Proglas dana
ČEKA SE NA AUTENTIČNI BOSANSKI GLAS
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 18. Dec 2021. 11:12:25
DR. MUSTAFA CERIĆ: Nema više nepoznanica: Srbijanski Bosanci su 10. decembara/prosinaca, 2021. god. najavili šestomjesečni (ne)mir u Bosni. (U Beogradu su Srbi Bosanci, a u Bosni su Srbi. Ne žele da ih se u Bosni zove „bosanski Srbi“. Dakle, Srbi u Bosni su „srbijanski Bosanci“ jer se tako najbolje osjećaju dok rade za Srbiju protiv Bosne).
Šest mjeseci nije ni kratak ni predug period da bosanski vitezovi osmisle šta im je činiti da budu sposobni i spremni da zaštitite bošnjački/bosanski narod od srpskog genocida i odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske nacije i države.


Ne mogu se dogovoriti oni koji govore istim jezikom.
Dogovorit se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja!

(Dželaluddin Rumi)

Gotovo svi su zabrinuti o stanju ni mira ni rata u našoj zemlji.

Nije da ni mi, Dobri Bošnjani (Bono Homini), tj., Bošnjaci/Bosanci, nismo zabrinuti, ali šutimo i… čekamo da vidimo šta će se desiti … nama s nama … i njima s nama ili bez nas …

Njima nije problem što u ovoj buci ne raspoznaju autohtoni bosanski glas. Nije im problem ni što im nije jasno šta misle Bošnjaci/Bosanci. Jer su navikli da oni misle za njih. Često pogode, ali i promaše jer nisu čuli autentični bosanski glas.

Problem je što se u ovoj buci ne čuje bosanski glas. Ne čuje se jasni i nedvosmisleni bosanski stav.

Ne raspoznaje se autentični utvrđeni nacionalni i državni plan za spas nacije i države.

Nema potreba objašnjavati da je bolje mudro šutiti nego nesuvislo glasno govoriti.

Ali, ima potrebe reći da je glupo mudro šutjeti kad se mora susvislo glasno govoriti.

Lakše je to nego kopati rovove za obranu nacije i države!

Čuju se pojedinačni glasovi raštimanog orkestra probosanskih stranaka, koje se međusobno nadmeću oko mrvica (pro)bosanske vlasti.

Oni su toliko međusobno raštimani da ih Dodikova priča o secesiji ne dotiče niti ih Čovićeva priča o aparthejdu ne potiče da se ujedine u bosanskom duhu na način:

- da zlonamjerna negacija genocida treba da bude namjerna afirmacija;
- da prividna povučenost bosanskog duha treba da bude očita manifestacija;
- da vjekovna raznolikost bosanskog duha treba da bude vječita prepoznatljivost;
- da opipljiva blagost bosanskog duha treba da bude trajna vitalnost;
- da povijesna nevinost bosanskog duha treba da bude zavjet za sigurnu bosansku budućnost;
- da dokazana iskrenost bosanskog duha treba da bude neupitna moralnost;
- da čelična otpornost bosanskog duha treba da bude neuništiva sposobnost za bosansku čast i slobodu.


Nema više nepoznanica: Srbijanski Bosanci su 10. decembara/prosinaca, 2021. god. najavili šestomjesečni (ne)mir u Bosni. (U Beogradu su Srbi Bosanci, a u Bosni su Srbi. Ne žele da ih se u Bosni zove „bosanski Srbi“. Dakle, Srbi u Bosni su „srbijanski Bosanci“ jer se tako najbolje osjećaju dok rade za Srbiju protiv Bosne).

Šest mjeseci nije ni kratak ni predug period da bosanski vitezovi osmisle šta im je činiti da budu sposobni i spremni da zaštitite bošnjački/bosanski narod od srpskog genocida i odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske nacije i države.

Srpsko-hrvatski dogovor o podjeli Bosne na račun konačnog rješenja/istrebljenja Bošnjaka/Bosanaca je na djelu!


