Vučiću, negiranje genocida nije sloboda govora, nego govor mržnje koji uvećava patnje žrtava i preživjelih

Negiranje genocida je deseti i posljedni stadij u procesu genocida, koji je najveći pokazatelj da će se isti zločin opet ponoviti. Zato je pozitivna reakcija Tvitera i Jutjuba da zabrane negiranje genocida u Srebrenici na svojim platformama na zahtijev Instituta za istraživanje genocida Kanada {IGK} veoma bitna jer stavlja tačku na nekažnjivost korištenja socijalnih mreža u procesu negiranja genocida, negiranja historijskih, sudskih i naučnih činjenica o genocidu i glorifikovanja presuđenih ratnih zločinaca.

Kada mržnja kao sadržaj govora, proizvodi direktno negativne posljedice za kategoriju ljudi na koje se odnosi, dakle kada njegov specifični kontekst, realno izaziva opravdan osjećaj straha, prijetnje, nesigurnosti, frustracije kod ljudi na koje je usmjeren, govor mržnje izlazi iz okvira slobode govora i prelazi u sferu objektivne prijetnje za sigurnost i ugrožavanja života, proizvodeći psihičke trauma kod ljudi koji su pretrpjeli realna stradanja zbog svoje pripadnosti, s pravom se tretira kao kažnjivo djelo. Upravo zbog toga, zabrane negiranja genocida od strane socijalnih mreža, genocida potvrđenog presudama najviših međunarodnih sudova, jeste opravdano i ne pretstavlja suzbijanje slobode govora. Negiranje genocida u Srebrenici spada u kategoriju govora mržnje čiji kontekst direktno izlazi iz sfere slobode govora jer pozlijeđuje kolektivna sjećanja žrtava genocida, izaziva emocinalni stres, psihičke trauma i osjećaj realne ugroženosti, i zbog toga pretstavlja kažnjivo djelo, na istim osnovama na kojima se sankcioniraju i negatori holokausta Jevreja u cijeliom svijetu.

Pojedinačna djela negiranja genocida u Srebrenici ne mogu se izolirati od gencidnog političkog projekta čiji su dio. Moraju se staviti oznake protiv stalnog i namjernog negiranja genocida, namjernog predstavljanja lažnih informacija i strateškog širenja govora mržnje pod okriljem slobode govora. Mora se očuvati dostojanstvo presuda o genocidu, braniti njihova istina, posebno imajući u vidu izuzetno visoku barijeru za donošenje takvih presuda. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje i izražavanje, sve dok nisu namjerno štetni za druge i dok preziru istine utvrđene na međunarodnim sudovima. Nitko nema pravo nastaviti projekt fizičkog genocida simboličkim putem u nadi da će osigurati njegove ciljeve i, u najgorim slučajevima, stvarno ih oživjeti, piše u saopćenju Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada.