Akademici moji, gdje vam je pamet? Gdje vam je svijesti i savjest? Gdje vam je ljudski i moralni osjećaj za naciju i državu? Kako da se, dragi moji Bošnjaci, spasimo od ovih kojima smeta BANU? Cirkuze što BANU nije mogla biti registrirana kao bosansko-državna institucija već kao „udruženje građana“. To im je jedini argument zašto BANU ne treba da postoji, zašto BANU treba da se poništi kao što se poništavaju živi Bošnjaci u Srebrenici, Višegradu i Foči. Volio bih da nije tako, ali eto poništavaju im i ANUBIH, koja nije čak ni „udruženje građana“. Nije ništa! Zašto? Zato što ju „slučajno“ vajni akademici nisu na vrijeme prijavili kao državnu instituciju pa im sada ministar pravde Josip Grubeša, nije Bošnjak, čita pravne i moralne lekcije, dok se oni sekiraju oko BANU zato što je osnovana u Novom Pazaru, Sandžaku, zato što se nije mogla osnovati u Sarajevu, kao što se ni Almir iz Višegrada i Asim iz sela Izmišno nisu mogli upisati tamo gdje su rođeni, tamo odakle su protjerani, tamo gdje su se vratili, ali su ih u međuvremenu oni ispisali iz evidencije živih i nastanjenih. Sram vas bilo!

DR. MUSTAFA CERIĆ: Zaista je teško prodrijeti u psihu obrazovanog a kamoli samoukog akademika u Bošnjaka, koji ima potrebu da problematizira upotrebu imena „Bošnjak“, nakon svega, nakon genocida nad Bošnjacima? Kome to nakon svega sada smeta? Potajno možda, ali javno to ne smeta ni Srbima ni Hrvatima. Neki od njih, međutim, ne odustaju od starih navika da nas prozivaju „muslimanima“, ne iz poštovanja prema tom imenu, već iz potrebe da nas zbunjuju oko našeg etničkog i nacionalnog imena.

Nije lahko spašavati Bošnjake od ove dvojice akademika. Od Sidrana zato što je, kao što reče akademik Ferid Muhić, u „nedostatku sistematskog obrazovanja“. Nema ni magistraturu ni doktorat, a ne zna se ni da li ima neku diplomu. Dakle, riječ je o samoukim akademiku. Malo ih je, ali ima takvih u svijetu. Zato je nemoguće s njim voditi suvislu polemiku o bilo čemu, a posebno o logici, etici i moralu. Jer, Sidranov moralni obraz je na nivou mahale, a njegov mentalni sklop je na razini ojkofobije, koja se otkriva u njegovim bezobzirnim klevetama i objedima na račun Bošnjaka, poput blasfemije o “bošnjačkom separatizmu“, koji “razgrađuje državnost Bosne i Hercegovine“.

No, nije to Sidranova pamet. On je to mogao naučiti od prijatelja Bošnjaka Marka Attile Hoarea, koji nakon što ih je relativno obranio u svojoj knjizi “Bosanski muslimani u Drugom Svjetskom ratu“, nehotice ih je onda apsolutno povalio: „Muslimanski nacionalisti, pod vođstvom nekadašnjeg pripadnika “Mladih Muslimana” Alije Izetbegovića reagirali su na srpski i hrvatski nacionalizam rastakanjem iznutra onoga što je ostalo od višenacionalne bosanskohercegovačke države, muslimanska, ili bošnjačka Stranka demokratske akcije, zajedno sa novom bosanskom armijom, gotovo isključivo muslimanskom do kraja rata – a ne država naslijeđena od komunista – bila je nosilac muslimanskog nacionalizma… Separatistička tradicija Mladih muslimana, ugušena nakon Drugog svjetskog rata, doživjela je u devedesetim godinama prošlog stoljeća novo svanuće”.

Otvori link OVDJE.

Bez pardona, mi Bošnjaci nakon genocida, imamo pravo i obavezu da postavljamo pitanja svima koji nas prate i analiziraju pa tako i našem prijatelju Hoareu. Pitamo ga: – Nisu li, prema vašoj historijskoj logici o krivnji Bošnjaka, kao žrtava genocida, za „rastakanje iznutra onoga što je ostalo od višenacionalne bosanskohercegovačke države“ i Židovi krivi za „rastakanje njemačkog višenacionalnog društva zato što su bili Židovi“? Je li to bio razlog za Holokaust nad Židovima? Je li to bio razlog za Genocid nad Bošnjacima? Ne nameće li se na taj način Bošnjacima kafkijanski sindrom? Samo trijezan Bošnjak zna o čeme je ovdje riječ. Pijan Bošnjak, poput Sidrana, to ne shvaća čak ni kad se otrijezni, ako se ikad trijezni.

