Danas, 14. šabana 1443. god. uoči mubarek noći Lejle-i berata poslije ikindije-namaza ispraćamo na Ahiret iz harema Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu brata, prijatelja, velikog alima i intelektualca Fikreta Karčića.

Malo je reći da me vijest o smrti Fikreta Karčića rastužila. Mnogo više od toga – Fikretov odlazak je u meni izazvao osjećaj, kojeg prije nisam imao. Izazvao je osjećaj gubitka nekoga, čije nam je prisustvo odavalo duhovnu i moralnu sigurnost u vjeri i naciji.

Imam mnogo dragih uspomena sa Fikretom, onih prijateljskih i i onih profesionalnih.

Kao glavni imam Zagrebačke džamije (1986 – 1991) radova sam se Fikretovom dolasku u Zagreb na međunarodni simpozij o islamu, a ponajviše njegovom uvijek svježem i uvjerljivom predavanju o islamskom šerijatu.

Uspravan u stasu, ispravan u govoru, jasan u poruci, izdašan u pouci, izravan u nauci, dostojan u kritici, nepokolebljiv u stavu i precizan u riječi Fikret Karčić je bio svjetionik u liku bosanskog alima, koji je usporediv sa Hasanom Kafijem Prušćakom i bosanskim intelektualcem, koji usporediv sa Mustafom Imamovićem.

Kod Fikreta Karčića nije bilo viška riječi ni o čemu i ni okome. Svaka je riječ kod njega bila izvagana na vagi pune odgovornosti prije nego je izrečena. A višak riječi, koje je slušao od dugih, Fikret je jednostavno prešućivao, kao da ih nije ni čuo.

Moram priznati bio sam mu zavidan na tome. Kažem to sa punom poniznošću pred Bogom i pred Fikretovom sjenom, za kojeg mogu pouzdano reći da je živio kako je govorio i govorio je kako je živio.

Kada sam mu osamdesetih u Zagrebu rekao da je otvorena mogućnost za gostovanje profesore sa FIN-a u Sarajevu na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Maleziji, Fikret je bez oklijevanja prihvatio ponudu.

Bila je to prilika za njegovo osobno muslimansko međunarodno profesorsko iskustvo u jugoistočnoj Aziji, iskustvo koje je Fikret na najbolji način po povratku iz Malezije primjeni kod nas.

No, mnogo više od toga, Fikret je svojim naučnim i intelektualnim radom i zalaganjem ostavio neizbrisiv i uzorit ugled na „Universiti Islam Antarabangsa Malaysi“ (UIA) tako da su bosanskim studentima bila širom otvorena vrata da na tom univerzitetu stječu visoku naobrazbu, koja im je osigurala važno mjesto u poratnim bosanskom društvu.

Nakon šest godina boravka u Maleziji, profesor Fikret Karčić se vraća doma sa svojom porodicom sa ogromnim naučnim i profesorskim iskustvom, kojeg zdušnu nudi Islamskoj zajednici.

Uistinu, Fikret Karčić je bio „vojnik“ vjere, nacije i države. Bio je hizmečar Islamske zajednice u svakom pogledu. Osobno sam mu zahvalan za podršku i pomoć, koju mi je pružao u mom časnom poslu reisu-l-uleme u Bošnjaka.

Žao mi je što se nisam s njim više i češće družio u zadnje vrijeme. Možda sam čekao da dođe u penziju pa da se družimo u miru i mirovini.

No, Allahovo je najpreće!

Jer svi smo Allahovi i svi se Allahu vraćamo!

Učim dovu Allahu Milostivom da našem Fikretu Karčiću oprosti grijehe i uvede ga u Svoj Džennet!

„O smirena dušu, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i On s tobom zadovoljan. Pridruži se Mojim pokornim robovima, uđi u Moj Džennet!

Učim dovu Allahu Milostivom da Fikrotovoj hudovici Hamidi – hanumi podari sabur!

Njegovim sinovima Hamzi, Harunu i Hikmetu neka Allah podari snagu i volju da nastave put pravedni svoga oca!

Njegovoj sestri Bahriji i bratu Bekiru neka Allah podari osjećaj časti što su imali takvog brata!

Njegovim snahama Senadi i Amri neka Allah podari ponos što su imali takvog svekra!

Njegovim zetu Mustafi neka Allah podari lijepo sjećanje na brata i prijatelja u sudbini!

Njegovim unučadima Affanu, Iman, i Fejsalu neka Allah podari uzoritu uspomenu na djeda, koji je sve učinio što je mogao u svom dunjalučkom životu da im budućnost u Bosni bude bolja od njegove/naše daljne i bliže prošlosti!

Njegovoj/našoj Islamskoj zajednici neka Fikret Karčić bude uzor kako se radi i djeluje za opće dobro vjere, nacije i države!

Dragi Fikrete, tvoj dunjalučki kitab ispisan je i zatvoren!

Neka ti dođe s desne strane!

Siguran sam da ćeš ga ti znati čitati jasno i precizno.

Nama koji ovdje ostajemo, niko ne zna do kada, ostaje da ti kažemo: - Halal olsun!

Halali i ti nama!