Vrijeme je da se čuje autentični bosanski patriotski glas, kao izraz bosanskog neuništivog i nepobjedivog bosanskog duha ne jedne uskogrudne političke opcije, već jedne autohtone i autonomne nacije Bošnjaka/Bosanaca, koji su, nakon svega što su čuli, vidjeli i doživjeli u genocidu i nakon genocida u Bosni došli do nepobitne spoznaje:

1) Srpsko-hrvatski dogovor o podjeli Bosne na račun konačnog rješenja/istrebljenja Bošnjaka/Bosanaca je na djelu!

2) Po tom hrvatsko-srpskom dogovoru o podjeli Bosne Srbi i Hrvati u Bosni podjednako ne žele ništa dijeliti s Bošnjacima/Bosancima, najviše zato što su većinski muslimani – ne žele dijeliti ni prostor, ni državu, ni vlast, ni jezik, ni kulturu – ništa što čini Bošnjake/Bosance slobodnim, zadovoljnim i ponosnim

3) Srbi ne žele ništa dijeliti s Bošnjacima/Bosancima u Bosni zato što ih opterećuju punopravne presude za njihov genocid nad Bošnjacima/Bosancima, koji su krivi što su ostali živi da svjedoče o srpskom genocidu.

4) Srpska politika nema moralne snage da prizna grijeh genocida i zatraži oprost od Bošnjaka/Bosanaca, koji ih se nimalo ne boje ni nakon genocida, već ih zovu da ostanu u Bosni da opet zajedno žive. Srpska politika nema snaga da pogleda u oči Bošnjacima/Bosancima i zato bježi od njih pod izgovorom da zajednički život u Bosni nije moguć, niti je moguća bosanska država sa Srbima, kojima je Srbija mati, odnosno maćeha.

5) Bošnjaci/Bosanci moraju shvatit da nema načina da srpska politika promijeni svoj kurs s Miloradom Dodikom ili bez njega. Nema tih ustupaka koje bi Bošnjaci/Bosanci mogli ponuditi Srbima, koji bi ih zadovoljili da odustanu od secesije i destrukcije bosanske države u korist Srbije. Gorka je to spoznaja, ali je tačna.

6) Hrvatska politika u Bosni, bar što se tiče Dragana Čovića, ima krizu moralnog i političkog identiteta, koju podgrijava trenutni predsjednik Zoran Milanović, koji ne ratuje samo sa Bosnom, već i sa Europom. Nasreću, u Hrvata ima Katolička crkva, odnosno Vatikan, koji je oduvijek imao razuman, moralan i civilizacijski odnos prema bosanskom narodu i bosanskoj državi. Čović može uz potporu Dodika napraviti izvjesnu štetu bosanskom društvu i bosanskoj državi, ali to je, zasigurno, privremenog karaktera jer u Hrvatskoj je oduvijek bilo zdrave pameti, koja nije dopuštala da u Bosni velikohrvatski nacionalizam pređe Rubikon.


Dragi moji Bošnjaci/Bosanci,
Prema gore navedenim zajedničkim spoznajama nema nam druge, već da prihvatimo činjenicu da se danas nalazimo, kao nacija i država, u prijelomnom, nisam rekao prelaznom, već prijelomnom trenutku, gdje nam se prelamaju putevi, ali nas samo jedan put vodi do cilja, a to je suverena bosanska nacija i država utemeljena na bosanskog duha, koji ne dopušta da ga uništi ni izdaja prijatelja ni milost dušmana.

Bosanski duh zna da je zalijevanje voćki pravda, a zalijevanje trnja je nasilje. A pravda je da sve stoji na svom pravom mjestu. Zato treba paziti šta se zalijeva jer zulum je u Bosni zalijevati otrovni korov.

Dakle, moramo se (farz je) ozbiljno, savjesno i odgovorno okupiti, razgovarati i dogovoriti se, kako da krenemo pravim putem.

Valja nam nastaviti našu borbu za opstanak, ostanak i napredak u Bosni. Moramo to uraditi sami u sebi i sa sobom.

Osim Božje, ne smijemo računati ni na čiju drugu milost jer moćni ne ukazuju milost slabima.

A i zašto bi, ako mi sâmi nismo sposobni da se brinemo o sebi, ako mi sâmi nismo u stanju da zaštitimo svoje majke i kćeri od silovanja, ako mi sâmi nismo moćni da se zaštitimo od novog genocida.

