Priznajem, mojim vjernimn čitaocima da nisam imao namjeru pisati ovaj sadržaj sa komunalnim otpadom iz “septičkih jama“ ali nisam znao kako se kao visoki intelektualac suočiti sa nazivima, ovog našeg državnog, društvenog, zajedničkog i građanskog “otpada“, koji nam je tako nepodnošljivo “usmrdio“ našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Pipci otrovne hobotnice, neuništivi su, doživljavaju svoju regeneraciju i transformaciju, poput kameleona, korova i kukolja u zasijanom žitu. Jesenje lišće, već poodavno opada, ali se na drveću mostarskih ustaških ulica, ponovno vihore stijegovi ili šahovnice, radi prisjećanja građana grada Mostara, na dan stvaranja i postojanja, ove grozne, luđačke i fašističke tvorevine tzv. Herceg Bosne.

Ustaše i četnici, nacionalistički koalicioni partneri u vlasti, “rušilački blizanci“ jedine nam domovine Bosne i Hercegovine,
Dragan čović, orguljaš iz mostarskih Bara poglavnik stranke HDZ-a i nasljednik Tuđmanove osvajačke, pogubne ideološke matrice i njegov jaran guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, “vožd“ stranke SNSD-a, nasljednjik Miloševićeve osvajačke politike i njihove međusobne podjele BiH, prema dogovoru iz Karađorđeva.
Ne samo da su zajednički agresori, sa istoka i zapada, već su i genocidaši i glavni zagovarivači svojih tvorevina RS-a i HB, a ujedno su i negatori genocida u Srebrenici, prema presudama međunarodnog suda u Hagu.

Nije ni suvišno, uz aktuelnu pisanu tematiku, prikazati neke od slika iz tog agresorskog perioda, kako bi se uvijek prisjetili i nastanka, genocidnih tvorevina i Republike srpske i Herceg Bosne, na temeljima kostiju i lobanja, svih ubijenih nevinih žrtava, sa naših prostora.



Svakako, uz glavne ideologe i scenariste za ubijanja, progone, pljačku i uništavanje i ljudskih života i meterijalnih vrijednosti.

Pipci otrovne hobotnice, neuništivi su, doživljavaju svoju regeneraciju i transformaciju, poput kameleona, korova i kukolja u zasijanom žitu. Jesenje lišće, već poodavno opada, ali se na drveću mostarskih ustaških ulica, ponovno vihore stijegovi ili šahovnice, radi prisjećanja građana grada Mostara, na dan stvaranja i postojanja, ove grozne, luđačke i fašističke tvorevine tzv. Herceg Bosne.

U zimskim mjesecima, ‘90-tih godina, da li 18. novembar ili 09.januar, rađaju se upravo nedonoščad, kojima je u periodu njihovog životarenja, potreban inkubator. Da li se zvala Herceg Bosna ili Republika srpska, genocidne su tvorevine, u svojim nijansama vremena i prostora različitim, ali sa istim agresorskim nakanama i mnogim zajedničkim elementima agresorske matrice, prema scenariju njihovih očeva nacija, Poglavnika Franje Tuđmana i Vožda Slobodana Miloševića. Za sve zlo i realizaciju svojih suludih ideja, koje nisu do kraja ostvarene tokom agresorskih dejstava, sada to u miru, sve ove postdejtonske godine, nastoje kao recidive realzirati njihovi doglavnici, jarani i pajdaši, guslari i gangaši, ugroženi i čistokrvni velikohrvatski čimbenici sa Draganom Čovićem i velikosrpski đilkoš iz Laktaša Milorad Dodik.

Ističu svoje zastave, prisjećajući se fantazirajućih i iluzionostičkih efekata, genocidnih radnji, ubistava, progona, zatvaranja, diskriminacije i ignorisanja, našeg građanstva, koji nisu veliki Hrvati i veliki Srbi, a našim vrlim Bošnjacima, koje su bar u Mostaru i šire u Hercegovini, davno bili nakanili otisnuti, poput ribica jegulja, da otputuju zelenom Neretvom, do Jadrana i dalje, bez povratka u druge prekomorske vode.

