AKADEMIK PROF. DR. FERID MUHIĆ: Istina koju niko ne može dovesti u pitanje ni osporiti, koju potvrđuju sve činjenice glasi: u agresiji 1992-95. godine, Bosnu nije odbranila nikakva anonimna “raja“, Bosnu su odbranili Bošnjaci! Isti oni protiv kojih je i pokrenta vojna agresija, spolja i iznutra! Organizator otpora bila je SDA, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. U svom tekstu A.K., potpuno prešutkuje tu istinu, a SDA kao politički faktor odbrane i Aliju Izetebegovića kao pravnog i legitimnog predstavnika države BiH, od početka agresije do potpisivanja dejtonskog dogovora, dok Bošnjake, bilo kao branitelje BiH, bilo kao žrtve agresije, u cijelom tekstu ne spominje ni jedan jedini put!

Najprije u listu “Oslobodjenje”, a zatim i na sajtu Bošnjaci.net , naišao sam na tekst pod naslovom: “RAJA POBIJEDILA U RATU, INTELEKTUALCI GUBE DRŽAVU”. Intrigiran ovim naslovom, posvetio sam se čitanju teksta da nađem odgovor na pitanja koja su u naslovu ispuštena: Koja “raja”, u kom to ratu, koju to državu gube ti neodgovorni mangupi intelektualci?

Pokazalo se da su ta “raja” Bosnjaci, u borbi protiv agresora SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) a u početku i protiv Hrvatske, 1992-95. godine, a da su zločesti intelektualci oni koji svoje stavove temelje na istini o toj agresiji. Evo šta o tome piše autor, akademik BANUK, prof. dr. Aleksandar Knežević:

“U veoma teškim ratnim uslovima stvara se Armija Republike Bosne i Hercegovine. Teško se dolazi do oružja. Ipak, ta armija ne dozvoljava pad Sarajeva, Mostara, Bihaća, Tešnja i drugih napadnutih gradova. Na mnogim frontovima pobjeđuje. Goloruka raja postiže pobjedu nad jednom od najjačih armija svijeta – JNA. Pred početak dejtonskih pregovora u jesen 1995. Armija RBiH ima inicijativu…Ti ljudi su uprkos svakodnevnim atacima održali ljudskost i osjećaj bosanstva…Bošnjologija, hrvatologija i srbologija su postale važne naučne oblasti na kojima se zasniva nerazvoj države. Tako uspješno da to prihvataju i međunarodne ličnosti koje pozivamo da spriječe raspadanje Bosne i Hercegovine. Ne zna se koliko će dugo to trajati, koliko će ova država nazadovati, ali razvoja bilo koje države nema bez građanskih sloboda, a ne kolektivnih stega. Nema bez bosanstva - osjećaja pripadnosti svojoj državi…Pošto neće svi intelektualci da napuste državu, očekuje se da se ipak izvjestan broj njih okrene ka razvoju države, da misle svojom, a ne glavama etnonacionalista i kleptomana. Da će više voditi računa o svojoj, nego o stranim državama. Da će se ostvarivati napredak budućih pokoljenja na ovoj teritoriji.”

I na sve to – tajac. Niko ni jedne kritike! Osim par pohvala da je to “odličan tekst”?? Da je neko napisao: “Raja je pobijedila u ratu Jugoslavije protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu!“, sigurno bi mnogi uz opravdano negodovanje, podsjetili autora da su fašizam u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata, pobijedili komunistička partija i Josip Broz Tito, koji su organizovali partizanski pokret. To se zna i to niko pri zdravoj pameti ne bi osporio, niti osporava. Ali da Bosnu i Hercegovinu u borbi protiv agresije 1992-95. godine, nije odbranila nikakva anonimna “raja”, nego u daleko najvećem broju njen autohtoni narod - Bošnjaci, konkretno organizovani od SDA na čelu sa Alijom Izetbegovićem, uz rijetke i utoliko časnije izuzetke sjajnih pojedinaca Srba i Hrvata, e to se ne zna, to su svi zaboravili, to su neki čak i izmislili, toga valjda nije ni bilo?

I tvrdnja da su u toj pobjedi intelektualci šutjeli i krili se – kako kaže isti autor, ne samo da je netačna, nego je katastrofalno pogrešna! Ne samo da intelektualci nisu ćutali, nego su imali najvažniju ulogu, jedni u pripremi i organizaciji agresije na BiH, drugi u odbrani BiH od agresije! Projekt je planiran u SANU iz Beograda, sa desetinama uglednih knjževnika, pjesnika, slikara, profesora i doktora nauka. Štab agresora na Palama, uključivao je doktore nauka, na sramotu filozofije i najmanje jednog doktora filozofije: Aleksu Buhu, dok je na čelu toga štaba agresora unutar BiH bio Phd. Radovan Karadžić, danas zatvorenik osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti na doživotni zatvor! S druge strane, u borbi protiv agresora i odbrani BiH takođe su imali ključnu ulogu i svoj život položili bezbrojni intelektualci, i kao nevine žrtve etničkog elitocida (najdrastičniji primjer je Prijedor!), i kao heroji koji su položili svoj život – mahom Bošnjaci, kao i hvale dostojni Srbi i Hrvati!