Što se tiče akademika Durakovića, njegov slučaj je nešto lakši. On, naime, ima sistematsko obrazovanje do doktorata. Ubraja se u rijetke aktivne intelektualce. Međutim, on ima ksenofobiju od arapskih turista, koji dolaze u Sarajevo i na Ilidžu, ksenofobiju koja je na granici rasizma. Nije mi jasno kako nije primijetio šta se događa u općini Vareš, malom mjestu u središnjoj Bosni. Naime, u narednih deset godina, Vareš će dobit luksuzni kompleks s hotelom, adrenalin-parkom vilama, biciklističkim stazama i drugim rekreacijskim objektima. Dolaze nam Arapi iz Kraljevine Saudijske Arabije. Očekuje se da će u ovaj rudarski gradić arapski milioni doći već polovinom ove godine, kada počinju i prvi radovi. To kaže načelnik Vareša Zdravko Marošević, koji nije Bošnjak već Hrvat, kojeg su većinski Bošnjaci izabrali za svog načelnika. Za razliku od Željka Komšića, Zdravko Marošević je legitimni Hrvat. Čovićiva hrvatska legitimnost u Varešu ne važi.

Znam, jasno mi je. Akademik Duraković nema vremena da prati šta se događa tamo negdje u Varešu, daleko od sarajevskog intelektualnog salona, gdje se na visoko intelektualnoj razini raspravlja o Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU). I o Bošnjačkoj gimnaziji. I… šta? Ništa! Sarajevski intelektualni mudraci u Bošnjaka zaključili su da im ta vrsta akademskog višaka ne samo da ne treba, već im je jako štetna. Ide im na živce. Tako im se kazalo iz Beograda i Zagreba. Tako im veli i trijezni akademik Sidran, kojeg akademik Duraković mora da brani od nas, bošnjačkih nacionalista i separatista, jer je i Sidran njega branio kad su ga ovi isti napali zato ne razumiju šta Bosnu spašava od „separatizma“. A akademici Sidran i Duraković to znaju. Spašava ih protest protiv naglašene artikulacije bošnjačkog etničkog bića i jasne definicije bosanskog nacionalnog i državnog prirodnog prava.

Vele akademici u Bošnjaka, ne treba Bošnjacima da ističu svoje bošnjaštvo! To ide na štetu jedinstvene i suverene bosanske države. Treba naglašavati bosanstvo. Nisu to Bošnjaci dosad radili. Preživjeli u milosti hrvatske i srpske etničke i nacionalne svijesti i kulture.

Nisu današnji Bošnjaci krivi što ih je Visoka Porta iz Istanbula prodala austrougarskoj carevini na Berlinskom kongresu. Šta su mogli tada uraditi osim da prihvate da im Ulema-i medžlis bude surogat za nacionalnu državu a vjera da im bude nadoknada za naciju. Nacionalno i državno bezimeni imali su Bošnjaci izbor da se opredijele za hrvatsku ili srpsku naciju ili da se ne opredjele tako što će ostati „neopredijeljeni“. Nisu imali pravo ni na svoje vlastito etničko ime ni na svoju vlastitu nacionalnu državu – bosansku republiku. Srbiji i Crnoj Gori dato je pravo na nacionalnu državu.

Ne znam da li možemo uopće zamisliti kako su se Bošnjaci tada osjećali, ali znamo kako se mi danas osjećamo nakon što su bosanski šehidi i gazije platili visoku cijenu kako bismo mi mogli, po prvi puta u hiljaditoj/tisućitoj bosanskoj povijesti, upisati u državni registar popisa bosanskog stanovništva naše etničko ime „Bošnjak“, naš jezik „bosanski“ i našu vjeru „islam“ ili neku drugu vjeru.

Naravno, historijska je činjenica da Bošnjaci u Bosni nisu samo muslimani, već da su i katolici i pravoslavci. Ali, bespredmetno je danas pozivati se na tu činjenicu jer Hrvatska je odradila svoj nepovratni povijesni zadatak da Hrvate u Bosni učini „katolicima“ a Srbija da Srbe učini „pravoslavnim“. To nas Bošnjake u Bosni ne treba ni da radosti ni da žalosti. To je tako kako jest. Svako ima slobodu izbora vjere. Međutim, Bošnjak po rođenju nema izbora, već da bude Bošnjak, bez stida i srama, kao što ni Englez po rođenju nema pravo, već da bude Englez. Kao što niko ne može vještački postati Bošnjak, jer etničko ili plemensko porijeklo je prirodna činjenica, koju nije moguće vještački preinačavati.

Zaista je teško prodrijeti u psihu obrazovanog a kamoli samoukog akademika u Bošnjaka, koji ima potrebu da problematizira upotrebu imena „Bošnjak“, nakon svega, nakon genocida nad Bošnjacima?
Kome to nakon svega sada smeta? Potajno možda, ali javno to ne smeta ni Srbima ni Hrvatima. Neki od njih, međutim, ne odustaju od starih navika da nas prozivaju „muslimanima“, ne iz poštovanja prema tom imenu, već iz potrebe da nas zbunjuju oko našeg etničkog i nacionalnog imena.

