DAVID PETTIGREW: Odluka visokog predstavnika je istorijska iz više aspekata. Analizirao sam projekat velike Srbije i RS i shvatio sam da je on eliminacijski u svojoj prirodi i da se pokušava uspostaviti etnička homogenost.

Mjesta na kojima su počinjeni zločini treba da se proglase nacionalnim zaštićenim područjima, a memorijalizacija je važan aspekt za vraćanje pravde i pomirenja u regiju i digniteta preživjelih, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) David Pettigrew, profesor na američkom univerzitetu Southern Connecticut State.

On je obišao mjesta ratnih stradanja u Bosni i Hercgeovini (BiH) i uputio apel visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu da mjesta na kojima su počinjeni ratni zločini proglasi zaštićenim memorijalnim područjima.

Profesor David Pettigrew je član Steering Commitee-a, kao i programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale. Također je član međunarodnog tima eksperata na kanadskom Institutu za istraživanje genocida, te član odbora Bosansko-američkog centra za istraživanje genocida iz Chicaga.

Odluka o uvođenju zabrane negiranja genocida i ratnih zločina u Krivični zakon BiH, a koju je donio bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Incko, prema njegovom mišljenju, je istorijska jer stavlja tačku na nekažnjivost kada je u pitanju negiranje zločina. Po istom principu Pettigrew predlaže da se kroz odluku visokog predstavnika obilježe i sva mjesta stradanja.

Također, u intervjuu za RSE ocjenjuje da Srbija ima značajnu ulogu, ali i da se sve više postavlja kao zemlja koja cijeni suverenitet BiH.

RSE: Gospodine Pettigrew obišli ste nekoliko stratišta u BiH, te upozorili na značaj memorijalizacije. Apelovali ste i na visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da mjesta na kojima su počinjeni ratni zločini proglasi zaštićenim memorijalnim područjima. S obzirom da su brojna mjesta stradanja i zločina danas pretvorena u turističke atrakcije, poput hotela Vilina Vlas u Višegradu, ili imaju druge namjene, vjerujete li da je to izvodljivo?
Pettigrew: Definitivno je izvodljivo. Ja sam apelirao na visokog predstavnika u BiH da se mjesta na kojima su počinjeni zločini proglase nacionalnim zaštićenim područjima. Postoje dva razloga zašto mislim da je to izvodljivo. Jedan, jer već postoji urnek koji je postavljen u četiri odluke tri visoka predstavnika od 2000. – 2007. godine, po kojem je ustanovljen Memorijalni centar Srebrenica-Potočari tako da je već to na neki način urađeno.
Također se sjećam da sam 2013. ili 2014. godine pisao otvoreno pismo Samanthi Power, koja je u to vrijeme radila u Obaminoj administraciji i Odboru za prevenciju zločina, i u tom sam joj pismu predlagao da se ustanove ta zaštićena komemoracijska mjesta.
Nakon pisma su me kontaktirali iz Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) i sastao sam se ovdje u Sarajevu s njihovim pravnim timom. Na kraju smo došli do zaključka da je uspostava Memorijalnog centra u Potočarima najbolji model. Što se izvodljivosti tiče, također to može poslužiti i kao pokazatelj da se najprije sve dogovorilo, od lokacije do izuzimanja zemlje, građevina, pa onda je uslijedila odluka Švarca Šilinga.

Po istom principu se za druga mjesta stradanja, isto može primijeniti - u Višegradu, na primjer u Pionirskoj ulici ili na Bikavcu. Groblje u Stražištu ili u Foči, gdje bi, na primjer, u hali 'Partizan' moglo nešto da se napravi. U Omarskoj je postignut dogovor sa 'Arcelor Mittalom' da se napravi memorijal i od Bijele kuće muzej. Ja predlažem da se napravi po modelu koji to najbolje može da se praktično iznese, ali za to mora postojati politička volja.
Ima i još jedno mjesto o kome se malo govori, a to je logor pored Kalinovika koji se zove 'Barutni magacin' i u kojem je, kako znam, bilo zatočeno oko 120 osoba, a ostaci 42 osobe još nisu pronađeni i identificirani.
Ovaj je bivši logor napušten i okružen je žicom i može se tu uspostaviti neki memorijalni centar, ali zgrada propada, tu dolaze domaće životinje. S druge strane porodice žele da se tu napravi spomen obilježje.“