Kao što su, u mostarskim prilikama, ‘90-tih godina pozivali Bošnjake sa svojih prozora da se predaju, ističući neke bijele zastave, isto tako danas i ovih dana, po drvećima, sada već ustaških mostarskih ulica, ističu svoje šahovnice, umjesto opalog lišća. Bez stida i srama, što im i njihov Papa ili kardinal može i oprostiti, da bez obraza i svoga istinskog ljudskog indentiteta, osjećajući se ugroženim stvorenjima, poradi svoje sopstvene mračne sjene i životinjskih radnji, nad svojim komšijama i neistomošljenicima, prkose sa svojim neljudskim i nehumanim osjećanjima prema svojim žrtvama.

Poglavnik i Vožd i njihovi borci, stratezi i izvršioci suludih ideja

U gradu Mostaru, danas se ustaškim ulicama Mile Budaka, Lorkovića, Francetića, Stepinca i inih njihovih NDH „velikana” mogu još uvijek vijoriti stijegovi Herceg Bosne, dok se njihov „čistokrvni” ugroženi Hrvat, Dragan Čović, može šepuriti u parlamentarnoj vlasti države BiH, ljubiti ruku Svetog oca Pape ili se ljubiti savrhuškom HDZ-a po Pantovčaku i Zagrebu, te brinuti se licemjerno o svojim ratnim zločincima, po Posavini i drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Ovaj hrvatski prostor Herceg Bosne, sa neostvarenim ali još uvijek željenim stolnim gradom Mostarom, preko Stoca do Neuma, može im poslužiti u današnjem vaktu, kao suha transverzala otpremanja preostalih Bošnjaka i drugih nehrvatskih elemenata, u cilju čistote ovih prostora i opstanka „čistokrvnih” Hrvata ili HDZ-a.
Dragi moji Bosanci i Bošnjaci, moje Sarajlije, da li će vam se mijenjati vaši čipovi sa poimanjem sabura, zajedništva i tolerancije, prema kome i kako? Da li će svi vaši odlikovani ili njihove porodice, shvatiti svu pogubnost, ironiju i licemjerstvo, Franje Tuđmana, kreatora, stratega i izvršioca agresije na ove naše prostore, povratiti im ista odlikovanja, konačno i razvezati sve zajedničke ćvorove sa stijegovima, koji se ovih dana upravo, vihore po našim mostarskim ulicama, prkoseći vremenu i prostoru, našim dobronamjernom i poštenim građanima, domoljupcima svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Evo, upravo ovih dana, kada nam sa lažnim osmjehom beogradski Vučko šalje upute i pozive o neposrednim razgovorima i dobrim odnosima Srba i Bošnjaka sa svojim „ulizicom i pajdašem“ guslarom Miloradom iz Laktaša, koji zajedno i sa „rušilačkim blizancem“ licemjernim i lukavim „latinom“ i orguljašem Draganom Čovićem, zvanično i negiraju genocid u Srebrenici!

“Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH "poglavar" tamošnjeg HDZ-a Dragan Čović stao je uz bok Miloradu Dodiku i glasao protiv Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Taj zakon najviše žulja Dodika i Vučića koji odbacuju genocid počinjen u Srebrenici, a sada im, eto, besramno suflira i prvi Hrvat BiH Dragan Čović, koji je pod starateljstvom ovdašnjeg, domicilnog HDZ-a, Andreja Plenkovića i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Je li to i njihov stav?

Uz to što je to nedoličan i amoralan potez, učinjen očito zbog izbornog zakona kako bi Čović sebi osigurao vječno mjesto u Predsjedništvu BiH, ovo je i pitanje za Banske dvore i Pantovčak - vodi li Čović hrvatsku...” /citat sa portala hrvatska.ba/

Određene i konkretne, veoma perfidne metode, pod agresorskim plaštom, ovoga puta, njihovih zajedničkih nakana, nacionalističkih i profašističkih stranaka, SNSD-a i HDZ-a i svih njihovih učesnika i predstavnika u vlasti, na svim nivoima.

Ništa neobično i ništa slučajno, u ove praznične dane, između Uskrsa i Vasakrsa, dva vaskrsnuća, istoga Isusa Hrista, na krstu / križu njihovih protagonista u Hagu i UZP, kao i domaćih, trenutnih vlastodržaca, guslara iz Laktaša i orguljaša iz Mostarskih Bara, sa saradnicima, uz blagoslov Sv. Oca Pape Franje i patrijarhaPorfirija, traži se novi izborni zakon, po njihovim aršinima.
Koja li je ovo sprega, ravnogorskog – blajburškog, odnosno ustaško-četničkog, nacionalističkog nasljedstva, koja poput „ribarske niti“ treba da se provuče, mimo svih ostalih patriotskih snaga, ove nam, naše lijepe i jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Da li će, zaista, uspjeti i upecati ovakve ribice, ili će nam se i konačno pojaviti, naša spasiteljska „zlatna ribica“ zvana NATO i Evropska unija, sa našom Bosnom i Hercegovinom?
Ostaje nam, ne da gledamo, već da se izborimo, u ovim našim željama i nastojanjima, u zajedništvu i jedinstvu svih probosansko-hercegovačkih i patriotskih snaga.

Možemo i hoćemo, ostaje nam i takvo djelovanje, samo i isključivo, na takvom putnom pravcu i nikako drugačije.

Ako istinski želimo, domovinu, ravnopravnih građana i naroda, civilizovanu, demokratsku, sekularnu i socijalnu, dostojnu ljudskoj egzistenciji, ne dozvolimo svim našim mešetarima „čistokrvne orijentacije“ sa nacionalističkim porivima i primjesama, da nam kroje lošu sudbinu i da ponajmanje odlučuju o njoj.

U ove dolazeće praznične dane, naslušali smo se bezbroj raznih nebuloza, demagoških tirada i njihovih želja, od kojih se i neće ili ne mogu osloboditi, lažno se deklarišući kao mirotvorci, za mir i ljubav, za toleranciju i suživot, pozivajući se lažno i na osnovne poruke i postulate i svih svetih knjiga i najveći crkveni vjerodostojnici, sa patrijrhom Porfirijem i Sv. Ocem Papom Franjom, kao i njihovim saradnicima.

Tako nam, guslar i dokazani rušitelj naših državnih vrijednosti, Milorad iz Laktaša, odlazii kod mnogih znanih Evropskih desničara, Orban, Janša i dr. kod Pape i Putina, razgovara o našem izbornom zakonu i tako brižno, brigu brine o svojim protjeranim Hrvatima.

Htio bi izvršiti secesiju RS-a, stvoriti svoju vojsku, prisvojiti teritorije, šume, rijeke i livade i šta ne više, kao suludi pacijent svog psihijatra iz Engleskih kazamata, očito mu nedostaje i njegova terapija po koju je odlazio i u Hag.

Za to vrijeme, njegov cinični i još lukaviji „latin“ i bolesno ambiciozni političar Dragan Čović, željan vlasti u Predsjedništvu BiH, skakuće koje kuda, urliče o ugroženosti njegovih Hrvata, a zanemaruje istinitu činjenicu da je lično grobar hercegovačkih Hrvata, kao što je bio grobar Hrvata Bosne i njegov glavni ideolog Franjo Tuđman (po riječima uglednog novinara književnika u Hrvata, Ivana Lovrenovića).

Kakve li ironije i cinizma „čistokrvnog“ i „ugroženog“ Hrvata, koji ne želi da mu drugi građani biraju hrvatske predstavnike u vlasti, po ovome i drugim brojnim primjerima, isti iskazuju sopstvena nastojanja, uzurpirajući i vlast, gdje su u većini, da nature i svoje „srpske kadrove“, vjerujući u dogovor sa jaranom i despotom, Miloradom Dodikom iz Laktaša.