Njima je u krvi da prave kaos u našim bosanskim glavama. Benjamin Kalaj je pokušao ispraviti grešku sa idejom o bosanstvu, a Tito je pokušao da nas umili ili umiri sa velikim slovom „Musliman“.
Nijedna od tih inicijativa nije prošla zato što nije bila iskreno naša. Tek kad su bosanski vitezovi od Bužima šehid Izet Nanić, od Mostara šehid Midhad Hujdur – Hujka, od Sarajeva šehid Safet Zajko, od Žepe šehid Avdo Palić, od Goražda šehid Zaim Imamović, od Bihaća gazija Atif Dudaković, od Zenice gazija Sakib Mahmuljin, od Konjica gazija Muderris Nezim Halilović i mnogi drugi… mi smo, hvala Allahu i njihovoj žrtvi, danas slobodni da budemo to što su naši preci oduvijek bili – Dobri Bošnjani („Bono Homini“), tj., Bošnjaci, kako su nas zvali i Turci i Austrijanci i kako su se s tim imenom naši bošnjački učenjaci i veziri dičili s tim imenom pred sultanovim i širom osmanske carevine.
Ko u Bošnjaka, akademik ili obični insan, ima danas tu drskost, tu glupost i tu nepismenu pamet da spori, da osporava da jedna sarajevska škola zove time imenom – „Bošnjačka gimnazija“? Ko u Bošnjaka, ma ko bio, ima tu bilmez i ahmak potrebu da mu smeta ime „Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti BANU“? A ne smeta mu što Bošnjaka Almira Kusturu u Višegradu srpska-četnička vlast briše iz evidencije, poništavajući mu ličnu kartu; a ne smeta mu što se Asimu Keči iz sela Izmišno kod Foče oduzima pravo da ima ličnu kartu zato što se vratio svome domu!!!???

Akademici moji, gdje vam je pamet? Gdje vam je svijesti i savjest? Gdje vam je ljudski i moralni osjećaj za naciju i državu? Kako da se, dragi moji Bošnjaci, spasimo od ovih kojima smeta BANU? Cirkuze što BANU nije mogla biti registrirana kao bosansko-državna institucija već kao „udruženje građana“. To im je jedini argument zašto BANU ne treba da postoji, zašto BANU treba da se poništi kao što se poništavaju živi Bošnjaci u Srebrenici, Višegradu i Foči.

Volio bih da nije tako, ali eto poništavaju im i ANUBIH, koja nije čak ni „udruženje građana“. Nije ništa! Zašto? Zato što ju „slučajno“ vajni akademici nisu na vrijeme prijavili kao državnu instituciju pa im sada ministar pravde Josip Grubeša, nije Bošnjak, čita pravne i moralne lekcije, dok se oni sekiraju oko BANU zato što je osnovana u Novom Pazaru, Sandžaku, zato što se nije mogla osnovati u Sarajevu, kao što se ni Almir iz Višegrada i Asim iz sela Izmišno nisu mogli upisati tamo gdje su rođeni, tamo odakle su protjerani, tamo gdje su se vratili, ali su ih u međuvremenu oni ispisali iz evidencije živih i nastanjenih.

Sram vas bilo!

Sram neka je vlasti u Bošnjaka, vlasti koja se topi u vrućim foteljama i gubi u crnom dimu!
Znam, moje riječi neće kod vas izazvati nikakav osjećaj krivnje, niti će vas pokrenite da obiđete Almira i Asima, da im vratite ličnu kartu i osigurate im mir i slobodu u njihovoj bosanskoj hiži i selu, niti vas zanima šta se tamo daleko od Sarajeva događa, ali vas pitam kako možete mirno spavati, kako možete sebe pogledati u ogledalo dok se Bošnjacima i Bošnjakinjama u bosanskoj Srebrenici, Višegradu i Foči otuđuje osnovno ljudsko pravo da imaju ličnu kartu, kao dokaz njihov bošnjačkog/bosanskog identiteta.

Pitam vas do kad ćete drijemati na vlasti dok narod pati od nepravde u manjem bosanskom entitetu, koja nije ništa drugo nego nastavak genocida?

Pitam vas dokad će u vašim glavama Bosna biti samo Sarajevo kao što je Maurima Andaluzija bila samo Kodova?

Pitam vas zar je moguće da se vaša dnevna djelatnost svodi na dopisivanje između sarajevskih općina o čemu nas sarajevski mediji redovno izvještavaju, posebno o tome ko je kandidat za direktora komunalnog poduzeća?

Nemam više pitanja za akademike Abdulaha Sidrana i Esada Durakovića, ali očekujem da nas poštede sviju „akademskih“ gluposti, mahalskog ahmakluka i bolesne sujete. Očekujem da im se makar u snu pojave ova dva Bošnjaka, Asim i Almir, koji znaju kako se zovu, znaju ime svoje nacije i države, znaju otkud su jer su se vratili tamo gdje su se rodili, znaju razliku između etničkog – „Bošnjak“ i nacionalnog „Bosanac“ – znaju da se ta dva imena međusobno ne isključuju, već čine jednu neodvojivu cjelinu.

Allahu Svemogući, osnaži nas da vidim istinu – cijelu istinu i samo istinu o tome ko smo i šta smo! Amin!

---

Tekstove reisu-l-uleme emeritusa Bosne i Hercegovine dr. Mustafe Cerića možete čitati i na Personalnom blogu

---