JAD I BIJEDA HOHŠTAPLERA I NOVINARSKIH PROSTITUTKI
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 17. Aug 2021. 01:08:16


Jedan moj vrli ahbab, u onom teškom vaktu ranih ‘90-tih kada su agresori i izdajnici hijenski udarili na Bosnu iz svih oruđa i oružja, on se nije dvoumio da studentsku klupu zamijeni borbenim položajem i stane u odbrani Sarajeva i domovine Bosne, pero je ostavio u pernici, a prihvatio oružje u ruke. U najtežem vaktu kao i sva raja u tenama i farmerkama kalio je staž u redovima branilaca Bosne. Svaki dan za sebe je bio nepredvidiv, nove borbe i nova iskušenja. Rijetko se u borbenim okršajima sa neprijateljima Bosne ponovila ista radnja. Više puta je ranjavan, tako da je voljom Gospodara Svjetova ostao da svjedoči o događajima u vaktu agresije i masovnih ratnih zločina genocidnog i UZP okota nad nevinim civilima Bosne. Mnogi ga znaju kao skromnog insana i velikog borca, ali rijedak je slučaj se može nešto izvući od njega iz ratnih događaja. I tako godine koje su iza nas, molio sam Agalara bezbroj puta da opiše bar neke događaje i okršaje ostavi iza sebe da svjedoče o neustrašivoj njegovoj borbi i njegovih suboraca. Nije htio poslušati, govoreći: - Kada bih neku akciju opisao, a svaka je bila kao u filmovima, a dezerteri bi odmah rekli da pričamo bajke. Nekada su imali samo jednu protiv tenkovsku granatu, ako bi Ermko promašio značilo bi probijanje brobenih linija branilaca grada i prodor agresora ka centru Sarajeva. Neće da govori i pišem o tome iz brojnih razloga, bar za sada, a Gospodar Svjetova najbilje zna.

Ipak ima gazija koji su se borili a i zapisivali o događajima iz genocidne agresije na RBiH i Bošnjacima-; da se čita, zna, pamti i prenosi na buduće generacije. Tako, prije desetak godina, u jednom razgovoru gazija Harun Hodžić otkriva da je zapisao i ovjekovječio određene događaje i opisao neke bitke i sudionike, obične ali velike ljude odbrane i žestokih bitki. Neki su položili živote za domovinu, dok su neki dali dio tijela i danas svjedoče o tome vaktu.
Jedva smo Haruna nagovorili da nam pošalje priče, koje smo u redakciji još u rukopisu počeli čitati. Kada sam krenuli sa čitanjem, priča jedna za drugom se redala, nije bilo stajanja. Čitanje četrdesetak pripovjetki u jednom dahu. Nazovem Haruna, razgovaram i nagovaram da trebamo objaviti na Bošnjaci.Net... Misli se... I tako zorom krenemo objavljivati, a on nije imao izbora već da pristane na naš „pritisak“. Svaka priča za sebe je blaga vrijedna. Usput smo ga nagovarali, kao i brojni suborci i prijatelji, da nastavi pisati i da treba ovaj rukopis smjestiti između dvije korice. Pritisak je učinio plodom. Tako je nastala Harunova „Sedžda na čistoj zemlji bosanskoj“, koja je za kratko vrijeme našla put do brojnih ljubitelja pisane riječi. Harunova „Sedžda“ je prevedena na više jezika, u pripremi je i na njemačkom jeziku.

Međutim ovih dana javnost je putem dva web portala, sa kojih se oglašavaju dvije novinarske prostitutke, Senad Avdić i Nedžad Latić, po ko zna koji put direktno su udarili na svijest, savjest i dostojanstvo Bošnjaka, te pojedinaca koji su u vaktu velikonacionalističke srpsko-crnogorske i hrvatske agresije, imali petlju i hrabrosti da s puškom u ruci stanu u odbranu države Bosnu i Hercegovine, Bošnjaka, ali i svih njenih naroda koji ovaj komad ovodunjalučke zemlje toliko vole i doživljavaju jedinom domovinom. U tome istom vaktu Senad je ćumurao sa čokaljom po podrumima, a Nedžad je birao mjesto i vrijeme, vrtio se tamo gdje se obrću donacije.

Jedan od primjera je i tekst alhosa Senada Avdića koji na svome portalu grubo udara na vrijednosti borbe i odbrane RBiH, kao i čast i dostojanstvo pojedinaca. Na jelovniku ove pijandure često je na udaru autoritet prvog Predsjednika R BiH rah. Alije Izetbegovića. Puno toga bi se dalo napisati ali najbolje je ne gubiti vrijeme na propalitetu.

Nego, čini se da niko nije posrnuo kao Avdićev brat po peru, Nedžad Latić, kojem radi dodvoravanja antibosanskim i antibošnjačkim političkim krugovima nije potreban ni razlog ni povod da bi udario na bošnjačke duhovne i svjetovne autoritete. Tako je neki dan na svom portalu i lažnim konstrukcijama udario na lidera SDA Bakira Izetbegovića i na demobilisanog majora ARBiH Haruna Hodžića. Zamislite Latić (i Avdić) kao pataloški lažov(i) i manipulant(i) na najgnusniji način svojim karakternim crtama naziva jednog gaziju ratnim lažovom, navodeći pežorativno akciju „Koverat“ koja je sprovedena u decembru 1992., u kojoj je Harun Hodžić nakon tri dana i tri noći pješačenja po snježnim nanosima i na temperaturama na Jahorini i Trebeviću, koje su u to doba godine spuštju i do – 20; tako navode krive navode iz knjige koju očito nisu pročitali i krivi naslov knjige su naveli. Kao vrhunac Latićeve mržnje ispoljene prema Sandžaku i Sandžaklijama, gdje Hodžićevo rodno selo Leskova naziva „vukojebinom“.

Sreća je što posrnuli lažov Nedžad Latić nije mjerilo ni za ljudskost a niti novinarstvo, tako da svaki njegov i Avdićev govor mržnje, ustvari jača ljubav Sandžaklija prema Bosni.

Nedžad Latić treba znati da pešterska Leskova od pamtivjeka iznjediruje velike gazije koji vijekovima prkose dušmanima. Primjera je mnogo, ali za ovu priliku bitno je naglasiti samo iz male sandžačke Leskove u redove Armije RBiH bilo je desetak boraca i dva šehida. Iz susjednog sela, kako Latić naziva „vukojebinom“, za odbranu Bosne pala su 52 šehida.
U vaktu krvavog rata, Nedžad Latić pod plaštom novinarstva sav svoj kukavičluk pokazao da ni dana nije uzeo pušku da brani Bosnu, nego je udobnost ratnog pozadinca, a povremeno i udobnosti dijaspore, leškario i na prevarama navukao hiljade maraka. Latićev drug Avdić jednom reče: - Kad bi se sreo, najveći Nedžadov problem u Zenici je bio da nije mogao lahko 'razbiti' novčanicu od 1000 maraka.

Otišli bi preširoko kada bi pisali o uništenim projektima koji su u najtežem vaktu za Bosnu i Bošnjake koštali milionima maraka, poput nacionalnog heftičnika „Ljiljana“, izdavačke kuće i posebno Bošnjačke televizije kada su nestali nekoliko miliona dojč maraka.

Konačno treba pokrenuti „pretresanje“ džepova, te aktere ovog kriminala okačiti na stub srama.
Hvala Gospodaru Svjetova pa još ima živih svjedoka tog vakta, te da hohštapleri ne mogu oskrnaviti čast čestitih insana i gazija.