Spriječiti glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca
RSE: Zbog čega je važna memorijalizacija i kako pomiriti to da je za jedne zločinac drugima heroj?
Pettigrew: To je važan aspekt za vraćanje pravde i pomirenja u regiju i digniteta preživjelih. Da se zaštiti pravo na memorijalizaciju, ali i spriječe budući zločini. Jako je važno pozabaviti se i diskriminatornom zabranom uspostavljanja ploča i obilježja u Republici Srpskoj (RS).
Postoje obilježja za osuđene počinitelje kao na Vracama iznad Sarajeva spomen ploča Ratku Mladiću, u Višegradu braniteljima Višegrada i kao što je Palama bila ploča posvećena Radovanu Karadžiću. Dok se zločinci koji su osuđeni glorificiraju, žrtve se obeshrabruju i brani im se da postave spomenik, kao recimo u Prijedoru.
Govorim o tome zašto je ta memorijalizacija važna i ključni je razlog taj što spomenici za počinitelje dosežu tačku da se zločini slave i da ih se smatra herojima. Glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca je traumatizirajuća za preživjele, naročito za one koji nisu još našli i identificirali posmrtne ostatke svojih članova porodice. Zato mislim da je jako važno da se to sačuva i zaštiti.
A što se tiče dijela da je za jedne počinilac heroj, mislim da je uporište u memorijalizaciji upravo to, da se oslonimo na sudske presude i utvrđene činjenice. Memorijali su važan dio uspostavljanja istine o onome što se desilo.
Važno je da tu pomenemo i dramatične promjene u demografiji recimo u Višegradu, Foči ili Kalinoviku, gdje se broj i populacija Bošnjaka u gradovima svela na gotovo nulu, a na području opština u okolini na zanemariv broj. Imati obilježja bilo bi jako važno u uspostavljanju istine i borbi protiv negiranja.
Odluka da se zakonom zabrani negiranje genocida je istorijska

RSE: Naveli ste kako je značajno donošenje izmjena Zakona o krivičnom postupku, u dijelu zabrane negiranja genocida i ratnih zločina, a koje je donio bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Incko. Ovaj ste zakon nazvali istorijskim ne samo za BiH nego i za regiju. Zašto?
Pettigrew: Odluka visokog predstavnika je istorijska iz više aspekata. Analizirao sam projekat velike Srbije i RS i shvatio sam da je on eliminacijski u svojoj prirodi i da se pokušava uspostaviti etnička homogenost.
Ta odluka uspostavlja, konačno, vladavinu prava i najprije simbolično pokazuje da RS izvlači iz nekažnjivosti. Također i da više nisu imuni od krivičnog gonjenja. Ovo je i prvo korištenje bonskih ovlasti u više od deceniju. Mislim da je istorijska i za regiju, jer bosanskohercegovačke susjede na neki način obavještava da je BiH suverena država koja djeluje po vladavini zakona.

RSE: Jedan od problema u BiH je implementacija zakona. Koliko je važno da ovaj bude i dosljedno proveden?
Pettigrew: Veliki je interes da se implementacija čim prije pokrene, ali mislim da je simbolički značaj veći u tome da je BiH suverena država koja funkcioniše na temelju vladavine prava. Individualni slučajevi će se sudski goniti kroz pravni proces. Ako pročitate zakon postoje i određeni uslovi koje se mora dokazati, a to je da će negiranje dovesti do govora mržnje ili da može dovesti do nasilja.
Primijetio sam da kod premijerke RS postoji inicijalni otpor kroz tvrdnje kako se tim zakonom narušava sloboda govora. To je samo po sebi nerazumijevanje značaja zakona, jer u kontekstu ovog zakona i Evropske unije (EU) negiranje genocida nije stvar slobode govora, nego govora mržnje.
U odlukama Evropskog vijeća iz 2008. se od članica traži da imaju zakon o negiranju genocida, jer je negiranje govor mržnje. Pozivaju se zemlje članice da donesu vlastiti zakon o negranju genocida kako bi se patnja žrtava i preživjelih svela na najmanju moguću mjeru.
RSE: Jedna od stvari koju zagovarate je i osuda prijetnji otcjepljenjem koje dolaze iz Republike Srpske. Te su prijetnje ponovno upućene nakon donošenja odredbi o zabrani negiranja genocida. Bojkotuje se i rad državnih organa. Često kažete kako je potrebno podržati predugo odgađanu izgradnju države. Je li to uopšte moguće i kako?
Pettigrew: To bi trebao biti strateški cilj kako bi se osigurala budućnost BiH. Pod tim mislim da je danas krucijalna izgradnja države, kako bi se smanjili dometi i ciljevi Srbije i Hrvatske koje su pokušali postići međunarodnom agresijom. Da se odupre podrivanju suvereniteta BiH i daljim prodorima Srbije i Hrvatske.
Izgradnja države će pomoći da se spriječi da se drugim sredstvima ostvari međunarodna agresija i unutarnja destabilizacija koja dolazi od nacionalističkih stranaka sa srpskim i hrvatskim predznakom. Suverenitet BiH, stoga treba biti prvi prioritet.

