Bez obzira šta neko mislio u sarajevskoj mahali, osjećao sam mojom moralnim i patriotskom dužnošću da kažem, gospođi Europi, da na primjeru Bosne nije pokazala visoki nivo ni svog moralnog karaktera ni svog civilizacijskog ugleda. A što se tiče, propalog novinara Pećanina, drago mi je da je bar unekoliko u mojoj izjavi našao smisao svog postojanja. Ta moja zasluga za Pećaninovo dizanje iz mrtvih čini me zadovoljnim!

DR. MUSTAFA CERIĆ: Bosna je s mirovnim sporazumom radi zaustavljanja rata dobila (kaznu) entitet za kojeg je utvrdio međunarodni sud pravde u Haagu da je počinio genocid nad Bošnjacima. Bosna nije integrirana u Europsku Unije zato što se ne može dogovoriti s politikom, koja je planirala i izvela ratni zločin genocida nad Bošnjacima. Dvadeset sedam godina Bosna sluša europske emisare o tome kako Bosna pripada Europi dok Bosna sve više i više pada iz krizu u krize zato što Europska Unija nema ni srce ni dušu za Bosnu, koja je trebala biti integrirana u Europsku Uniju odmah nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma kao izraz europskog duga prema Bosni, koja je doživjela genocid u velikoj mjeri zahvaljujući i europskoj politici od francuskog François Mitterranda, koji je, kakvog li cinizma, Sarajevu donosio vreće za mrtvace pa do engleskog Johna Majora, koji nije dao da se Bosni skine embargo na oružje za njenu obranu od srpske agresije i genocida.

U nedostatku izazivača njegovim opskurnim idejama i tezama, propali svačiji novinar i slučajni advokat Senad Pećanin se okomio na moju nedavnu izjavu u Čečeniji:

„Čečenija je integrirana u Rusku Federaciju kao ravnopravna Republika… Nažalost, Bosna nije integrirana ni nakon genocida u Europsku Uniju… Ako Europa ne zna kako da to uradi, neka dodje ovdje u Grozni, ovdje u Čečeniju, da vidi i naući kako to Vladimir Putin radi u kooperaciji sa Ramzanom Kadirijevim“.

Da, tako je, Gospođo Europa. Vi ste Bosnu izdali u ratu, a u miru vi Bosnu maltretirate dvadeset sedam godina oko vaših uvjeta i pravila za ulazak Bosne u Europsku Uniju.
To je bruka i sramota!

Ovo kroz šta Bosna danas prolazi, a što liči na pripremu za novi srpski genocid nad mojim narodom, ne bi bilo ništa da ste vi, gospođo Europa, bili odgovorni i savjesni prema Bosni tako da ju se integrira u euroatlantske asocijacije.

Ne bi tada bilo ni Dodikovih prijetnji ratom, ni Vučićeve demagogije o suverenoj i nezavisnoj Bosni dok joj iza leđa svako malo zabija nož, žicu i Srebrenicu.

Bosna ne tada bi bila ni srpski vazal ni srpski taoc već bi bila dio europskog demokratskog svijeta, gdje po naravi i po karakteru i pripada.

Nemam namjeru raspravljati sa Senadom Pećaninom o mojoj izjavi u Čečeniji, jer nije kompetentan da bilo kome, posebno meni, drži lekcije o Čečeniji.

Naravno ne odustajem od moje izjave o usporedbi današnje Čečenije i današnje Bosne te o odnosu Ruske Federacije prema Čečeniji i odnosu Europske Unije prema Bosni.

Poznate su mi čaršijske ili sarajevske mahalske priče o tome kako nije primjereno da se Bosna uspoređuje s Čečenijom, jer je muftija Hadži Ahmed Kadirov izdao čečenski narod pred Vladimirom Putinom dok Bosnu nije niko izdao, odnosno Bosna je nezavisna država.

Sin Hadži Ahmeta Kadirova Ramzan Kadirov je Putinov „Arkan“, kaže opskurni i neostvareni sarajevski novinar Pećanin. Malo je reći da nema kućnog odgoja.

No, vratimo se glavnom pitanju, a to je integracija Čečenije u Rusku Federaciju i ne-integracija Bosne u Europsku Uniju. Razlog je, kažu sarajevski mudraci, taj što se Hadži Ahmed Kadirov predao Vladimiru Putinu, sklopivši mir s njim za uzvrat da se potpuno porušeni Grozni potpuno obnovi. Putin je na to pristao i Grozni je danas, zaista, jedan od najljepših gradova na sjevernom Kakvkazu.

U slučaju Čečenije dogovor o nenapadanju i mirovnom sporazumu bio je jedan na jedan – između Hadž Ahmeta Kadirova i Vladimira Putina.

Dana obećanja Čečeniji Putin je ispunio. Grozni je potpuno obnovljen. Čečenski narod živi u integriranoj Ruskoj Federaciji, gdje važe ruska federalna pravila.

U slučaju Bosne dogovor o zaustavljanju rata i mirovnom sporazumu bio je multilateralan, gdje je Alija Izetbegović bio primoran da potpiše nepravedni mir sa brutalnim agresorima na Bosnu zato što je to bilo bolje za Bosnu nego nastavak pravednog rata. To se ne zove bosanska predaja, već se to zova bosanska kooperativnost sa demokratskim i miroljubivim zapadnim svijetom, koji je doveo agresore na Bosnu na pregovarački stol u Daytonu. I koji je obećao Bosni pomoć za njenu mirovnu obnovu.

Bosna je s mirovnim sporazumom radi zaustavljanja rata dobila (kaznu) entitet za kojeg je utvrdio međunarodni sud pravde u Haagu da je počinio genocid nad Bošnjacima. Bosna nije integrirana u Europsku Unije zato što se ne može dogovoriti s politikom, koja je planirala i izvela ratni zločin genocida nad Bošnjacima.

Dvadeset sedam godina Bosna sluša europske emisare o tome kako Bosna pripada Europi dok Bosna sve više i više pada iz krizu u krize zato što Europska Unija nema ni srce ni dušu za Bosnu, koja je trebala biti integrirana u Europsku Uniju odmah nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma kao izraz europskog duga prema Bosni, koja je doživjela genocid u velikoj mjeri zahvaljujući i europskoj politici od francuskog François Mitterranda, koji je, kakvog li cinizma, Sarajevu donosio vreće za mrtvace pa do engleskog Johna Majora, koji nije dao da se Bosni skine embargo na oružje za njenu obranu od srpske agresije i genocida.

Oni su čekali da srpska vojska završi posao sa muslimanima u Bosni, koji su opasnost za Europu.

Bez obzira šta neko mislio u sarajevskoj mahali, osjećao sam mojom moralnim i patriotskom dužnošću da kažem, gospođi Europi, da na primjeru Bosne nije pokazala visoki nivo ni svog moralnog karaktera ni svog civilizacijskog ugleda.

A što se tiče, propalog novinara Pećanina, drago mi je da je bar unekoliko u mojoj izjavi našao smisao svog postojanja.

Ta moja zasluga za Pećaninovo dizanje iz mrtvih čini me zadovoljnim!