Ovaj je za nas, kao bosansku naciju i državu, dosada najveći povijesni test kako bi se vidjelo jesmo li zrela bosanska nacija i država, koja zaslužuje poštovanje prijatelja i dušmana, susjeda i komšija, na Balkana, u Europe i svijeta.

Nema popravnog – ili ćemo proći ili propasti na povijesnom ispitu.

Još jednom, šest mjeseci nije ni predug ni kratak period da se, kao bosanska nacija i država, spremimo za glavni povijesni ispit, kojeg polažemo ne samo u svoje, već i u ime savjesti čovječanstva.

Može biti da neki od nas nisu svjesni toga, ali mi, Bošnjaci/Bosanci, imamo sveti dug, imamo zavjet, kojeg ne smijemo iznevjeriti, a to je da budemo i ostanemo savjest čovječanstva u borbi protiv genocida.

Pitanje zabrane negiranja genocida nije stvar ničije dobre ili loše volje, već je to stvar svetog zavjeta pred Bogom i svijetom da se genocid ne smije nikad više ponoviti („Never Again“) nikome i nigdje.

Niti je pitanje suživota i tolerancije u bosanskoj državi ičiji monopol, već je to sveto-zavjetna i civilizacijska bosanska tekovina, koju mi, Bošnjaci/Bosanci, ne smijemo iznevjeriti ni po koju cijenu.

Svijeća koja potpali drugu svijeću neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti! (Dželaliddin Rumi)

Opcija prva:
Bosanski duh podrazumijeva jedinstvo u raznolikosti bosanskih vjera, nacija i kultura.

Također, bosanski duh pretpostavlja jedinstvo bosanske nacije u raznovrsnosti individualnih i kolektivnih interesa, koji se ostvaruje u okviru vladavine prava.

Svi koji prihvaćaju i poštuju principe bosanskog duha su legitimni, a oni koji to ne prihvaćaju su nelegitimni bosanski građani.

Na ovom putu bosanske nacionalne i državne suverenosti, legitimni bosanski građani su sprani i sposobni boriti se i izboriti se po svaku cijenu.

Nema ni pregovora ni dogovora oko suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države.

Svi pregovori u Sarajevu sa strancima, kao i svi dogovori Dodikovi u Moskvi, su ništavni ako su suprotni duhu i slovu „bosanskog duha“ o jedinstvu bosanske nacije i države, o bosanskom suživotu i toleranciji.

Suverenitet i teritorijalni integritet bosanske nacije i države je pitanje „biti ili ne biti“ za bosanske legitimne građane.

Oko tog pitanja nema niko pravo ni sa kim ni pregovarati ni dogovarati bez suglasnosti legitimnih bosanskih građana.

O sudbini bosanske nacije i bosanske države odlučuje Bog Svevišnji i legitimni bosanski građani, koji su većinska nacija u suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj Republici Bosni i Hercegovini sa ljiljanima.

Ova opcija ne priznaje ni izdaju ni predaju ni prodaju bosanske nacije i država nikada i nikome ni po koju cijenu!

Vrijeme je da se senilna, neinventivna, troma, bajata, neaktivna, nesavjesna i neodgovorna bosanska politika povuče kako bi politika akcije, inicijative, komunikacije, koordinacije, slobode, savjesti i odgovornosti dobila priliku da od Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima napravi respektabilnu bosansku naciju i bosansku državu na Balkanu, Europi i svijetu.

Nikad nismo bili u boljem položaju da to uradimo ako smo savjesni i odgovorni pred Bogom, pred poviješću i pred našim potomcima, kojima ne smijemo ostavljati dugove, koje će plaćati krvlju.

Umjesto krvi, pamet naša treba da bude zalog našim potomcima za sigurnu, mirnu i slobodnu bosansku naciju i bosansku državu – ako Bog da!

Opcija druga
Strasti su poput vatre, a želje poput drva.
Vatra se gasi kad ostane bez drva, a strasti kad im se ne ispune želje!
(Džalaluddin Rumi)

Ovako bi se moglo opisati stanje duše i duha onih u Bosni, kojima se ovih dana pale strasti zbog neostvarenih želja o podjeli Bosne.

Ova druga opcija je izdaja, predaja ili prodaja časti i slobode bosanske nacije i suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države.