Bosnu i Hercegovinu u borbi protiv agresije 1992-95. godine, nije odbranila nikakva anonimna “raja”, nego u daleko najvećem broju njen autohtoni narod - Bošnjaci, konkretno organizovani od SDA na čelu sa Alijom Izetbegovićem, uz rijetke i utoliko časnije izuzetke sjajnih pojedinaca Srba i Hrvata, e to se ne zna, to su svi zaboravili, to su neki čak i izmislili, toga valjda nije ni bilo?

Znamo ko hoće da to se zaboravi! Znamo i kome je u interesu da se prihvati priča kako su u agresiji na BiH 1992-95. godine “građani” ubijali “građane”, iako se zna da su Srbi, a jedno vrijeme i Hrvati, ciljano ubijali upravo Bošnjake, koje su denominirali kao narod i proglasili za vjersku skupinu imenovanu “Muslimanima”, ne kao “građane“, nego upravo zato što su Bošnjaci i pogotovo, zato što su muslimani, svejedno da li sa velikim ili malim početnim slovom, a ne zbog nekakvog njihovog naknadno izmišljenog “bosanstva“! Dobro znamo i to da ni agresori, ni žrtve agresije na BiH 1992-95., nisu bili “Bosanci“ niti su se borili za nekakvo “bosanstvo“. Ponovićemo još jednom: Agresori su bili Srbi, dijelom iz Srbije i Crne Gore, dijelom Srbi, “građani“ BiH, dijelom Hrvati iz Hrvatske i domaći Hrvati, “građani“ BiH. Žrtve su primarno bili Bošnjaci (Muslimani), i Srbi, odnosno Hrvati koji su se, sebi na čast, solidarisali sa Bošnjacima.

Sam Radovan Karadžić je to jasno naznačio kada je sa govornice Parlamenta BiH priprijetio “fizičkim nestankom Muslimana“! To je precizirao i Aleksandar Vučić kada je pozvao na “ubijanje 100 Muslimana za jednog Srbina!“ To je naglasio komandant agresorskih snaga, organizator genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 1995, Ratko Mladić, sada osuđenik na doživotni zatvor, tada general JNA pod direktnom komandom načelnika generaštaba JNA u Beogradu, Blagoja Adžića, po naređenju Slobodana Miloševića, predsjednika SR Jugoslavije, kada je, između ostalog, naredio svojim vojnicima: “Koljite Turke, ne trošite na njih metke“. U njegovom vokabularu, 'Turci' su bili Muslimani, odnosno Bošnjaci. Konačno, to potvrđuje i činjenica da je u toj agresiji 49% teritorije države Republike BiH okupirano i da je odmah u nazivu ovog dijela integralne BiH (danas entiteta), naglašeno da je ta teritorija od sada isključivo srpsko vlasništvo: “Republika Srpska“!

Istina koju niko ne može dovesti u pitanje ni osporiti, koju potvrđuju sve činjenice glasi: u agresiji 1992-95. godine, Bosnu nije odbranila nikakva anonimna “raja“, Bosnu su odbranili Bošnjaci! Isti oni protiv kojih je i pokrenta vojna agresija, spolja i iznutra! Organizator otpora bila je SDA, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. U svom tekstu A.K., potpuno prešutkuje tu istinu, a SDA kao politički faktor odbrane i Aliju Izetebegovića kao pravnog i legitimnog predstavnika države BiH, od početka agresije do potpisivanja dejtonskog dogovora, dok Bošnjake, bilo kao branitelje BiH, bilo kao žrtve agresije, u cijelom tekstu ne spominje ni jedan jedini put!

Cijeli tekst je pamflet, bezočni falsifikat historijskih činjenica bez presedana u Historiji kao nauci. Površan i irelevantan u političkoj analizi, providan u intenciji da se promovisanjem floskule “bosanstvo“, ova paškvila negira postojanje Bošnjaka kao autohtonog naroda Bosne i Hercegovine, sa očitom namjerom da se prikriju kako zločini izvršeni nad njima, tako i izvršitelji tih zločina!
I na kraju:

Osjećaj pripadnosti sopstvenom narodu, duhovnom i kulturnom identitetu i posebno, njegovoj državotvornoj tradiciji, ne slabi, nego pojačava osjećaj pripadnosti zajedničkoj državi i kao takav je temelj postojanja svake države. Na tom principu osnovane su sve nacionalne države nastale raspadom SSSR-a, od onih na tlu Evrope: Češke i Slovačke, Litvanije, Letonije i Estonije, Bjelorusije, Moldavije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Kosova - do svih država nastalih poslije tog raspada na tlu Azije! U tim i takvim okolnostima, zagovarati ideju da samo Bosna i Hercegovina treba bude država bez svog naroda, bez duhovnog i kulturnog identiteta, bez državotvorne tradicije, znači zalagati se za njen nestanak.

Svaki akt negiranja, prešutkivanja, ignorisanja postojanja Bošnjaka kao autohtonog naroda, jeste akt direktnog napada na opstanak Bosne i Hercegovine kao države! Jedini garant opstanka države Bosne i Hercegovine jesu Bošnjaci!