Bonske ovlasti nisu protuzakonite
RSE: Da li bi korištenje bonskih ovlaštenja, koja i vi zagovarate, u mjeri u kojoj je to bilo prije deceniju i više riješilo ili dodatno zaoštrilo situaciju?
Pettigrew: Visoki je predstavnik javno rekao prije nekoliko godina i u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (VSUN) da je pristup koji se zasniva na lokalnom vođstvu, u posljednjih deceniju, bio pogrešan.
Kao rezultat je bilo slabljenje napretka. Bivši je visoki predstavnik Valentin Incko to shvatio i na neki način je pokušavao doći do konsenzusa i zato je ovo prvo korištenje bonskih ovlasti nakon tako puno vremena došlo kao šok. Ali može biti kreativnih načina za upotrebu bonskih ovlasti koje bi BiH vratile na put uspostave vladavine prava i pomirenja uključujući i ideju uspostave memorijalnih centara.
Političari u RS tvrde da je ilegalno koristiti bonske ovlasti, ali ja ne znam kako to može biti tako ukoliko je to dio osnovnih ovlaštenja datih visokom predstavniku od strane Vijeća za implementaciju mira (PIC). Kada se 1997. godine PIC sastao u Bonu dao je dodatni naglasak da visoki predstavnik treba pribjegne tim ovlaštenjima u ovakvim situacijama u kojima se sada BiH nalazi i ne razumijem kako to može biti nezakonito.

Prijetnja opstanku BiH
RSE: Rusija je protiv takvih odluka, a pokazali su u Vijeću sigurnosti u UN i da se snažno protive postojanju Ureda visokog predstavnika uopšte u BiH. Pri tome imaju i značajan uticaj na RS. Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju nastavak bh. puta ka euroatlantskim integracijama koje vidite kao rješenje?
Pettigrew: Čini se da Ruska Federacija čini mnogo diplomatskih poteza kako bi preduprijedila ono što bi moglo doći od Bajdenove administracije. Sjećam se kada je ministar vanjskih poslova Lavrov posjetio Istočno Sarajevo u povodu godišnjice Dejtonskog sporazuma, bosanska se zastava nije mogla vidjeti. Ruska ambasada je dala i nekoliko dramatičnih izjava, kao recimo to da bi mogli na svaki napredak ka EU i NATO odgovoriti reakcijom. U drugoj izjavi, objavljenoj i na stranici ambasade stoji kako je BiH zapravo zajednica dva entiteta, a ne jedna država.
Izgleda da je Ruska Federacija odlučila da podrži nacionaliste u RS, ali i one među bosanskim Hrvatima naročito u dijelu Izbornog zakona koji govori o mijenjanju granica zemlje, ali i stvaranju trećeg entiteta, čime se podriva suverenitet BiH. Na neki način oni djeluju ka uspostavljanju negrađanskog statusa quo i daju dojam da se ništa tu ne može promijeniti. Prema mojim analizama, ovo je zapravo prijetnja opstanku BiH. To je recimo onemogućilo BiH da odgovori bolje na pandemiju. Zato sam ja odlučio da pišem Bajdenovoj administraciji i molim da se doniraju vakcine i mislim da su te vakcine i donirane.
Nije samo problem Ruska Federacija, jer ima još nekih stvari, poput non papera koji predlažu reforme, a jedna od njih i mirnu disoluciju BiH, koja navodno dolazi iz Slovenije. Iskreno, odgovor SAD je bio mlak, nije bio tako jak kakav sam očekivao. Ipak, Bajdenova se administracija bavi i drugim važnim stvarima, ali treba da BiH držimo nekako u podsvijesti. Ova situacija čini još važnijim put BiH ka članstvu u NATO i EU.

Vučić promoviše stabilnost, Vulin želi Veliku Srbiju
RSE: A kako vidite ulogu Srbije danas prema BiH?
Pettigrew: Srbija će igrati važnu ulogu u budućnosti. U destabilizirajućim krizama koje su predvodili nacionalisti iz RS osjećam, mada ne znam šta je bilo iza kulisa, da Vučić ipak igra stabilizirajuću ulogu. On često oprezno govori o BiH kao suverenoj zemlji. Možda sam optimist previše kada je uloga predsjednika Vučića u pitanju ali je državnička, i on promovira stabilnost i u nastupu s Dodikom. No, s druge strane, pristup gospodina Vulina, govori o filozofskom obnavljanju projekta Velike Srbije.
Važno je da se umjesto toga šta BiH može da očekuje od Srbije uradi logična stvar i okrene teza i kažemo šta Srbija može očekivati od BiH. Mislim da može očekivati jednu jaku suverenu državu koju će podržavati EU i SAD. Mislim da je EU predugo govorila da BiH može sama rješavati svoje probleme i dugo sprječavala visokog predstavnika u BiH da djeluje.
Ipak, mislim da mnogo ljudi u Bajdenovoj administraciji obraća pažnju na BiH, generalni sekretar Blinken, Samantha Power, i drugi i to više nego oni u bivšoj administraciji, tako da znamo gdje su njihova srca i mislim da nije nerazumno očekivati od njih da djeluju. Samo je pitanje vremena kada će. (slobodnaevropa.org)