DR. MUSTAFA CERIĆ: Slažem se, ne treba likovati Inzkov zakon, ali ne treba ni stati u zahtjevu da Srbija i njeno vanbračno čedu u Bosni plate odštetu za počinjeni genocid nad Bošnjacima. To naročito važi nakon punopravnih presuda Kradžiću i Mladiću za genocid, ali i nakon prvostepene presude šefovima srbijanske tajno-obavještajne službe.

Nije mogao otići a da ne ostavi neizbrisiv trag u Bosni!

Valentin Inzko je znao gdje je došao. I znao je gdje treba da upiše svoje ime za historiju. Od jučer vrijeme u Bosni se računa od Inzka kao od Kulina.

Nakusao se svega i svašta od Milorada Dodika. Za uzvrat, jučer ga je Inzko za kraj počastio hladnim desertom. Zasluženo i na vrijeme dok je sa svojim mu gazdom Vučićem opet se našao u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene. Čujemo mi taj Miloševićev eho u Bosni.

Dodik je spreman za separaciju od Bosni za Srbiju, ali Vučić nije skroz voljan da primi Dodika tamo jer premalo malo nosi bosanske zemlje na svojim opancima.

Vučić bi htio da Dodik Srbiji donese cijelu Bosnu kao utjehu za izgubljeno Kosovo.
Zbog toga su obojica i tužni i bijesni jer im nedavne vojne vježbe na Pešteru ništa ne pomažu. Inzko im jučer pokvari sve planove i sve bitke za „srpski svet“.

Ni razjareni srpski junak Aleksandar Vulin ne spašava ih od nacionalne i svjetske bruke. Čak su se i velika Kina i Rusija osramotile pred svijetom u Vijeću sigurnosti UN-a dok su se uzaludno borile za pravo „srpskog sveta“ na negaciju srpskog genocida u Bosni.

Dodiku se ledi krv u žilama na pomisao da u Bosnu za Visokog predstavnika dolazi Nijemac Christian Schmidt, kojeg je Dodik već proglasio da je „Srbomrzac“.

Cijeli svijet mrzi Srbe pa što bi Schmidt bio izuzetak. I Inzko mrzi Srbe zato što je iskoristio Bonske ovlasti da donese zakon o zabrani negiranja srpskog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici prije samog odlaska iz Bosne.

Pored Dodika, najteže je od Inzkovog zakona malom Mladenu Grujičiću, koji uživa da nanosi duševni bol žrtvama srpskog genocida u Srebrenici. On time uveseljava svoje gazde u Banjoj Luci i Beogradu.

Dokaz da neko voli Srbe je da ih tapša po ramenu za njihov zločin genocida nad Bošnjacima u Srebrenici poput notornog Petra Handkea.

To je naravno naopaka logika. No, nadobudni Draško Stanivuković nije pohađao školu, gdje se uči Aristotelova logika. Njemu je bilo dovoljno da nauči četničku logiku Srpske crkve pa da bude izabran za gradonačelnika Banja Luke. U toj školi nije mu bilo potrebno da shvati razliku između dobra i zla. Percepcija dobra i zla nije u domenu srpske duhovne i moralne inteligencije, koja srpsko zlo - genocid vidi kao srpsko dobro.

Drago mi je što je naša sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić posjetila Draška Stanivuković u Banjoj Luci, a još mi je draže što mu je rekla „sikter“ nakon njegove osude Inzkovog zakona o zabrani negiranja srpskog genocida. Bravo Benjamina!

Slažem se, ne treba likovati Inzkov zakon, ali ne treba ni stati u zahtjevu da Srbija i njeno vanbračno čedu u Bosni plate odštetu za počinjeni genocid nad Bošnjacima. To naročito važi nakon punopravnih presuda Kradžiću i Mladiću za genocid, ali i nakon prvostepene presude šefovima srbijanske tajno-obavještajne službe.

Ni Njemačka nije ostala ista nakon 1945. god. Plaćala je Njemačka desetljećima odštetu zbog Holokausta nad Jevrejima i još uvijek plaća. Srbija mora to isto učiniti – plaćati odštetu za punopravno osuđeni Genocid nad Bošnjacima.

To je sljedeći korak za kojeg se bosanske žrtve srpskog genocida treba da izbore uz pomoć svih nas u domovini i svijetu.

Uvjeren sam da ćemo, ako Bog da, u tome uspjeti kao što smo uspjeli da Europski parlament donese rezoluciju 2009. god. o srpskom genocidu u Srebrenici, odakle je, u stvari, počeo proces institucionalizacije osude genocida u mnogim državnim parlamentima sve do nedavne rezolucije Crnogorskog parlamenta, koji je upravo prihvatio rezoluciju Evropskog parlamenta i na temelju toga donio svoju rezoluciju od povijesnog značaja za cijeli Balkan i Europu.

Prema tome, Inzkov zakon o zabrani negiranja srpskog genocida nad Bošnjacima u Bosni je samo početak procesa koji slijedi da se, ne samo u Bosni, već i na Balkanu i Europi konačno shvati poruka „nikad više“ („Never Again“) ni Holokaust ni Genocid nigdje i ni na kome.

Poštovani Valentin Inzko, vi ste se imali rašta roditi!

Neka vam je sretan put doma!

Uradili ste dobar posao za bosansku hižu!

Neka vas Bog čuva!

Pozdrav i selam od Dobrih Bošnjana!

Dođite nam opet!