DR. MUSTAFA CERIĆ: Naša majka Hajra-hanuma Ćatić je završila svoju dunjaljučku misiju na čast i ponos naše vjere i nacije… ispraćamo je s tugom, ali i s ponosom što smo imali heroinu kao uzor borbe za istinu i pravdu… uvjeren sam da će srebreničke majke nastaviti svoj marš podsjećanja i protesta svakog 11. u mjesecu u Tuzli, marš kojeg je inicirala Hajra… Sa osobitim osjećajem tuge zbog smrti Hajre Ćatić, izražavam moje osobito poštovanje i priznanje Hajrinoj borbi za istinu i pravdu protiv srpske laži i srpske nepravde prema našem narodu…

Zumra, Hatidža, Hajra… bile su nam i ostale više od majki… više od heroina… više od sjećanja… one su nam bile i ostale znak u duši i znak na putu kuda treba da idemo i gdje treba da se sretnemo… na mezaru u Potočarima… gdje se vidi naša sudbina… koju moramo mijenjati kroz dovu i akciju da nam se više nikad ne ponovi genocid…

Rahmetli Zumra Šehomerović je svoj bol za mužem i sinom, kojeg su joj iz ruku oteli, podnosila tiho i saburili… niko mi nije izazivao takav osjećaj suosjećanja bola u duši i srcu kao Zumra… njezina smrt me jako rastužila…

Rahmetli Hatidža Mehmedović je svoj bol za svojim mužom i dva sina, koje su im srpski genocidaši ubili, podnosila glasno i protestno da je cijeli svijet čuje: - Mislili smo da imamo prijatelje, mi smo civiliziran narod… mislili smo da nećemo imati nikakvih problema sa našim komšijama… ali, smo se prevarili… mnogo smo se prevarili, jer su naše komšije iz Srbije došli da odvedu naše voljene i ubiju ih… Hatidža nam danas mnogo nedostaje dok se u Beogradu slavi i čuva ime i djelo osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića…

Rahmetli Hajra Ćatić, kojoj prosvjećujem ovaj moj omaž, bila je i tiha i glasna u potrazi za kostima svoga sina Nihada – Nine… koje nije pronašla… uvjeren sam da će naša Hajra naći dušu svoga Nihada - Ninu u Džennetu … mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle… bile su to zadnje Nihadove riječi na dunjaluku… a na Ahiretu Nihad će svoju majku dočekati u šehidskom ruhu kako dolikuje svakom srebreničkom šehidu… ako Boga da…

Daće Milostivi Allah da se duše srebreničkih sinova-šehida sastanu sa svojim šehidskim srebreničkim majkama u Džennetu…

Naša majka Hajra-hanuma Ćatić je završila svoju dunjaljučku misiju na čast i ponos naše vjere i nacije… ispraćamo je s tugom, ali i s ponosom što smo imali heroinu kao uzor borbe za istinu i pravdu… uvjeren sam da će srebreničke majke nastaviti svoj marš podsjećanja i protesta svakog 11. u mjesecu u Tuzli, marš kojeg je inicirala Hajra…

Sa osobitim osjećajem tuge zbog smrti Hajre Ćatić, izražavam moje osobito poštovanje i priznanje Hajrinoj borbi za istinu i pravdu protiv srpske laži i srpske nepravde prema našem narodu…

Učim dovu Svevišnjem Allahu da našoj heroini Hajri Ćatić podari lijepi Džennet, a nama pouku i poruku da se nastavimo boriti za istinu i pravdu baš onako kako je to Hajra radila – predano i iskreno…

Allahu Milostivi,
Neka tuga bude nada…
Neka osveta bude pravda…
Neka majčina suza bude molitva…
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica… Amin…