajna. Da je izabran novi bosanski kralj, vidljivo je iz zaključka dubrovačkog senata zapisanog u mjesecu maju 1398., „da se rektor i Malo vijeće mogu upustiti u pregovore s poslanicima (noviter creatum regem Bossinensem) Stjepana Ostoje...“, vanbračnog sina velikog kralja Tvrtka Prvog Kotromanića.

Vladanje Jelene Grube, kakvo god bilo, više je nego zanimljivo; govori posredno o Bošnjanima, njihovoj spremnosti uvažavanja i uzdizanja u najveće časti i dužnosti ne samo ženu, kao takvu, nego i djecu rođenu izvan braka koju su Kotromaniću izjednačavali u pravima kao i djecu rođenu u braku.