Niko to od bosanskih legitimnih građana ne smije ni pomisliti, a kamoli uraditi.

Mi moramo znati da će srpska politika sve učiniti kako bi među Bošnjacima/Bosancima našla jednog ili više Sejda Bajramovića za svoje prljave genocidne ciljeve.

To je srpska politika radila u prošlosti, to rade u sadašnjosti i to će raditi u budućnosti.

Zbog toga mi, Bošnjaci/Bosanci, moramo biti oprezni i na vrijeme detektirati svaki pokušaj proizvodnje Sejda Bajramoviću u Bošnjaka poput Denisa Šulića.

Odgovor na ovu drugu opciju je PRVA OPCIJA.

Opcija treća
Srbija neće odustati od rušenja bosanske države i urušavanja multietničkog bosanskog društva.

To će, kao i dosada, Hrvatskoj biti alibi da se posredno ili neposredno miješa u bosanska pitanja pod izgovorom zaštite jednakopravnosti hrvatskih Bosanaca.

No, krajnji cilj i jednih i drugih je međusobna podjela bosanske zemlje, nacije i države. To im u zadnjem pokušaju, kad su bili najjači, nije uspjelo.

Obje države su osuđene pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu za agresiju na suverenu i međunarodno priznatu bosansku državu.

Međutim, oni neće odustati od tog udruženog antibosanskog pokušaja.

Naravno, neće uspjeti, ali hoće usporiti razvoj bosanske države i društva.

Nije mi poznato da li je ikad iko javno spomenuo, ali se čini da u nekim glavama postoji i „treća opcija“ za Bosnu, kao „federacija“ ili „konfederacija“ Bošnjaka, Srba i Hrvata, poput nekadašnje „Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca“.

Argument za ovu opciju je da, pošto se Srbija i Hrvatska lijepe za Bosnu zbog srbijanskih i hrvatskih Bosanaca, koji sve više pokazuju svoju lojalnost Srbiji, odnosno Hrvatskoj, nego Bosni, onda bi jedno od rješenja, tvrde zagovornici treće opcije, moglo biti da Bosna, Srbija i Hrvatska postanu „federacija“, savezna država ili „konfederacija“ savez samostalnih država.

Zaključak:
Budi pametan koliko hoćeš,
ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te budu razumjeli tvoji sugovornici … tvoji susjedi i komšije!
(Dželaluddin Rumi)

Bošnjaci/Bosanci moji,
Mene ne brine to što naši susjedi i komšije misle i govore o bosanskoj naciji i državi.

Mene više brine što mi, Bošnjaci/Bosanci, ne znamo tačno ni šta mislimo ni šta govorimo o trenutnoj sudbini bosanske nacije i države ni kad smo sâmi ni kad smo zajedno. Ako smo spremni i sposobni da zajedno budemo na pravom putu „bosanskog duha“.

A trebalo bi nam konačno biti jasno šta je to „bosanski duh“.
Ako ima onih među nama kojima to nije jasno, neka se jave. Napamtit ćemo ih besplatno!

Više znamo šta o nama misle i Vašington i Brisel nego šta mi sâmi mislimo o sâmima sebi.

Volio bih da ima neko tajno spasonosno rješenje za naš spas od genocida, ali znam da nema jer nam to ni ne treba.

Nakon genocida, mi smo najtransparentnija nacija i država na svijetu.

Sve je zapisano o nama u milijunima stranica na međunarodnom sudu u Haagu.

Oni nas znaju u dušu, a mi njih ne znamo ni u ruku.

No, to je naša prednost da im se ne moramo više nikad ni žaliti ni objašnjavati ko smo i šta smo od vjere i nacije do države („Never Complain, Never Explain”).

Bošnjaci/Bosanaci moji,
Zanijetite i upravite "Pravim putem" do cilja!

A "Pravi put" je "Prva opcija" od koje nema odustajanja ni po koju cijenu!

Kad to budemo srcem osjećali, umom razumjeli i bosanskim duhom živjeli, sve druge opcije padaju u vodu!

Allahu Svemogući, osnaži nam Tvoj duh u našem bosanskom duhu istine, pravde mira i pomirenja! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da se spasimo od genocida! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam bosanski suživot i toleranciju! Amin!